ilten PRIJATELJ MALENIH Duhovnost PMI-a Posve vjeran Apostolskoj Stolici i uvijek spreman služiti braći Nadbiskup Stadler ima duboki vjerski i crkveni osjećaj, sinovski odnos prema Crkvi i Svetom Ocu. Revno ispovijeda, naviješta i brani čistoću katoličke vjere. Njegova pozornost upravljena je na primjenu vjerskih istina u svakodnevnom životu, i njegovu i vjernika. Sav je na liniji onog što nalaže Katekizam Katoličke Crkve, u br. 2471.: ˝Kristov je učenik dužan ne samo čuvati vjeru i od nje živjeti, nego i ispovijedati je, za nju otvoreno svjedočiti i širiti je.˝ Uz znanstvene članke iz filozofije i teologije, Stadler piše, prevodi i objavljuje i nabožne i pastirske spise, koje je držao potrebnima za kršćansku izobrazbu, te širenje i učvršćenje vjere. Stoga je s pravom Ivan Pavao II. za svojeg pohoda Sarajevu, 12. travnja 1997., rekao: "Kako u ovoj katedrali ne spomenuti mons. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa ... Neka živi spomen na toga velikog pastira, posve vjerna Apostolskoj Stolici". Stadler, u nastupnoj propovijedi preuzimanja službe nadbiskupa u Sarajevu, 15. siječnja 1882., naslovljenoj Pod zastavom Srca Isusova, ističe da su različiti darovi Duha svetoga, ali su najdragocjeniji i najspasonosniji vjera, ufanje i ljubav, te svih poziva: ˝Čuvajte to blago, umnažajte ga milošću Božjom i svojim sudjelovanjem, da budete dostojan hram Duha svetoga. Pa mene i sve nazočne župljane uvjerite, da vi pravu i ozbiljnu volju imate, uvijek u katoličkoj crkvi prema svetoj vjeri živjeti. De, braćo, razmišljajte o istinah vječnih i oživit će vam vjera, i sa svetim Tomom, ćete zavapiti: Bog moj i sve moje˝. Za postignuće života vječnoga, potrebno je poznavati put vjere i njime postojano ići, održavajući zapovijedi Božje i crkvene, kreposno živjeti, a grijeha se čuvati, napominje Stadler dalje u propovijedi. U poslanici vjernicima, u siječnju 1883., poziva vjernike da prionu uz Božju Riječ i da po njoj oblikuju svoj život i djelovanje. Kao što je svećenikova dužnost propovijedati Riječ Božju tako je i dužnost vjernika slušati ono što im svećenik propovijeda, da Riječ Božja nađe plod u dobru srcu i ostvaruje se kroz osobni život vjernika, zaključuje Stadler. Nadalje govori i o potrebi poduke laika u kršćanskom nauku, kako bi oni, ondje gdje svećenik ne može stići, nedjeljom i blagdanom okupljali druge i podučavali ih u vjeri. Vjerovati za Stadlera znači ˝ljubiti Boga svim srcem svojim, a bližnjega kao sebe samoga˝. Stadler je ˝veseli darivatelj˝ u služenju Bogu i bližnjima, u kojima treba gledati, nazirati i susretati samoga Boga. U poslanici, 1. veljače 1893., potiče vjernike da svoju vjeru pokazuju dobrim djelima, a odbacuju od sebe djela tame, te zaključuje: ˝…imajmo vjeru tvrdu, ali ne mrtvu, nego nadahnutu ljubavlju, koja tvori dobra djela˝. Nadalje ističe da je vjera dragocjeno blago milosti Božje na zemlji, da nas ona usrećuju u životu, tješi i u času smrti, čini blaženima i na zemlji i u vječnosti. Ističe potrebu stalnog obraćanja te poziva: ˝Odbacite od sebe djela tame, pa se obucite u oklop vjere i ljubavi i s kacigom nade spasenja˝. U Isusovom milosrđu i služenju Stadler prepoznaje svoje poslanje u Crkvi i služenje povjerenom narodu. "Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste˝ (Mt 25, 40). Osobito je bliz siromašnima i nezbrinutima, kojih je u to vrijeme bio velik broj. Oni su mu dali najljepši naziv ˝sirotinjski otac i majka˝. Nadahnut Duhom Božjim pronalazi način kako dati konkretni evanđeoski odgovor na bijedu i siromaštvo, te posvjedočiti ljubav Božju i ljubav Crkve prema potrebnima. Učinio je to osnovavši Družbu sestara Služavki <strong>Malog</strong> <strong>Isusa</strong>. Stadler živi i svjedoči svijest da je vjera Božji dar, dar koji je potrebno brižno čuvati, ispovijedati i svjedočiti Bogu ugodnim životom i dobrim djelima. Potpuno je predan Isusu i Mariji, te u vjeri moli: ˝Učini Gospodine Isuse, da ja budem sav Tvoj, a Ti sav moj!˝ (Josip Stadler, "Rajska vrata", str. 521.) Stadler, kao veliki štovatelj Majke Božje, kaže: "Treba da mi sva svoja djelovanja činimo po Mariji, sa Marijom, u Mariji i za Mariju, da ih sve savršenije obavimo po Isusu, s Isusom, u Isusu i za <strong>Isusa</strong>. Isuse i Marijo! Rastite u meni, pa se dajite i drugima oko mene." (J. Stadler, Rajska vrata, str. 496.) Katolički Tjednik, na naslovnoj stranici, prigodom desetgodišnjice Stadlerove smrti, 9. prosinca 1928., zapisuje: "Vjera, optimizam kršćanski, katoličko srce, borbeni ponos, plemenština duše, ljubav k hrvatskoj našoj domovini, to su Stadlerovi amaneti. … Danas se iznova na njih vjerimo.˝ Dok ustrajno molimo da Crkva što prije ubroji slugu Božjeg nadbiskupa Stadlera među svoje blaženike i 12
Duhovnost PMI-a bilten PRIJATELJ MALENIH svete, uvjereni smo da u njemu imamo divni uzor vjere i zagovornika kod Oca nebeskog, da je on, vjerom i svetošću života, ljubavlju prema Bogu i zauzetošću za čovjeka, zasigurno svet. s. Maneta Mijoč Izreke o vjeri nadbiskupa Josipa Stadlera Vjera nosi naprijed zastavu križa da po njem pobijedimo svijet i grijeh te mir zadobijemo; mir s Bogom, sa svijetom, sa samim sobom. Naša vjera jest dragocjeno blago milosti Božjih, jer ona kako nas usrećuje u životu, tako nas tješi na času smrti; čini nas blaženima na zemlji i u vječnosti. Vjera je sve, ne samo početak, nego u jezgri sve kršćanstvo. Vjera vodi u svemu putem spasa k istini, k svjetlu i k životu. Vjera je dragocjeno dobro, dragocjenije od svih dobara na zemlji. Vjera, to je milost; idite pa ju potražite u njezinu izvoru; a taj je izvor sveta pričest. 13
Change language