Poljoprivreda 2-2006 final.qxd

UDK 63 ISSN 1330-7142 

POLJOPRIVREDA 

znanstveno - stručni časopis 

Svezak 12; Broj 2; Prosinac, 2006. 

Izdavači 

Published by 

Poljoprivredni fakultet u Osijeku 

The Faculty of Agriculture in Osijek 

31000 Osijek, Trg Sv. Trojstva 3 

Republika Hrvatska / The Republic of Croatia 

Tel. ++385 31 224 200 

Fax: ++385 31 207 017 

Poljoprivredni institut Osijek 

Agricultural Institute Osijek 

31000 Osijek, Južno predgrađe 17 

Republika Hrvatska / The Republic of Croatia 

Tel. ++385 31 515 500 

Fax: ++385 31 515 509 

Izdavanje časopisa „Poljoprivreda“ podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 

Republike Hrvatske 

The „Agriculture“ journal publishing is financed by The Ministry of Science, Education and Sports of 

The Republic of Croatia 

Osijek, 2006.

“POLJOPRIVREDA znanstveno-stručni časopis” je sljedbenik časopisa «ZNANOST I PRAKSA U POLJOPRI- 

VREDI I PREHRAMBENOJ TEHNOLOGIJI», koji je izlazio od 1982. do 1994. godine / The Journal of «AGRICUL- 

TURE Scientific and Professional Review» is continuator the Journal of «RESEARCH AND PRACTICE IN AGRICULTU- 

RE AND FOOD TECHNOLOGY» that has been published from 1982 to 1994 year. 

Časopis izlazi dva puta godišnje u nakladi od 300 primjeraka / The Review is published twice a year in 300 copies. 

“POLJOPRIVREDA znanstveno-stručni časopis” citira se u sljedećim bazama podataka / “AGRICULTURE 

Scientific and Professional Review” is cited by the database: 

1. CAB International 

2. AGRICOLA 

3. Nacionalna i sveučilišna hrvatska biblioteka / National and University Croatian Library

ISSN 1330-7142 

UDK = 633.15:631.165.2:631.511 

PRINOS KUKURUZA (ZEA MAYS L.) NA RAZLIČITIM 

VARIJANTAMA OBRADE TLA 

D. Jug (1) , B. Stipešević (1) , Irena Jug (1) , M. Stošić (2) , Gordana Kopas (3) Izvorni znanstveni članak 

Original scientific paper 

SAŽETAK 

Reducirana obrada tla, kao i krajnji vid reduciranja zahvata obrade tla – no-tillage, 

svake godine ima sve veće značenje u obradi tla na našim prostorima. Međutim, to 

su još uvijek vrlo male površine. U cilju utvrđivanja optimalnoga sustava reducirane 

obrade tla u uzgoju kukuruza, na černozemu u sjevernoj Baranji, provedena su 

trogodišnja istraživanja (od 1998./1999.-2000./2001.), na pet varijanata obrade tla. 

Najveći su prinosi redovito ostvarivani na varijanti konvencionalne obrade tla (CT), 

s trogodišnjim prosjekom od 9,29 t/ha, zatim na varijanti rahljenja s tanjuranjem 

(CH), s prinosom od 8,37 t/ha, slijedi varijanta višekratnog tanjuranja (DH, s prinosom 

od 8,07 t/ha, zatim varijanta jednokratnog tanjuranja (PD) sa 6,99 t/ha, a najniži 

ostvareni prinosi bili su na varijanti no-tillage (NT), s trogodišnjim prosjekom od 

5,94 t/ha. Najveća ekonomska dobit ostvarena je na CT varijanti (665,34 HRK/ha), 

slijede varijante CH (189.24 HRK/ha) i DH (77,20 HRK/ha), dok su na varijantama PD 

(-334,95 HRK/ha) i NT (-459,81 HRK/ha) zabilježeni gubici. 

