Kajkavski florilegij - POU Zelina

! 

Lbklbwtlj! 

Gmpsjmfhjk! 

3118/! 

Priredio 

Dr. sc. Alojz Jembrih 

Sveti Ivan Zelina 

2007.

Mala biblioteka »Dragutin Domjanić« 

knjiga 47. 

Nakladnik 

Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina 

Za nakladnika 

Ivica Kukovačec, dipl.ing.el. 

Urednik 

Dr.sc. Alojz Jembrih 

Grafičko-tehnička priprema 

POU Sv. Ivan Zelina 

Tisak i uvez: Tiskara Zelina d.d.

Alojz Jembrih: 

Kajkavski florilegij 

Iz cvietnjaka kajkavske književne riječi 

od 16. do 19. stoljeća 

V 

Ivanuš PERGOŠIĆ: 

Dekretum 7 

Antun VRAMEC: 

Kronika vezda znovič spravljena kratka 

slovenskim jezikom 15 

Juraj HABDELIĆ: 

Pervi otca našega Adama greh 23 

Juraj MULIH: 

Regule roditelov i drugeh starešeh 29 

i regule dvorjanstva 

nepoznat autor 

Zercalo Marijansko kipa jeruzalemskoga 43 

vu Krapine 

Ivan Krstitelj LALANGUE: 

Medicina ruralis iliti Vračtva ladanjska 55 

za potreboču mužev i siromakov horvatckoga 

orsaga i okolu njega bližnešeh mest 

Juraj DIJANIĆ: 

Hižna knižica 63 

Gregur KAPUCIN: 

Horvacka od Kristuševoga narodjenja vitija 72

Tomaš MIKLOUŠIĆ: 

Stoletni kalendar iliti dnevnik stoletni horvatski 86 

Jakob LOVRENČIĆ: 

Adolf iliti kakvi su ljudi 94 

Tomaš GORIČANEC: 

Obseđenje i poboj sisečki 1593. 99 

Ignac KRISTIJANOVIĆ: 

Ezopuševe basne 109 

Izvori 121

Kajkavski florilegij 

Iz cvietnjaka kajkavske književne riječi 

od 16. do 19. stoljeća 

Danas kad smo svjesni svekolike vrijednosti hrvatskoga 

književnoga jezika i njegovih triju književnoumjetničkih idioma, 

kajkavskoga, čakavskoga i štokavskoga, o čemu svjedoči 

recentna recitalna zbilja u zadnjih trideset i više godina, držim 

da je opravdano, što je upravo na 26. recitalu suvremene 

kajkavske poezije „Dragutin Domjanić“ – Sv. Ivan Zelina 

2007. učinjen iskorak u pogledu vrjednovanja i starije 

kajkavske književne riječi koja je do danas, kao što je poznato, 

imala svoj vrhunac krajem 18. i u prvoj polovici l9. stoljeća. U 

najnovije vrijeme, uz pojedinačne izdavačke pothvate, tu i 

tamo, iznova na svjetlu dana zablista pokoje kajkavsko 

književno djelo kojega pisca starijih razdoblja. No, to nije 

dovoljno da bi njihova prisutnost ostala u svijesti suvremenih 

recipijenata, to više što školski učbenici posvećuju malo ili 

gotovo ništa kajkavskim piscima dopreporodne književnosti. 

Prisjetimo se samo one epohalne izložbe Kajkaviana croatica 

(1996.) u Zagrebu (MUO) – u istoimenome katalogu ona još 

živi, pa da se uvjerimo u doseg vrijednosti tri i pol stoljetne 

kajkavske književnosti. Nakon deset godina, koliko je prošlo od 

spomenute izložbe, odnos prema kajkavskoj književnosti 

gotovo da se nije promijenio, kako u školskim učbenicima tako 

i na Fakultetima diljem Hrvatske. 

Hvale je vrijedan čin oraganizatorsko-programskog 

Odbora zelinskoga Recitala suvremenog kajkavskoga 

pjesništva (2007.) što je jednu večer posveto starijoj kajkavskoj 

književnosti pod naslovom Kajkavski florilegij. Na taj se način 

želi podcrtati kontinuum kajkavske književne riječi (stare i 

nove). Jer „instalacija štokavskog jezika namjesto kajkavskog 

nije značila konac pismene forme kajkavskog narječja (jezika). 

