PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

10
Natura Montenegrina, 1/2002
Rijeka Mrtvica je desna pritoka Morače (Sl. 1). Izvire sa strmih strana Maganika (u
prostoru Kapetanovog jezera i Veljeg Dubokog) sa visine od 1600 m, pa teče kroz Rovca
dolinom velikog pada, dvadesetak kilometara do ušća u Moraču u selu Međurječju na visini od
182 m (N i k o l i ć, 2000). Kanjon dužine 6 km, sa strmim, skoro vertikalnim stranama,
Mrtvica je usjekla kroz krečnjačko područje planine Maganika.
Mrtvica je tipična ponornica. Teče cijelom dužinom od prvih jesenjih kiša, pa dok ne
okopni snijeg na Moračkim planinama (P e t r o v i ć, 1978). U toku ljeta presuši u proširenju
Velje Duboko, gubeći vodu u kamenitom i šljunkovitom koritu. Stalan tok Mrtvice počinje tek
od sredine kanjona, gdje izbijaju snažna kraška vrela Bijeli Nerini (Sl.2).
U kanjonu rijeke Mrtvice česti su vodopadi, slapovi i brzaci, koji zajedno sa ostalim
karstnim oblicima, kao i raznovrsnim i bogatim biljnim i životinjskim svijetom, ovaj predio
čine impozantnim.
Naša dvogodišnja istraživanja u kanjonu rijeke Mrtvice su pokazala da se radi o
briološki veoma bogatom području, s obzirom da smo sakupili 122 vrste mahovina, od kojih je
15 jetrenjača. Jedna od njih se po prvi put pominje za floru Crne Gore.
M A T E R I J A L I M E T O D E
Na istraživanim lokalitetima je sakupljana epilitska (vodena i kopnena), epifitska i terestrična
briofitska vegetacija.
Prikupljeni briofitski materijal uvršćen je u Zbirku mahovina Prirodnjačkog muzeja
Crne Gore u Podgorici.
Nomenklatura je usklađena sa savremenom briološkom literaturom (G r o l l e, 1983).
Uz ime jetrenjače dat je sinonim po relevantnoj briološkoj literaturi, zatim lokaliteti,
nadmorska visina, supstrati, kao i periodi uzorkovanja.
R E Z U L T A T I
Prema najnovijim literaturnim podacima (S a b o v l j e v i ć, 2000) u flori mahovina
Crne Gore nalazi se 81 vrsta jetrenjača (Marchantiopsida).
Upoređujući rezultate naših istraživanja sa svim do sada raspoloživim literaturnim
podacima (W e i s s, 1866; H o e h n e l, 1893; B r e i d l e r, 1888; V e l e n o v s k y, 1901; L o
- i t l e s b e r g e r, 1905; B a u m g a r t n e r, 1915; V i l h e l m, 1923; L a t z e l, 1931; Č e
r -n j a v s k i, 1936/37; P a v l e t i ć, 1955; B i r k s & W a l t e r s, 1972/73; P a v l e t i ć &
P u l e v i ć, 1975; G r g i ć, 1989; D u e l l et al., 1999; S a b o v l j e v i ć, 2000) konstatovali
smo novu vrstu jetrenjača za floru mahovina Crne Gore. To je:
Lophozia bantriensis (Hook) Steph. (=Leiocolea bantriensis (Hook) Joerg.)
Dvopolna mahovina. Talus zelen, tamnozelen ili crvenkastobraon, prostran. Muške
grane imaju terminalan položaj, dok ženske u odnosu na njih zauzimaju ugao od 20-45°.
Stabla 2-6 (8) cm duga, obično nisu granata, zajedno sa listovima 3-4 mm široka. Listovi
neprozirni, braonkaste boje, više-manje asimetrični, zbijeni ili se preklapaju, razdijeljeni na
dva režnja, ponekad nejednaka (Sl. 3). Dužine su do 2,5mm, široki do 2mm, duži su nego širi
(0,8-1,2 puta). Donji listići imaju horizontalan položaj, maleni su i pokriveni rizoidima.