Ključne riječi: reducirana obrada tla, kukuruz, oranje, tanjuranje, rahljenje, no-tillage, 

ekonomičnost proizvodnje. 

UVOD 

U uzgoju kukuruza na području istočne Hrvatske, 

uglavnom se primjenjuju klasični sustavi obrade tla. 

Takva konvencionalna obrada tla temeljena je na oranju 

kao neizostavnom zahvatu u osnovnoj obradi tla, a iza 

koje slijedi tanjuranje, obrada tla sjetvospremačima i dr. 

Takva obrada tla ima svoje prednosti i nedostatke, koji 

su uglavnom u domeni fizikalnoga, kemijskoga i biološkoga 

kompleksa tla. Prednosti reduciranih sustava obrade 

tla u uzgoju kukuruza uglavnom se promatraju s ekonomskoga, 

energetskoga, organizacijskoga i ekološkouzgojnoga 

stajališta. 

Na našim se prostorima odvija intenzivan uzgoj 

ratarskih kultura, što u postizanju vrhunskih uroda neizostavno 

nameće i visoke tehničko-tehnološke inpute. 

Jedan od mogućih putova u postizanju toga cilja, sigurno 

je pojednostavljenje, reduciranje zahvata obrade tla, 

što se već odavno potvrdilo u najrazvijenijim zemljama 

svijeta (Derpsch, 2005.). Takva obrada tla može uvelike 

pomoći u rješavanju sve većih ekoloških problema u 

svjetskim razmjerima, a to su, u prvom redu, erozija vjetrom 

i vodom, antropogena zbijanja tla, sve veća koncentracija 

CO 2 

(Tebrügge i sur., 1994.; Birkas i sur., 

2002.; Lal, 2004; Jug, 2006.). Pozitivan utjecaj reducirane 

obrade tla manifestira se i s energetskog (Tebrügge i 

Böhrnsen, 1997.), ekonomskog (Sorrenson i sur., 

1997.) te organizacijskoga gledišta, što je u našim uvjetima 

posebno naglašeno. Reduciranje zahvata obrade tla 

na našim prostorima nije novost (Žugec, 1984.), ali se 

do sada još uvijek primjenjuje vrlo ograničeno i na malim 

površinama. Jedan od glavnih razloga je i taj što većina 

naših gospodarstava ne ispunjava osnovne tehničkotehnološke 

uvjete za izvođenje kontinuirane i uspješne 

ratarske proizvodnje po tome sustavu, jako opterećenje 

tradicijom te niska razina potrebnog znanja. Proizvodno 

područje istočne Hrvatske ni izdaleka nije dovoljno 

istraženo sa gledišta uzgoja ratarskih kultura po sustavu 

reducirane obrade tla. Još uvijek prevladava klasična 

proizvodnja, temeljena na plugu i oranju, koja, kako je 

već rečeno, osigurava visoke prinose, ali zahtijeva i velika 

ulaganja. 

(1) Dr.sc. Danijel Jug, dr.sc. Bojan Stipešević, mr.sc. Irena Jug - 

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u 

Osijeku, Trg Sv. trojstva 3, 31000 Osijek, (2)Miro Stošić, dipl. ing. polj. - 

“Njive-Lila”, Lile Pejačević, bb. Lila, 31500 Našice, (3) Gordana Kopas, 

apsolvent Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku 

POLJOPRIVREDA 12:2006 (2) 5-10

6 

D. Jug i sur.: PRINOS KUKURUZA (ZEA MAYS L.) NA RAZLIČITIM VARIJANTAMA ... 

MATERIJAL I METODE 

Istraživanja reducirane obrade tla za kukuruz izvedena 

su kao stacionarna na sistematskoj jedinici černozem 

na području sjeverne Baranje, na poljoprivrednim 

površinama PIK-a “Belje”, Pogon “Kneževo”, s pet varijanata 

obrade tla. 