Ono je postalo funkcionalno ograničeno. Danas (kajk. 

V

narječje) živi dalje kao jezik pjesništva“ (Robert Auty, 1982.). 

Htjeli bismo da spomenuti iskorak, u budućnosti, postane dio 

zelinskoga Recitala. Ovo je prvi pokušaj s odabranim 

tekstovima kojima se želi predočiti različitost žanra i njihove 

namjene; zastupljeni su pisci 16., 17., 18. i 19. stoljeća. Ne 

želim tvrditi da su to „najjači“ pisci u književno-estetskome 

pogledu. Ovdje nas je vodila prije svega želja da se pokaže 

punina izražajne snage kajkavske riječi kroz stoljeća. 

Jednostavno rečeno, svratiti pozornost na nekadašnju 

književnu i jezičnu funkcionalnost kajkavštine kojoj hrvatska 

društveno-politička zbilja 19. stoljeća mnogo duguje, znači 

obnoviti historijsku svijest o postojanju jedne književnosti koja 

još uvijek ima maćuhinski status u sveukupnom korpusu 

povijesti hrvatske književnosti. 

Kao što u ovoj brošuri čitatelj uočava, riječ je o 

tekstovima iz djela: Ivanuša Pergošića, Antuna Vramca, Jurja 

Habdelića, Jurja Muliha, Zercala kipa jeruzalemskoga vu 

Krapine, Ivana Lalanguea, Jurja Dijanića, Gregura Kapucina, 

Tomaša Mikloušića, Jakoba Lovrenčića, Tomaša Goričanca i 

Ignaca Kristijanovića. Popis ostalih pisaca mogao bi se dalje 

redati, ali zbog današnjih temporalnih razloga (minutaže) 

njihovo sudjelovanje ostavljamo za naredni Kajkavski florilegij 

(2008.). 

Još treba reći, da je integralni dio ovoga Kajkavskoga 

florilegiuma i kajkavska večernica što ju u crkvi Sv. tri kralja u 

Kominu predvodi vlč. Zvonimir Kurečić zajedno s vlč. 

Maksimilijanom Hercegom. Ovo je prvi crkveni čin za širu 

vjerničku javnost u kojemu se iznova u crkvi oživljava hrvatska 

kajkavska molitva i crkvena popievka. Svakako jedno veliko 

ohrabrenje ostalim svećenicima diljem kajkavskoga govornoga 

područja da se ne srame i ne boje kajkavske riječi u službi 

božjoj. 

VI 

Alojz Jembrih

Ivan Pergošić, Dekretum 

(izvor 1.) 

7


8 

(izvor 1.)


(izvor 1.) 

9


(izvor 1.) 

11


12 

(izvor 1.)


(izvor 2.) 

13


Bilješka o autoru 

Ivanuš Pergošić (oko 1521./1522. – 1592.) rođen u 

Mikulincima (danas Mikulanica, Moslavina). Bio je gradski 

bilježnik u Varaždinu (Joannes Pergossich notarius civitatis 

Warasdiensis). U Nedelišću je 1574. dao tiskati svoj 

hrvatskokajkavski prijevod Dekretuma, djelo pravnoga sadržaja 

koje je danas dostupno u pretisku i s opširnom raspravom iz pera 

Zvonimira Bartolića. Uz pretisak je tiskana i transkripcija (prijepis 

u suvremenu latiničnu grafiju). Pergošić je autor i latinskoga 

djela: Praefationes et epistolae Desiderii Erasmi Rotterdami (…), 

tiskano u Varaždinu 1587. 

Lit.: Valentin Putanec, Porijeklo moslavačkih Pergošića i 

povezano s tim porijeklo kajkavskoga pisca, Ivana Pergošića, 

Čazma u prošlosti i danas, Čazma, 1979., 123-136. Isti: Jezik 

Dekretuma (1574) Ivana Pergošića, Hrvatski dijalektološki 

zbornik, JAZU, knj. 6, Zagreb, 1982., 269-277. Isti: Kajkavski 

pisac Ivan Pergošić kao Varaždinac, Varaždinski zbornik 1181 – 

1981, Varaždin, 1983., 333-337. Olga Šojat, Hrvatski kajkavski 

pisci, I., Zagreb, 1977., 71-95. 

