26.05.2014 Views

PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

NATURA MONTENEGRINA, PODGORICA, 2, 2003, XIII-XIX<br />

NEKE EKOLOŠKE KARAKTERISTKE PUHA (Glis glis L.) I NJEGOVA<br />

RASPROSTRANJENOST NA PROSTORU CRNE GORE<br />

Slobodan STIJEPOVIĆ 1<br />

Na svijetu je, do sada, opisana 21 vrsta puha. Najdeblji i najveći je evropski puh (Glis<br />

glis). Puh se može naći u Africi, Evropi, Aziji i Japanu. Ovi glodari izgledaju kao male debele<br />

vjeverice sa žbunovitim repom.<br />

Familija puhova (Gliridae) ima šest rodova koji žive u Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj<br />

i srednjoj Aziji i Japanu. Od toga na našim prostorima žive četiri roda: Eliomis, Dryomys,<br />

Muscardinus i Glis. Za nas je najvažniji obični puh (Glis glis). Negdje se u literaturi pominje i<br />

kao (Dryomys nitutedela P.). Rasprostranjen je u centralnoj i južnoj Evropi, na istoku do sliva<br />

Volge, u Maloj Aziji, Palestini, Kavkazu, Iranu, planinskom vencu Kopet Dag. U Srbiji i<br />

Crnoj Gori je sporadično rasprostranjen i do sada mu se nije pridavao preveliki značaj u<br />

naučnom istraživanju.<br />

Detaljan opis vrsta, iz familije Gliridae (puhovi) koje pripadaju podredu Myomorpha<br />

(liče na miševe), koje smo našli u literaturi, najčešće naseljavaju evropsko područje. Za vrste<br />

kao što su: Graphiurus vulgaris (afrički puh), Platacanthomyidae sp. (bodljikavi puh) i dr,<br />

nije detaljno opisan njihov način života, mada se mnogo ne razlikuje od evropskih vrsta. Samim<br />

opisom evropskih vrsta puhova dobićemo sliku njihovog načina života koji je uglavnom<br />

sličan za svaku vrstu.<br />

Puha (Glis glis) je prvi opisao Freyer (1842) pod imenom Myoxus nitella. To ime je<br />

danas sinonim za poljskog puha Eliomys qurcinus (Lineaenus, 1766). Frejerev primjerak<br />

šumskog puha (bio je iz okoline Rudnica, Slovenija) malo kasnije istraživao je i K. Dežman i<br />

ustanovio ga kao šumskog puha. Dežman je za njega upotrebio ime Myoxus dryas (Deshmonn,<br />

1866). Frejerev naziv dugo se održao u stručnoj literaturi.<br />

Puh (Glis glis) je glodar, koji se danju skriva u stijenama i šupljinama drveća i ubrajaju<br />

se u divljač. Njihova posebna odlika su zubi. Prednji sjekutići, koji stalno rastu imaju čvrstu<br />

gleđ, a unutrašnji dio zuba je nešto mekši, te se prednji dio sporije troši od zadnjeg, dajući<br />

izgled oštrog dlijeta. Očnjaci ne postoje, pa se iza prednjih zuba i kutnjaka nalazi krezubina<br />

(diastema). Donje čeljusti mogu da isture postavljajući tako dva para sekutića jedne naspram<br />

drugih što olakšava glodanje. Zadnji dio usta mogu potpuno da izoluju uvlačeći obraze u krezubine,<br />

a to znači da mogu da glođu veoma dugo, ne trošeći kutnjake i bez opasnosti da progutaju<br />

komadiće zemlje ili čvrsti predmet. Zubi puha (broj zuba: 20; zubna formula:<br />

10131013), naročito kutnjaci, znatno se razlikuju od zuba ostalih sitnih glodara (Sanderson,<br />

I. 1961).<br />

1 Slobodan STIJEPOVIĆ, dipl. ing. šumarstva JP Nacionalni parkovi <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong>, Trg Božane<br />