Istraživanja su zasnovana u jesen 1998. godine i 

trajala su tri vegetacijske godine (od 1998./1999.- 

2000./2001.), a izvedena su kao jednofaktorijalan eksperiment, 

u četiri repeticije, po slučajnome bloknome 

rasporedu. Veličina obračunske parcele obrade tla iznosila 

je 900 m 2 (18 m x 50 m). 

Varijante obrade tla bile su sljedeće: 

1. Konvencionalna obrada tla - CT 

2. Višekratno tanjuranje – DH 

3. Rahljenje i tanjuranje – CH 

4. Jednokratno tanjuranje – PD 

5. No-tillage (bez obrade tla) – NT 

Varijanta CT – obavljeno je oranje u jesen (30-35 

cm), a u proljeće zatvaranje zimske brazde, zatim predsjetvena 

priprema tla sjetvospremačem te sjetva sijaćicom 

John Deere Maxemerge II, na razmak redova od 70 

cm, s pritiskom sjetvenih aparata od 100 MPa. 

Varijanta DH – obavljeno je tanjuranje u jesen teškom 

tanjuračom (Tara), na radnu dubinu od 10–15 cm, 

a sjetva je provedena kao kod varijante CT. 

Varijanta CH – obrada je obavljena u jesen rahljačem 

(30-35 cm), s razmakom radnih tijela od 50 cm i 

teškom tanjuračom. Sjetva je provedena kao kod varijante 

CT. 

Varijanta PD – obrada je obavljena u jesen teškom 

tanjuračom, na radnu dubinu od 10-15 cm, u jednom 

prohodu. U proljeće nije bilo zatvaranja zimske brazde, a 

prije sjetve obavljeno je prskanje površine totalnim herbicidom 

(glifosat). Sjetva je obavljena s pojačanim pritiskom 

sjetvenih aparata (150 MPa). 

Varijanta NT – bez primjene bilo kakve obrade tla. 

Osam do deset dana prije sjetve obavljeno je prskanje 

površine totalnim herbicidom, a sjetva je obavljena kao 

kod CT varijante, ali s pojačanim pritiskom sjetvenih 

aparata (150 MPa). 

Hibrid kukuruza korišten u sve tri godine istraživanja 

bio je OsSK 444 (FAO grupa 400), kreacija 

Poljoprivrednog instituta Osijek. Predusjev 1998./1999. 

godine bio je silažni kukuruz bez žetvenih ostataka (FAO 

grupa 600), a u drugoj i u trećoj godini (1999./2000. i 

2000./2001.) kukuruz iz istraživanja, dakle sa žetvenim 

ostacima. 

Analiza kemijskih svojstava tla provedena je prije 

postavljanja pokusa, a dobiveni su sljedeći rezultati: 

- P 2 

O 5 

- 18,7 mg/100 g tla (AL-metoda) = dobro 

opskrbljeno 

- K 2 

O - 28,4 mg/100 g tla (AL-metoda) = vrlo 

dobro opskrbljeno 

- pH (H 2 

O) - 8,1 = umjereno alkalna reakcija 

- pH (KCl) - 7,5 = slabo alkalna reakcija 

- Humus - 2,6% = slabo humozno 

- CaCO 3 

- 2,1% = slabo karbonatno 

Tip tla, černozem karbonatni na lesu, određen je 

determinacijom pedološkoga profila, a prema klasifikaciji 

pogodnosti tala za reduciranu obradu pripada 1. kategoriji 

pogodnosti (Butorac i sur., 1986.). To je tlo visoke 

aktualne plodnosti, s vrlo povoljnim fizikalnim, kemijskim 

i biološkim svojstvima, gdje bi, s obzirom na 

povoljna svojstva, sustavi reducirane obrade tla trebali 

imati najveće mogućnosti za uzgoj usjeva. 