A.J. 

14

Antun Vramec, Kronika 

(izvor 3.) 

15


16 

(izvor 3.)


18 

(izvor 3.)


(izvor 4.) 

19


20 

(izvor 4.)


(izvor 4.) 

21



Antun Vramec (1538. – 1588.), podrijetlom iz Ormoža 

(Štajerska), studirao u Beču i Rimu gdje je 1565. doktorirao. Kao 

svećenik Zagrebačke biskupije obnašao je čast zagrebačkoga 

kanonika, bio je župnik u Stenjevcu, na Griču, župa sv. Marka, 

Brežicama i Varaždinu. Autor je povijesnoga djela: Kronika vezda 

znovič spravljena kratka slovesnkim jezikom (…), tiskana u 

Ljubljani 1578. U Varaždinu je dao tiskati drugo svoje djelo u dva 

dijela: Postilla vezda znovič spravlena (…) po godovne dni na vse 

leto; Postilla na vse leto po nedelne dni vezda znovič spravlena 

(…). Oba djela, Kronika i Postilla dostupna su u pretisku što ih je 

za tisak priredio i opširnim raspravama popratio Alojz Jembrih. 

Lit.: Alojz Jembrih, O Vramčevoj Kronici (pogovor 

pretisku Kronike), HAZU, KS, Zagreb – Varaćdin,1992. Isti: 

Prva tiskana knjiga u Varaždinu 1586. na hrvatskom jeziku 

kajkvske osnovice (pogovor pretisku Postille), HAZU, KS, Zagreb 

– Varaždin, 1990. 

A.J. 

22

Juraj Habdelić, Prvi otca našega Adama greh 

(izvor 5.) 

23


24 

(izvor 5.)


(izvor 5.) 

25


26 

(izvor 5.)


(izvor 5.) 

27



Juraj Habdelić (1609. – 1678.) rođen u Starom Čiču 

(Turopolje, nedaleko Velike Gorice). Isusovac, profesor u 

varaždinskoj i zagrebačkoj isusovačkoj gimnaziji. Autor je prvoga 

školskoga kajkavsko-latinskoga rječnika (Graz, 1670.) Dictionar 

ili reči slovenske zvekšega vkup zebrane, v red postavljene i 

dijačkemi zlehkotene (…). Taj je rječnik dostupan u pretisku, 

izdanje KS, Zagreb, 1989. Habdelić je autor djela: Zercalo 

Marijansko (…), tiskano u Grazu 1662., kao i djela Pervi otca 

našega Adama greh (…), Graz 1674. 

Lit.: Zvonimir Bartolić, Književno djelo Jurja Habdelića, 

Sjvernohrvatske teme, knj. 3, Čakovec, 1985. (iscrpna literatura o 

Habdeliću). 

A.J. 

28

Juraj Mulih, Regule roditelov i drugeh starešeh 

(izvor 6.) 

29


30 

(izvor 6.)


(izvor 6.) 

31


32 

(izvor 6.)


(izvor 6.) 

33


34 

(izvor 6.)


(izvor 6.) 

35


36 

(izvor 6.)


(izvor 6.) 

37


38 

(izvor 6.)


(izvor 6.) 

39


40 

(izvor 6.)


(izvor 6.) 

41



Juraj Mulih (1694. – 1754.) rođen u Hrašču 

(Turopolje), isusovac poznat po svojoj misionarskoj i 

prosvjetiteljskoj djelatnosti u Slavoniji, Međimurju, Podravini, 

Hrvatskom zagorju i među Hrvatima zapadne Ugarske (danas 

gradišćanski Hrvati, Austrija i Mađarska). Pisao je djela za 

Slavonce štokavskom ikavicom, za kajkavce kajkavski i Hrvate u 

zap. ugarskoj na njihovom čakavskome jeziku, priredivši i 

tiskajući za njih Duhovne jačke (…), Györ, 1750. Djela su mu 

misionarsko-katekizamskoga sadržaja. 