Vučinić bb, PODGORICA, E-mail: sslobo@cg.yu


XIV<br />

Natura Montenegrina, 2/2003, NAUČNO POPULARNI DIO<br />

Na glavi se uočava crna pruga, koja ide od nosa do ušiju, prelazeći preko očiju. Leđa su<br />

siva sa rđavotamnim ili rumenkastim tonom, trbuh bijel sa rumenkastim i izrazito sivim<br />

tonom. Kožast sivi rep je odozgo taman kao i tijelo, a dlačice su na vrhu bijele. Dimenzije<br />

deset šumskih puhova iz Alpa u sjeverozapadnom dijelu dinarskog područija su slijedeće:<br />

težina 21,5 - 30,5 g.; trup sa glavom 90 - 101 mm; rep 82 - 97 mm; stopala 19,3 - 22,1 mm;<br />

uši 12,3 - 15,5 mm; kondilobazalna dužina lobanje 23,8 - 25,8 mm . Na nogama mu je peti<br />

prst zakržljao (Sanderson, I. 1961).<br />

Primjerak puha (Glis glis)<br />

ulovljen klopkom na lokalitetu<br />

Zminje jezero, Crna Gora.<br />

Kad dođe vrijeme zimskog sna, nekoliko puhova se zajedno savije, u meko namještenom<br />

brlogu, u klupko i zaspi prije nego što se temperatura okoline spusti ispod nule<br />

(0°C). Skloništa prave u starim panjevima, napuštenim jazbinama miševa i voluharica na 30-<br />

60 cm ispod površine zemlje. Njihov je san toliko čvrst da se može uporediti sa obamrlošću<br />

vodozemaca. U hladnijim planinskim predjelima puhovi odlaze na spavanje već krajem septembra,<br />

a u nizijskim toplim krajevima tek krajem oktobra. Spavaju 6-7 mjeseci, bude se tek u<br />

proljeće.<br />

Odmah pošto se puhovi probude iz zimskog sna, počinju da se pare. Parenje može, u<br />

zavisnosti od vremenskih uslova, da traje čak do jula. Mužjaci su polno aktivan još cijeli avgust.<br />

Posle 30 do 32 dana bremenitosti, ženka okoti 1 do 11 (u prosjeku 2 do 6) mladunaca.<br />

Koti se samo jednom godišnje, od sredine jula do početka septembra. Mladunci su goli i slijepi.<br />

Oči otvaraju nakon 21., odnosno 23. dana, a posle toga gnijezdo napuštaju potpuno<br />

nezavisni od majke. Polnu zrelost dostižu u drugoj godini života. Najveća utvrđena starost<br />

običnog puha u prirodi iznosi 9 godina. Po pravilu, u populaciji puhova ne bismo našli više od<br />

10 % životinja starijih od 3 godine.<br />

Puh najviše voli suve lišćarske (bukove i hrastove) i mješovite šume. Njegov život i<br />

ponašanje su izuzetno zanimljivi. Danju se skriva i spava u šupljinama drveća, kao i u rupama<br />

u zemlji. Odgovaraju mu i staje, stajnici i potkrovlja. Uveče puhovi izlaze iz svojih<br />

skrovišta i čitavu noć lutaju šumom. Na takvim noćnim pohodima izuzetno su živahni, brzi i<br />

spretni. U potrazi za hranom penju se po drveću i stijenama, skaču sa grane na granu. Penju se<br />

na grane od 5 – 8 m visine (WOODS, D. E.: 1997). Mužjak se povremeno udaljava od gnijezda<br />

u prečniku od 250 m, a ženka do 100 m. Maksimalna izmjerena udaljenost je 523 m.<br />

Teško je među svim životinjama naći takvog proždrljivca kao što je puh, koji jede dok<br />

može. Žir, bukovica, lešnjaci, orasi, domaći kesten, sočno voće i izbojci drveća kao po teku-


STIJEPOVIĆ S: Ekološke karakteristike puha.<br />

XV<br />

ćoj traci nestaju u njegovom želucu. Potrebna mu je životinjska hrana, zato na svojim noćnim<br />

pohodima pojede svaku životinjicu koju može uhvatiti, a uništava i ptičija gnijezda. U<br />

blizini čovjeka i naseljima jede ljudsku hranu. Štete čini na stubovima za struju, drvenim<br />

krovovima i sl (GLAVAŠ, J. 1999). Početkom jeseni puhovi počinju stvarati zalihe za zimski<br />

san. Kasno u jesen puhovi su debeli i jedva hodaju, ali još uvijek jedu. Međutim, puh ima takođe<br />

mnogo neprijatelja. Progone ga ris, lisica, obe kune, tvor, divlja mačka, lasice, sove i<br />

zmije.<br />

Većina ljudi puha bolje poznaje po imenu i krznu, od kojeg su se nekad, više nego danas,<br />

proizvodile kape (''polhovke''), karakteristične pogotovo za Sloveniju gdje se “godina<br />

puha“ smatra velikim narodnim praznikom (pogotovo u Dolenskoj, Notanjskoj i Beloj krajini).<br />

Slovenci su sigurno najpoznatiji po lovu na te male glodare (KRYŠTUFEK, B. 1991).<br />