Gnojidba je bila ujednačena za sve varijante obrade 

tla. U 1998./1999. godini primijenjeno je 194 kg N, 110 

kg P 2 

O 5 

i 165 kg K 2 

O/ha. U 1999/2000. i 2000/2001. 

godini upotrijebljeno je 197 kg N, 131 kg P 2 

O 5 

, 151 kg 

K 2 

O/ha. 

Obrada tla i sjetva kukuruza obavljeni su u sve tri 

godine istraživanja u optimalnom agrotehničkom roku. 

Zaštita od korova nije bila ista za sve varijante obrade 

tla: varijanta PD i NT tretirane su prije sjetve totalnim 

herbicidom, jer su do sjetve bile jako zakorovljene, a na 

njima nije predviđena daljnja obrada tla. Zaštita od bolesti 

nije obavljena jer su štete bile beznačajne, dok je zaštita 

od poljskih voluharica provođena redovno (faciron 

mamcima), ali samo na varijanti NT. 

Glavni klimatski pokazatelji obrađeni su za područje 

istraživanja (Kneževo) i to iz višegodišnjeg niza podataka 

(1965-2001. godina) meteorološke postaje Brestovac, 

kao najbliže lokacije (cca. 15 km). Utvrđeni kišni faktor, 

prema Langu (KF), u višegodišnjem razdoblju (od 

1965.–2001.) iznosi 58 (apsolutni raspon od 28-87), što 

prema Gračaninu i Ilijaniču (1977.), navedeno područje 

svrstava u semiaridnu klimu, s tendencijom prema 

semihumidnoj klimi. 

Hidrotermički koeficijent, prema Seljaninovu (KS), 

za istraživano područje iznosi 1,2 (apsolutni raspon od 

0,6-2,3). Prema količini i rasporedu oborina te temperaturi, 

godine su se međusobno jako razlikovale (Grafikoni 

1., 2. i 3., Tablica 1.). To odstupanje od višegodišnjeg 

prosjeka naročito je bilo izraženo u 2000., ekstremno 

sušnoj godini. 

Ekonomska dobit izračunata je iz ukupnih varijabilnih 

troškova (sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva, mehanizacija, 

nadnice, dorada, sušenje, premija osiguranja) i 

vrijednosti proizvodnje (zrno, slama, poticaj). 

Statistička obrada podataka obavljena je kompjutorskim 

programom za dvosmjernu analizu varijance za 

svaku godinu istraživanja posebno, s pragovima značajnosti 

od P


7 

Grafikon 1. Klimadijagram prema Walteru za 1999. 

godinu 

Graph 1. Walter diagram – year 1999 


godinu 



godinu 


Tablica 1. Prosječne vrijednosti temperature i 

količine oborina na istraživanom području 

Table 1. Mean air temperature and precipitation on 

the experimental field 

Legenda – Legend 

Vlažni period - Humid period 

Sušni period - Dry period 

REZULTATI I RASPRAVA 

Prve je godine istraživanja (1998./1999.) prosječan 

prinos kukuruza iznosio 10,32 t/ha (Tablica 2.), rekordan 

u sve tri godine istraživanja. F-testom utvrđen je statistički 

značajan utjecaj obrade tla na ostvareni prinos. 

Utjecaj obrade tla na visinu prinosa u toj je godini bio 

slabije izražen, prvenstveno zbog povoljnih vremenskih 

prilika i rezidualnog djelovanja duboke obrade tla za pretkulturu 

Jug (2005.). Najveći je prinos ostvaren na varijanti 

CH s 10,65 t/ha, a najniži prinos na varijanti NT, s 

prinosom od 9,55 t/ha. U odnosu na CT varijantu (10,53 

t/ha), statistički značajno niži urod ostvaren je samo na 

varijanti NT (manje za 980 kg/ha), dok ostale razlike 

prema CT varijanti nisu bile statistički opravdane. 