Kao prosvjetitelj istaknuo se u opismenjavanju djece, 

mladeži i starijih, priređujući za njih početnice (čitanke) na 

štokavskoj ikavici i kajkavici: Abecevica dragem mladem 

obodvojega spola ljudem hasnovita (…), Zagreb, 1746. Dostupna 

je u pretisku s opširnom raspravom iz pera Ivice Martinovića. 

Izdanje: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i 

Zavod za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, Dubrovnik, 1997. 

Mulih je sastavio na kajkavskome prvi bonton – Regule roditelov i 

drugeh starešeh i regule dvorjanstva (1742. i 1744.). Djelo je 

dostupno u transkripciji s pogovorom iz pera Alojza Jembriha, 

izd. Kajkaviana, Donja Stubica, Zagreb, 2002. 

Lit.: Olga Šojat, Juraj Mulih (1694 – 1754) kao kajkavski 

pisac i kao kulturno-prosvjetni radniki, Kaj, XVI., br. 5-6, Zagreb, 

1983. Ivan Fuček, Juraj Mulih. Život i djelo, Zagreb, 1994. Zoran 

Velagić, Štokavska početnica Jurja Muliha iz 1737. godine, 

Gazophylacium, V., br. 1-2, Zagreb, 2000. Alojz Jembrih, Pravila 

lijepa vladanja. (Prvi hrvatski bonton iz 1742. godine) – pogovor 

izadnju Mulihovih Regula … dvorjanstva, Zagreb, 2002. 

A.J. 

42

Zercalo Marijansko kipa jeruzalemskoga vu Krapine 

(izvor 7.) 

43


44 

(izvor 7.)


(izvor 7.) 

45


46 

(izvor 7.)


(izvor 7.) 

47


48 

(izvor 7.)


(izvor 7.) 

49


50 

(izvor 7.)


(izvor 7.) 

51


52 

(izvor 7.)


(izvor 7.) 

53



Zercalo Marijansko kipa jeruzalemskoga vu 

Krapine (…), Zagreb, 1768. Djelo je dostupno u pretisku i 

transkripciji s opširnim pogovorom Alojz Jembriha. Izd. Narodno 

sveučilište Krapina, l996. To je prva povijest Marijina prošteništa 

na Trškom Vrhu u Krapini. Autorstvo te knjižice dosad nije 

otkriveno. Neki su za autora smatrali krapinskoga župnika 

Miklouša Gorupa što nije ničim potvrđeno. 

A.J. 

54

Ivan Lalangue, Vračtva ladanjska… 

(izvor 8.) 

55


56 

(izvor 8.)


(izvor 8.) 

57


58 

(izvor 8.)


(izvor 8.) 

59


60 

(izvor 9.)


(izvor 9.) 

61


62 


Ivan Krstitelj Lalangue (1743. – 1799.) podrijetlom je 

iz Luksemburga, rođen u selu Matton (Belgija). Medicinu studirao 

u Beču kod Gerharda van Swietena. Marija Terezija šalje ga u 

Varaždin te je bio banski liječnik (hrvatski je ban tada bio Franjo 

Nadaždi/Nadasdy), 30. ožujka 1772. Lalangue je imenovan 

fizikom Varaždinske županije. Na hrvatskokajkavskome jeziku 

tiskane su njegove medicinske knjige (preveo ih je fra Edmund 

Platušić): Medicina ruralis iliti Vračtva ladanjska za potreboču 

mužev i siromakov horvatckoga orsaga i okolu njega bližnešeh 

mest. Perva stran, Vu Vraždinu …, leto 1776. Zatim knjiga za 

primalje: Brevis Institutio Obstetritia iliti Kratek navuk od 

meštrije pupkorezne (…), Vu Zagrebu …, leta 1777. To je djelo s 

latinskoga preveo fra Eugen Klimpacher. Nagovorni list je 

Lalangeov govor prilikom završena primaljskoga školovanja 

djevojaka u Varaždinu, tiskom je objavljen u Zagrebu 1785. 

Lalangue je napisao i Tractatus de aquis medicatis regnorum 

Croatiae et Sclavoniae etc. iliti Ispisavanje vračtvenih vog 

Horvatckoga i Slavonskoga orsaga i od načina nje vživati za 

potreboču ljudih (…), Vu Zagrebu 1779. To je prvi opis ljekovitih 

termalnih voda (toplica) i mineralnih vrela u Hrvatskoj i Slavoniji. 