U poslednje vrijeme populacije<br />

ovih glodara su veoma malobrojne. U<br />

Sloveniji je dozvoljeno loviti samo<br />

običnog puha (Glis glis), dok su ostale<br />

manje vrste zbog malog broja i ugroženosti<br />

strogo zaštićeni. U Sloveniji, gdje<br />

su puh i lov na puha vezani za narodno<br />

predanje, puh se može loviti od 25. septembra<br />

do 15. novembra. Izuzetno tu<br />

životinju mogu loviti oni koji se ne bave<br />

lovom (KRYŠTUFEK, B, 2001).<br />

Naseljenost puhova na određenom<br />

Izgled oštećenja na stablu smrče (prstenovanje)<br />

Sušenje šuma kao posledica oštećenja od strane puha.<br />

Zminje jezero Nacionalni park “Durmitor”, Crna Gora.<br />

prostoru je veoma varijabilna. Tako,<br />

utvrđena populacija u Čehoslovačkoj je<br />

0,8 do 1,7 po ha, što je mnogo niže od<br />

rezultata u Sloveniji i Italiji gdje<br />

gustina naseljenosti prelazi i 50 jedinki<br />

po hektaru (ANDERA, M. BENEŠ, B.<br />

2001).<br />

Kako smo ranije napomenuli, puhovi<br />

su veliki prožrljivci. Postoji veliki<br />

broj vrsta dendroflore na kojima puh<br />

nalazi hranu. Za ishranu najčešće koristi<br />

plodove i sjeme stabala. Nijesu rijetki<br />

slučajevi da, u nedostatku ‘’uobičajene’’<br />

hrane, puh za ishranu koristi<br />

koru, kambijum, lišće, četine, a nekad i<br />

mlade izbojke drveta. Ovakvom ishranom<br />

puh može da nanese štete do te<br />

mjere da se pojedina stabla potpuno<br />

osuše.


XVI<br />

Natura Montenegrina, 2/2003, NAUČNO POPULARNI DIO<br />

Tabelarno predstavljamo vrste i dijelove stabla koje puh (Glis glis) koristi u ishrani.<br />

Br. VRSTA Kora i Sokovi i Lišće i Plodovi Izdanci<br />

floem kambium četine i sjeme<br />

1 Abies alba X<br />

2 Acer platanoides X<br />

3 Acer pseudoplatanus X<br />

4 Alnus incana X<br />

5 Betula pendula X X<br />

6 Carpinus betulus X X<br />

7 Corylus maxima X<br />

8 Corylus avellana X<br />

9 Cornus mas X<br />

10 Cupressus semprevires X<br />

11 Fagus silvatica X X<br />

12 Junglas regia X<br />

13 Larix deciduda X X<br />

14 Malus pumila(silvestris) X<br />

15 Mespilus germanica X<br />

16 Morus alba X<br />

17 Morus nigra X<br />

18 Parrotia persica X<br />

19 Picea abies X X X<br />

20 Pinus helepensis X<br />

21 Populus euro-americana X X<br />

22 Populus tremula X<br />

23 Prunus armeniaca X<br />

24 Prunus cerasus X<br />

25 Prunus divaricata X<br />

26 Prunus domestica X<br />

27 Prunus persica X<br />

28 Pyrus communis X<br />

29 Quercus petraea X X<br />

30 Quercus robur X X<br />

31 Ribes hispidulum X<br />

32 Rubis caesius X<br />

33 Rubus idaeus X<br />

34 Salix alba X<br />

35 Salix div. sp. X<br />

36 Sorbus aucuparia X<br />

(TURČEK, F.J. 1967)<br />

Iz tabele se može zapaziti da postoji veći broj (16 od 36) drvenastih vrsta kojima puh<br />

(Glis glis) oštećuje vitalne organe (koru, kambijum, lišće i izdanke). Ovakvim oštećenjem


STIJEPOVIĆ S: Ekološke karakteristike puha.<br />

XVII<br />

stablo gubi svoju vitalnost i postaje potencijalno mjesto za napad patogenih gljiva i štetnih<br />

insekata.<br />

Na prostoru <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> na nekoliko šumskih područja je puh (Glis glis) registrovan kao<br />

štetočina. Mora se napomenuti da se kod nas samo na osnovu oštećenja koje pravi puh<br />

konstatuje njegovo prisustvo na datom lokalitetu. Oštećenja su samo konstatovana na<br />

četinarskim vrstama i to prvenstveno smrča, jela i ariša. Dosadašnjim pregledom mehanički<br />

oštećenih šumskih lokaliteta, utvrdili smo prisustvo puha (Glis glis) na 4 lokaliteta. Postoje<br />

pretpostavke da se javlja na još nekim mjestima, ali na tim područima nije izvršena potvrda<br />

da li se radi o puhu. Prva oštećenja koja su primjećenja bila su na prostoru oko Zminjeg jezera<br />