Druge je godine istraživanja (1999./2000.), analizom 

varijance i F-testom utvrđen statistički vrlo značajan 

utjecaj obrade tla na prinos kukuruza, pri čemu je 

prosječni prinos zrna iznosio 4,39 t/ha. Tako drastičan 

pad prinosa zrna rezultat je izrazito nepovoljnih vremenskih 

prilika (suša) koje su vladale tijekom cijele vegetacije 

kukuruza (od svibnja do listopada). Najveći je prinos 

ostvaren na varijanti CT (7,81 t/ha), a najniži na varijanti 

NT (0,76 t/ha). Varijanta CT je u odnosu na sve ostale 

varijante imala statistički vrlo značajno veći prinos, i to: 

od varijante DH (2,55 t/ha ili 48,5%), CH (1,87 t/ha ili 

31,5%), PD (5,66 t/ha ili 263,3%) i od varijante NT (7,05 

t/ha ili 927,6%). Očigledno je da je u nepovoljnoj, 

ekstremno sušnoj godini, duboka obrada tla, prvenstveno 

oranje na varijanti CT, a dijelom i rahljenje na varijanti 

CH, došla do punog izražaja. Da su reducirani sustavi 

obrade tla u uzgoju kukuruza manje pogodni u odnosu na 

klasične sustave obrade tla, u sličnim agroekološkim 


8 


Tablica 2. Prinos zrna kukuruza (t/ha) na pet varijanata obrade tla tijekom tri godine 

Table 2. Grain yield of maize (t/ha) depending on soil tillage systems during three years 

* signifikantnost P


9 

(F=57,30**), što znači da su oba ta faktora djelovala u 

međusobnoj ovisnosti na ostvarene prinose kukuruza, o 

čemu piše i Žugec (1984.). 

Prema rezultatima ekonomske analize ostvarene 

dobiti u uzgoju kukuruza reduciranjem obrade tla (dobivene 

na temelju izračuna svih tehničko-tehnoloških zahvata), 

u trogodišnjem je prosjeku uočljivo da je najveća 

dobit ostvarena na varijanti CT (665,34 kn/ha), dok su 

vrijednosti ostvarene dobiti na ostalim varijantama 

obrade tla imali tendenciju pada u smjeru jačeg reduciranja 

zahvata obrade tla (Tablica 3.). Takva slika ostvarene 

dobiti jako je uvjetovana izrazito sušnom 2000. 

godinom, u kojoj je jedino na varijanti CT ostvarena 

dobit. 

ZAKLJUČAK 

Na osnovi provedenih istraživanja reducirane obrade 

tla za kukuruz na černozemu u sjevernoj Baranji, lokalitet 

Kneževo, u trogodišnjem razdoblju od 1998./1999.- 

2000./2001. godine, mogu se donijeti sljedeći zaključci: 

1. Na ostvarene prinose kukuruza najveći je utjecaj 

imala godina uzgoja, a zatim varijanta obrade tla. 

2. Najveći i najstabilniji prinosi u prosjeku za sve tri 

godine istraživanja ostvareni su na standardnoj varijanti 

obrade tla (CT=9,29 t/ha), čiji su prinosi bili 

statistički vrlo značajno veći od prinosa ostvarenih 

na ostalim varijantama obrade tla: na varijanti višekratnog 

tanjuranja (DH), prinos je smanjen za 1,22 

t/ha ili 13,1%; na varijanti rahljenja i tanjuranja (CH) 

za 0,92 t/ha ili 9,9%; jednokratnog tanjuranja (PD) za 

2,3 t/ha ili 24,8% i no-tillage (NT) za 3,35 t/ha ili 

36,1%. Međutim, prinosi zrna kukuruza jako su varirali 

po godinama, prvenstveno zbog vrlo različitih 

vremenskih prilika koje su vladale tijekom razdoblja 

istraživanja. 

3. Najslabije izražen pad prinosa kukuruza prema standardnoj 

varijanti (CT) bio je prve godine (2000.). 

