PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

10 Natura Montenegrina, 2/2003
UVOD
Tara je najveća rijeka u Crnoj Gori, jer od svog izvorišta u podnožju Komova i Žijova
pa do sastava sa Pivom protiče cijelim tokom, od 150 km, kroz Crnu Goru (Karta 1). Površina
sliva Tare iznosi 2.040 km 2 , prosječna nadmorska visina mu je 1.390 m, dok je pad vrlo
izražen, 1.215 m izvorište i 435 m ušće. Nizvodno od Bistrice, Tara ulazi u duboku dolinu,
koja je odatle pa do Šćepan polja, na dužini od 78 km, kanjonskog tipa. Kod Obzira, na desnoj
strani i Durmitora, na njenoj lijevoj obali strane kanjona spuštaju se skoro vertikalno za
1.200-1.300 m (F u š t i ć , 2000).
Zbog svojih specifičnosti, u prvom redu kvaliteta vode i jedinstvenog biljnog i
životinjskog svijeta, Tara je 1977. godine uvrštena u program "Čovjek i biosfera" i upisana u
ekološki rezervat biosfere Svijeta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom
(Nikolić , 2000).
Tara kao najdublja i najoštrija riječna dolina u Evropi, (C e r o v i ć , 1984), spada u
briološki slabo istražena područja. Mahovine ovog kanjona istraživao je G r g i ć (1989), koji
je proučavao "učešće briofita u građi uglavnom termofilnih šumskih zajednica (Fagetum
moesiace montanum Bleč. et Lakušić 1970, Carpino orientalis-Quercetum cerris Lakušić
1975, Querco-Ostryetum carpinifoliae Ht 38, Seslerio autumnalis-Fagetum moesiace Blečić et
Lakušić, 1970), nekih zajednica stijena razvijenih u ili uz riječno korito, periodično ili stalno
pod snažnim djelovanjem riječnog toka".
Materijal je sakupljen na sljedećim lokalitetima:
- Radovan luka (lijeva obala),
- Putem od Radovan luke ka Tepcima (lijeva obala),
- Riječica Ljutica, desna pritoka rijeke Tare
- Bijelim vrelima (kraško vrelo-voda koja je iz Crnog jezera podzemnim tokom našla
prolaz do litica na desnoj strani kanjona Tare) i
- Bailovića sigama (sl. 1) (iz pećine Bučavice voda sa oko 30-tak metara pada u vidu
vodene zavjese dužine skoro 150 m. Pozadinu čine debele naslage travertina gusto
obrasle mahovinama).
Na lokalitetima: Radovan luka, riječica Ljutica, Bijelim vrelima i Bailovića sigama
uzorkovali smo materijal iz vode i njene bliže okoline. Putem od Radovan luke do sela Tepca,
materijal je sakupljan jednim dijelom u bukovo-hrastovoj šumi, a drugim uz sami putić ka
selu.
Za determinaciju je korišćena sljedeća briološka literatura: P a v l e t i ć (1968), P e t r o v
(1975), S m i t h (1978, 1990). Nomenklatura je sređena po G r o l l u (1983), za jetrenjače, i po
Corley i sar. (1981) i Corley i Crundwell (1991) za prave mahovine. Spisak
zabilježenih vrsta dat je po abecednom redu i za prave mahovine i za jetrenjače.
Herbarijum se nalazi u zbirci mahovina Prirodnjačkog muzeja u Podgorici.