Prijatelj Malenih - služavke Malog Isusa

ilten
PRIJATELJ MALENIH
Godišnji susreti PMI
Postali smo prijatelji
.....Svanuo je divan novi dan, sav iz Božje ruke darovan, osmijeh mi na licu ko biser sja, i u srcu radost
velika.....
Upravo ovako bih opisala taj veliki dan, velik za mene i moju obitelj. Jutro toga dana osvanulo je
prekrasno, sunčano, kao uslišena molitva nas putnika. Cijeli dan bio je blagoslov za sve nas.
Sve je počelo mojom silnom željom i potrebom da se uključim u neku molitvenu zajednicu za
moj duhovni rast. Često sam čula na Svetoj Misi riječi PRIJATELJI MALOG ISUSA. Sin mi je pričao da
im je na “Prijateljima“ jako zanimljivo: igraju se, mole, pjevaju, i uvijek izrađuju nešto zanimljivo za
karitativne prodajne izložbe, a novcem pomažu potrebnim ljudima naše župne zajednice. Malo po
malo, na poziv sestre Emanuele, uključivala sam se u njihove radionice, a Sestra mi je na osobit način
pružala informacije o zajednici. I baš kad sam shvatila da je to ono što želim: upoznati Ga u duši djeteta,
bolesnog, siromašnog, biti tu za potrebite, moliti zajedno s ljudima koji imaju isti cilj; stigao je
poziv na koji sam veselo i sigurno rekla:“Da!“
Već na prvom molitvenom susretu, osijetila sam snagu molitve, veličinu riječi, iskrenost, mir.
Osjećala sam se dobrodošla. To je bio dobar početak!
Došao je i taj dan polaganja Zavjeta, i moja obitelj je krenula put Slavonije.Tijekom puta čula se
molitva, vidjela radost na licima, a dočekala nas je širokogrudna dobrodošlica Slavonaca. .U meni
je uzbuđenje raslo već na početku susreta, dok su se čuli milozvučni glasovi djece i Sestara. Njihova
pjesma razmicala je oblake i otvorila nebo nad nama. I ono nas je pratilo na putu u crkvu.
Tijekom Svete Mise gledala sam kip djeteta Isusa kako ga kupaju sunčeve zrake i pomislila:
“Želi nas bliže! Želi da mu budemo prijatelji!“. Suprug i ja pozvani smo , te zajedno sa svojom
djecom prišli oltaru. Suze je bilo teško sakriti, a srca su bila prepuna ljubavi. Čiste, prave, jake,
74