Rekordno visoki prinosi te godine (prosječni prinos 

10,32 t/ha), s malim razlikama između varijanata 

obrade tla, osim no-tillage, ostvareni su, prvenstveno 

zbog vrlo povoljnih vremenskih prilika te godine, 

kao i zbog rezidualnog djelovanja intenzivne duboke 

obrade tla prethodnih godina. 

4. Druga godina istraživanja (1999./2000.), pokazala je 

sasvim drugačiju i vrlo lošu sliku uzgoja kukuruza s 

reduciranom obradom tla. Vrlo nizak prinos kukuruza 

na svim varijantama ostvaren je prvenstveno 

zbog izrazito nepovoljnih vremenskih uvjeta (suša 

tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja praćena 

visokim temperaturama), koji su najviše pogodili 

jare kulture. 

5. Ostvareni vrlo niski prinosi kukuruza u 2000. godini 

narušavaju sliku o realno moguće ostvarivim prinosima 

na varijantama s jačim reduciranjem obrade 

tla te da u tom pogledu postoje ozbiljna ograničenja, 

prije svega zemljišno-klimatskog i tehničko tehnološkog 

karaktera. Upravo iz tih razloga, razdoblje 

od tri godine nije dovoljno da se dobije objektivna 

slika mogućnosti nekih sustava obrade tla. 

6. Na osnovi trogodišnjeg prosjeka, najveća ostvarena 

dobit zabilježena je na standardnoj varijanti 

(CT=665,34 kn/ha), a dobit se smanjivala u smjeru 

pojačavanja reduciranja obrade tla: kod varijante 

CH na 189,24 kn/ha: varijante DH na 77,20 kn/ha, 

dok su na varijantama PD i NT, zabilježeni gubici (- 

334,95 kn/ha i -459,81 kn/ha). No, podaci po godinama 

su se razlikovali, što ukazuje da ima indicija 

da bi i neke od istraživanih varijanata reducirane 

obrade tla mogle biti prihvatljivo tehnološko rješenje 

u obradi tla za kukuruz. No, to treba dalje 

istraživati u dugogodišnjim istraživanjima. 

LITERATURA 

1. Birkas, M., Szalai, T., Gyuricza, C., Gecse, M., Bordas, K. 

(2002): Effect of disk tillage on soil condition, crop yield 

and weed infestation. Rostlina Vyroba, 48 (1): 20-26. 

2. Butorac, A., Žugec, I., Bašić, F. (1986.): Stanje i perspektive 

reducirane obrade tla u svijetu i u nas. 

Poljoprivredne aktualnosti, br.1-2, 159.-262., Zagreb. 

3. Derpsch, R., (2005): The extent of Conservation 

Agriculture adoption worldwide: Implications and 

impact. “III World Congress on Conservation 

Agriculture”. Nairobi, Kenya. 

4. Gračanin, M., Ilijanič, Lj. (1977.): Uvod u ekologiju bilja. 

Školska knjiga, Zagreb. 

5. Ivezić, Marija, Vukadinović, V. (1985): Primjena mikroračunara 

u analizi varijance jednodimenzionalne i dvodimenzionalne 

klasifikacije. Znanost i praksa u poljoprivredi 

i prehrambenoj tehnologiji 15, 36.-51. 

6. Jug, D. (2005.): Utjecaj reducirane obrade tla na prinos 

ozime pšenice, kukuruza i soje u agroekološkim uvjetima 

sjeverne Baranje. Magistarski rad, Zagreb. 

7. Jug, D. (2006.): Reakcija ozime pšenice i soje na reduciranu 

obradu tla na černozemu. Doktorska disertacija, 

Poljoprivredni fakultet u Osijeku. 

8. Lal, R. (2004): The potential of U.S. Cropland to sequester 

carbon and mitigate the greenhouse effect. Sleeping 

Bear Press, Inc. Chelsea, MI., 128p. 

9. Phillips, R.E., Phillips, S.H. (1984): No-tillage agriculture 

– Principles and Practices. Van Nostrand Reinhold Co., 

New York, SAD. 