Za poljodjelstvo je napisao: Način jabuke zemelske saditi i nje na 

hasen obernuti za volju poljakov Horvatskoga orsaga (…), Vu 

Zagrebu 1788. 

Lit.: Stjepan Hajduk, Za hasen mužev i siromakov 

horvackoga orsaga, Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, knj. 6, 

varaždin, 1981. Alojz Jembrih, Ivan Krstitelj Lalangue (1743. – 

1799.) u službi zdravstva horvatskoga orsaga u 18. stoljeću, 

Gazophylacium, IV., br. 1-2, Zagre, 1999. isti: Ivan Krstitelj (Jean 

Babtistae) Lalangue i njegovo djelo, Hrvatsko zagorje, VI., br. 2, 

Krapina, 2000. Gustav Piasek, Ivan Krstitelj Lalangue, Acta 

Medicorum, I., br. 1, varaždin, 1975.Isti: Djelovanje varaždinskih 

liječnika na prijelomu XVII. u XIX. stoljeće, Medicus, vol. 5, br. 1, 

Zagreb, 1996. 

A.J.

Juraj Dijanić, Hižna knižica 

(izvor 10.) 

63


64 

(izvor 10.)


(izvor 10.) 

65


66 

(izvor 10.)


(izvor 10.) 

67


68 

(izvor 10.)


(izvor 10.) 

69


70 

(izvor 10.)



Juraj Dijanić ( 1753. – 1799.) rođen u Samoboru; 

studirao je filozofiju i teologiju u Grazu a specijalizirao je u 

Budimu odgoj mladeži. Bio je profesor u Zagrebu na 

Arhigimnaziji (viši razredi gimnazije). U hrvatskoj dječjoj 

književnosti ostao zapamćen po svojem prijevodu njemačkoga 

časopisa Der Kinderfreund što ga je u Laipzigu izdavao (i pisao 

priloge za nj) Christian Felix Weisse (1726. – 1804.). Dijanić je i 

svoj prijevod isprva naslovio: Horvatski dece prijatel. Perva 

stran. Iz nemškog na horvatski preneše po Občinskom/ 

N./avučitelu/ I./urju/ Dian./niču/. Prijevod je bio spreman za tisak 

pa je u naslovu naveo: Pritiskan vu Zagrebu z cesarskemi kra. 

slobod. biškupskemi slovmi MDCCXCVI. (1796.) Djelo je ostalo u 

rukopisu sve do 1994. kad ga je Alojz Jembrih prvi put objavio u 

transkripciji s opširnom raspravom, pod naslovom: Hižna knižica, 

kako je u rukopisu bilo navedeno, jer je prvi naslov precrtan, a taj 

drugi glasi: Jurja Dianich Obchinzkoga Navuchitela Hisna 

Knisicza. Stran I. Vu Zagrebu 1797. Izd. Matica hrvatska, ogranak 

Samobor, Biblioteka „Samoborska škrinjica“, knj. 1. (1994.). 

Dijanić je u to djelo uključio i dječji igrokaz šalnoigru Narođeni 

dan, pa se time Dijanić uvrstio među dječje drmaske pisce 18. 

stoljeća. 

Lit.: Alojz Jembrih, Juraj Dijanić i njegovo djelo, Matica 

hrvatska ogranak Samobor, Biblioteka: „Samoborska knjižica“, 

knj. 1, Samobor, 1994. ( i tamo iscrpna literatura). Isti: Djelo 

Jurja Dijanića i Antona Vranića kao odraz prosvjetiteljstva u 

kajkavskoj dječjoj književnosti, 200 godina kajkavske dječje 

književnosti. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Zagreb, 10. 

studenoga 1999., Varaždin – Donja Stubica, 2001. 

A.J. 

71

Juraj Mihaljevec, Horvatska od Kristušovoga narodjenja vitija 

72 

(izvor 11.)


(izvor 11.) 

73


74 

(izvor 11.)


(izvor 11.) 

75


76 

(izvor 11.)


(izvor 11.) 

77


78 

(izvor 11.)


(izvor 11.) 

79


80 

(izvor 11.)


(izvor 11.) 

81


82 

(izvor 11.)


(izvor 11.) 

83


84 

(izvor 11.)