(Nacionalni park ''Durmitor''). Nakon toga utvrđena su oštećenja u okolini Biogradskog jezera<br />

(NP ''Biogradska gora''). Zatim, oštećenja koja su se pojavila na lokalitetu Bukovica u kulturi<br />

jele, smrče i ariša su treće područje na kojem su konstatovana oštećenja od puha. Četvrti<br />

lokalitet je Sušica (NP ''Durmitor''), to je područje na kojem nijesu zabilježena tako velika<br />

oštećenja na stablima kao na prva tri lokaliteta. Inače, rasprostranjenost puha na prostoru<br />

<strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> je velik. Oni su stanovnici napuštenih kuća u selima ili katunima koji se posjećuju<br />

u ljetnjem periodu.<br />

Zminje jezero, Nacionalni park »Durmitor«, jedan od 4 lokaliteta u Crnoj Gori na kojem su nađeni puhovi


XVIII<br />

Natura Montenegrina, 2/2003, NAUČNO POPULARNI DIO<br />

Izučavanje puhova, u smislu njegovog<br />

djelovanja na šumske ekosisteme je veoma<br />

značajno. Štetno djelovanje puha na sastojinu,<br />

ogleda se u uništavanje pupoljaka,<br />

prstenovanjem tanjih stabala i grana.<br />

Prstenovanjem tanjih stabala ili grana dolazi<br />

do prekida protoka biljnih sokova, na taj<br />

način i do suhovrhosti i potpunog propadanja<br />

stabala. Nakon suhovrhosti dolazi do napada<br />

fitopatološke i entomološke prirode. Kao<br />

posledica ovih ulančavanja šteta, prouzrokovanih<br />

napadom puhova, može doći do<br />

većih gradacija i epifitocija.<br />

Oštećenja na grani koja su dovela do njenog<br />

sušenja<br />

Proučavanje fizioloških i ekoloških<br />

odlika puha na prostoru Srbije i <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> je<br />

veoma oskudno. Dakle, trebalo bi posvetiti<br />

veću pažnju izučavanju ove vrste glodara.<br />

Neki prostori <strong>Crne</strong> <strong>Gore</strong> su toliko ugroženi<br />

od ovih glodara da je potrebno hitno reagovanje,<br />

da ne bi došlo do potpunog propadanja<br />

pojedinih šumskih sastojina. Naravno,<br />

ne može se samo sagledavati njegovo<br />

štetno djelovanje na šumske ekosisteme, već<br />

i podrobnije i masovnije proučavanje njegove<br />

ekologije na našem prostoru. Do sada<br />

su proučavanja iz ove oblasti u svijetu na<br />

viskom nivou, što nam daje obavezu i dobru<br />

podlogu za uspiješan rad i u Crnoj Gori.<br />

Oštećenje na kori smrče.


STIJEPOVIĆ S: Ekološke karakteristike puha.<br />

XIX<br />

LITERATURA:<br />

ANDERA, M. BENEŠ, B. (2001): Atlas of the Mammal of the Czech Republic. Praha<br />

GLAVAŠ, M. MARGALETIĆ, J. BALTIĆ, M. VUKOVIĆ, M. (1999): Štete od puhova u<br />

šumama Gorskog kotara od 1972 do 1998. godine. Šumarski list br. 5-6. Zagreb.<br />

KRYŠTUFEK,B. (2001): Dormouse associations in Slovenia – a new approach to an old tradition.<br />

Slovenian Museum of Natural History, PO Box 290, SI-1001 Ljubljana, Slovenia<br />

KRYŠTUFEK,B. (1991): Sesalci Slovenije. Prorodnoslovni <strong>muzej</strong> slovenije, Ljubljana, str<br />

171-173.<br />

SANDERSON, I. (1961): Sisari, Ilustrovana enciklopedija. Miladinska knjiga. Ljubljana 114-<br />

128.<br />

TURČEK F.J. 1967: Ökologische Beziehungen der Säugetiere und Gehöilze. Vydavatelstvo<br />

Slovenskej akademiem vied - Bratislava<br />

WOODS, D. (1997): Nestboxes, captive breeding and re-introduction of the common dormouse (Muscardinus<br />

avellanarius) in England. Nat. Croat., Vol. 6, No. 2., 199-204, Zagreb


XX<br />

Natura Montenegrina, 2/2003, NAUČNO POPULARNI DIO

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!