Juraj Maljevec (1834. – 1812.) Rođen je u Perudini kod 

Vinice (Bela Kranjska). Školovao se u Zagrebu. U kapucinski red 

stupio je u Novom Mestu. Redovničko je ime uzeo Gregur, a 

potpisivao se Gregur Kapucin. Djelovao je u Zagrebu i 

Varaždinu gdje je i umro. Autor je desetak knjiga pisanih 

kajkavskim jezikom. Najznačajnija djela su: Nestrančno 

vezdašnjega tabora izpisavanje za leto 1788., za leto 1789., za 

leto 1790. Nebeski pastir pogubljenu ovcu išče, Ptuj, 1795. 

Horvacka od Kristuševoga narodjenja vitija, Zagreb, 1800. Ta 

dva djela dostupna su u pretisku i transkripciji s opširnim 

pogovorima iz pera Alojza Jembriha. 

A.J. 

85

Tomaš Mikloušić, Stoletni kalendar… 

86 

(izvor 12.)


(izvor 12.) 

87


88 

(izvor 12.)


(izvor 12.) 

89


90 

(izvor 12.)


(izvor 12.) 

91


92 

(izvor 12.)



Tomaš Mikloušić (1767. – 1833.) svećenik, profesor, 

kajkavski pisac. Rođen je u Jastrebarskom, školovao se u Zagrebu 

i Pešti. Službovao je u župi Pod Okićem, Plešivici, Zagrebu, 

Stenejvcu i Jastrebarskom. Bio je profesor latinske gramatike na 

zagrebačkoj arhigimnaziji. Napisao je dvadesetak djela od kojih 

valja spomenuti: Izbor dugovanj vsakoverstneh za hasen i 

razveselenje služečem (1821., 1839.), latinsko-hrvarskokajkvaski 

konverzacijski rječnik Syllbus vocabularum … (1796.), Stoletni 

kalendar iliti dnevnik stoletni horvatski .. (Vu Zagrebu 1819.). Taj 

Stoletni kalendar dostupan je u pretisku s opširnim pogovorom 

Alojza Jembriha, izd. Poduzetnički centar Jastrebarsko d. o. o. i 

EKO Sveta Jana, Jastrebarsko, 2006. Mikloušić je nanovo 

priredio kajkavske igrokaze: Ljubomirovič ili prijatel pravi, 

Matije Jandrića, Diogeneš ili sluga dveh zgubljeneh bratov, Tituša 

Brezovačkoga, Lizimakuš Josipa Sibenega. U rukopisu je ostalo 

više Mikloušićevih djela.. 

Lit.: Alojz Jembrih, Tomaš Mikloušić i njegovo djelo, 

Hrvatsko zagorje, VII., br.2, Krapina, 2001.; Ivan Cesarec, 

Dramsko-scenski rad Tomaša Mikloušića, Hrvatsko zagorje, VII., 

br. 2, Krapina, 2001.; Mijo Korade, Neke značajke duhovnih 

izdanja župnika Mikloušića, Hrvatsko zagorje, VII., br. 2, 

Krapina, 2001.; Mirko Ivanjek, Tomaš Mikloušić u kontekstu 

bibliografskoga rada u 18. i 19. stoljeću, Hrvatsko zagorje, VII., 

br. 2, Krapina, 2001. Alojz Jembrih, Prvi hrvatski Stoletni 

kalendat (1819.) Tomaša Mikloušića, pogovor pretisku iste knjige. 

A.J. 

93

Jakov Lovrenčić, Adolf iliti kakvi su ljudi 

94 

(izvor 13.)


(izvor 13.) 

95


96 

(izvor 13.)


(izvor 13.) 

97



Jakob Lovrenčić (1787. – 1842.) kajkavski pisac; živio 

i djelovao u Varaždinu. Autor je nekoliko knjiga pisanih 

kajkavskim jezikom, prevedenih (prerađenih) iz njemačkoga 

jezika. Prevodio je dramske tekstove, pripovjetke i autor je 

jednoga romana: Rodbinstvo. Jeden veselo-igrokaz vu peterom 

dogodu (1822.), Kratka dobreh deržanj pripovedanja (1824.), 

Kratka deset zapovedih božjeh pripovedanja (1825.), Predsud 

zverhu stališa i roda. Igrokaz v trojem speljivanju (1830.), Adolf 

iliti kakvi su ljudi (1833.). (To je djelo dostupno u novom 

latiničnom transkribiranom izdanju, opširnim pogovorom Alojza 

Jembriha, izd. Disput, Zagreb, 2002.). Petrica Kerempuh iliti čini 

i živlenje človeka prokšenoga (1834.) također je Lovrenčićevo 

djelo. ( i to je djelo dostupno u pretisku i transkripciji i opširnim 

pogovorom iz pera Denisa Peričića, izd. VALL 042 d. o. o., 

Varaždin, 1998.). Lovrečić je pisao i pjesme prigodnice: Pesma 

domoljubna. Prepoštuvanomu gospodinu Imbrihu 

Vojskec…(1834.), Pesma domoljubna. Prepoštuvanomu Pavlu 

Mravinec … (1839.). 

Lit.: Alojz Jembrih, Jakob Lovrenčić i njegovo djelo, pogovor 

novome izdanju knjige Adolf iliti kakvi su ljudi (1833.) i tamo 

popis literature, Zagreb, 2002. Denis Peričić, Petrica Kerempuh u 

europskom kontekstu, pogovor pretisku i transkripciji istoga 

teksta, Varaždin, 1998. Ljerka Perči, Nepoznati Jakob Lovrenčić 

(1787. – 1842.), Kaj. Časopis za književnost, umjetnost i kulturu, 

LX., br. 1-2, Zagreb, 2007 

A.J. 

98

Tomaš Goričanec, Obseđenje i poboj sisečki 

(izvor 14.) 

99


100 

(izvor 14.)


(izvor 14.) 

101


102 

(izvor 14.)


(izvor 14.) 

103


104 

(izvor 14.)


(izvor 14.) 

105


106 

(izvor 14.)


(izvor 14.) 

107



Tomaš Goričanec (1815. – 1837.) rođen u Maloj 

Subotici u Međimurju. Kao student teologije napisao je prvi 

hrvatski spjev (ep) kajkavskim književnim jezikom, koji za 

povijesnu pozadinu ima događaj Sisačku pobjedu (1593.). Erdödy 

kneza Tomša Horvat. Dalm. i Slavonske bana Obseđenje i poboj 

sisečki 1593. Ispisan po Tomašu Goričanecu, S. Biskupije 

zagrebečke kleriku. Vu Zagrebu 1837. 

Lit.: Zvonimir Bartolić, Tomaš Goričanec i njegov spjev 

Opseđenje i poboj sisečki, Sjevernohrvatske teme, II., Čakovec, 

1982., Alojz Jembrih, Sisačka pobjeda 1593. Njezin odjek u 

hrvatskoj književnosti, Matica hrvatska Sisak i Centar za kulturu 

„Vladimir Nazor“ Sisak, 1993. 

A.J. 

108

Ignac Kristijanović, Ezopuševe basne 

(izvor 15.) 

109


110 

(izvor 15.)


(izvor 15.) 

111


112 

(izvor 15.)


(izvor 15.) 

113


114 

(izvor 15.)


(izvor 15.) 

115


116 

(izvor 15.)


(izvor 15.) 

117



Ignac Kristijanović (1796. – 1884.), svećenik, 

kajkavski pisac. Rođen i školovan u Zagrebu. Službovao u 

Radoboju, Krapini, Zagrebu, Kapeli kod Bjelovara i opet u 

Zagrebu. Dosljedni branitelj i zagovaratelj kajkavskoga 

književnoga jezika unatoč ilirskim preporodnim nastojanjima i 

uspona na vrh štokavštine. Uz djela vjerskoga i pastoralnog 

sadržaja, Kristijanović je autor i gramatike: Grammatik 

derkroatischen Mundart, Agram, 1837. autor dodatka toj 

gramatici: Anhang zur Grammatik dr kroatischen Mundart …, 

Agram, 1840. Na kajkavskome jeziku priredio je Ezopuševe basne 

(1843.), priredio je Žitek sveteh mučenikov (1859.), uređivao (i 

zanju pisao) Danicu zagrebečku. 

Lit.: Olga Šojat, Život i rad Ignaca Kristijanovića, Rad, 

JAZU, knj. 324, Zagreb, 1962.; Alojz Jembrih, Ignac 

Kristijanović i njegovo mjesto u kajkavskom književno-jezičnom 

krugu 19. stoljeća, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 

knj. 12-13, Zagreb – Varaždin, 2001. 

A.J. 

118

Izvori 

119

120 

Izvori

Izvori 

Izvori: 

1. Pergošić, Ivanuš 1574: Decretum, Nedelišće 

- pretisak i transkripcija Zvonimira Bartolića, Matica 

hrvatska i Zrinski, čakovec, 2003. 

2. 5 stoljeća hrvatske književnosti, Hrvatski kajkavski pisci, 

knjiga I, 16. stoljeće, Olga Šojat, Zora, Matica hrvatska, 

1977. 

3. Vramec, Antun 1578: Kronika vezda znovič spravljena 

kratka slovesnkim jezikom (…), Ljubljana 

- pretisak, HAZU, KS, Zagreb – Varaždin,1992., priredio 

Alojz Jembrih 

4. 5 stoljeća hrvatske književnosti, Hrvatski kajkavski pisci, 

knjiga II, 17. stoljeće, Olga Šojat, Zora, Matica hrvatska, 

1977. 

5. Habdelić, Juraj 1674: Pervi otca našega Adama greh (…), 

Graz – izbor otisnut u 5 stoljeća hrvatske književnosti, 

Hrvatski kajkavski pisci, knjiga II, 17. stoljeće, Olga Šojat, 

Zora, Matica hrvatska, 1977. 

6. Mulih, Juraj 1742: Regule roditelov i drugeh starešeh i 

regule dvorjanstva (1742. i 1744.). 

- transkripcija s pogovorom Alojza Jembriha, Kajkaviana, 

Donja Stubica, Zagreb, 2002. 

7. anonim., 1768: Zercalo Marijansko kipa jeruzalemskoga 

vu Krapine(…), Zagreb, 

- pretisak i transkripcija Alojza Jembriha, Narodno 

sveučilište Krapina, Krapina 1996. 

8. Lalangue, Ivan 1776: Medicina ruralis iliti Vračtva 

ladanjska za potreboču mužev i siromakov horvatckoga 

orsaga i okolu njega bližnešeh mest, Varaždin 

- preslike originala (NSK, Zagreb) 

121

9. Lalangue, Ivan 1785: Nagovorni list, Zagreb, 1785 

- preslike originala (Matica hrvatska, Samobor) 

10. Dijanić, Juraj 1796: Hižna knižica 

- transkripcija s opširnom raspravom Alojza Jembriha, 

1994. 

Izvori 

11. Maljevec, Juraj 1800: Horvacka od Kristuševoga 

narodjenja vitija, Zagreb 

- prijevod, transkripcija i popratna studija Alojza Jembriha, 

Hrvatska kapucinska provincija i Krščanska sadašnjost, 

Zagreb, 1999. 

12. Mikloušić, Tomaš 1819: Stoletni kalendar iliti dnevnik 

stoletni horvatski ..., Zagreb 

- pretisak s opširnim pogovorom Alojza Jembriha, izd. 

Poduzetnički centar Jastrebarsko d.o.o. i EKO Sveta Jana, 

Jastrebarsko, 2006. 

13. Lovrenčić, Jakob 1833: Adolf iliti kakvi su ljudi, 

- transkripcija s opširnim pogovorom Alojza Jembriha, 

Disput, Zagreb, 2002. 

14. Goričanec, Tomaš 1837: Erdödy kneza Tomša Horvat. 

Dalm. i Slavonske bana Obseđenje i poboj sisečki 1593. 

Ispisan po Tomašu Goričanec, S. Biskupije zagrebečke 

kleriku, Zagreb 

- pretisak i transkripcija Alojza Jembriha, Sisačka pobjeda 

1593. Njezin odjek u hrvatskoj književnosti, Matica 

hrvatska Sisak i Centar za kulturu „Vladimir Nazor“ Sisak, 

1993. 

15. Kristijanović, Ignac 1843: Ezopuševe basne 

- preslike originala ("Kajkaviana", D. Stubica) 

122

Kajkavski florilegij - POU Zelina

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?