10. Sorrenson, W.J., Lopez-Portillo, J., Nuńez, M. (1997): 

The economics of no-tillage and crop rotations in 

Paraguay. Policy and investment implications. 

Mag/gtz/fao, 215p. 

11. Sprague, G.F., Dudley, J.W. (1988): Corn and corn improvement. 

American Society of Agronomy, Inc., Madison, 

Wisconsin, USA. 

12. Stipešević, B., Žugec, I., Josipović, M. (2000): 

Investigation of rational soil tillage for maize (Zea mays L) 

in eastern Croatia. Proceedings of the 15 th International 


10 


Conference of the International Soil Tillage Research 

Organization – ISTRO, Forth Worth, Texas, SAD. 

13. Tebrügge, F., Böhrnsen, A., Grob, U., Düring, R. (1994): 

Advantages and disadvantages of no-tillage compared to 

conventional plough tillage. 13 th International Soil Tillage 

Research Organisation Conference, Aalborg, Denmark, 

737-745. 

14. Tebrügge, F., Böhrnsen, A. (1997): Crop yieldsand economic 

aspects of no-tillage compared to plough tillage: 

Results of long-term soil tillage field experiments in 

Germany. Proceedings of the EC- Workshop- IV-, 

Boigneville, 25-43. 

15. Zimmer, R., Milaković, Z., Blaž, M., Kržek, Ž., Banaj, Đ. 

(2000.): Izravna sjetva u proizvodnji kukuruza i razgradnja 

biljnih ostataka u tlu. 28 th International Symposium on 

Agricultural Engineering, Opatija, Hrvatska. 

16. Žugec, I. (1984.): Utjecaj reducirane obrade tla na prinos 

kukuruza u ekološkim uvjetima Slavonije. Doktorska 

disertacija, BTZNC, Osijek. 

YIELD OF MAIZE (ZEA MAYS L.) ON DIFFERENT SOIL TILLAGE VARIANTS 

SUMMARY 

Reduced tillage, as well as the most reduced tillage – No-till – every year are becoming more important in our 

region. Unfortunately, the areas under reduced tillage are still very small. In order to establish optimal system of 

reduced soil tillage, the experimental trials were set on Chernozem soil type in northern Baranja during three vegetation 

seasons (1998/1999-2000/2001) and five soil tillage systems: CT) Conventional Tillage (primary soil tillage by 

moldboard ploughing at 30-35 cm depth), DH) Multiple Diskharrowing at 10-15 cm as primary tillage, CH) Chiseling 

and diskharrowing (chiseling at 30-35 cm and diskharrowing at 10-15 cm as primary tillage), PD) One diskharrowing 

pass (diskharrowing at 10-15 cm as primary tillage, and NT) No-tillage system. The highest yields were recorded 

at CT with three-year average of 9.29 t/ha, followed by CH with 8.37 t/ha, DH with 8.07 t/ha, PD with 6.99 t/ha, 

whereas the lowest yields were recorded at NT treatment, with three-year average of 5.94 t/ha. The highest profit 

was achieved at CT treatment (665,34 HRK/ha), followed by CH (189,24 HRK/ha), DH (77,20 HRK/ha), PD (-334,95 

HRK/ha) and NT (-459,81 HRK/ha). 

Key- words: reduced soil tillage, maize, ploughing, diskharowing, chiseling, no-tillage, profit 

(Primljeno 20. listopada 2006.; prihvaćeno 23. studenog 2006. - Received on 20 October 2006; accepted on 23 

November 2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 633.854.78:631.511:551 

PRINOS SJEMENA I ULJA ISTRAŽIVANIH HIBRIDA 

SUNCOKRETA U OVISNOSTI O VREMENSKIM PRILIKAMA 

M. Pospišil (1) , Ana Pospišil (1) , Manda Antunović (2) Izvorni znanstveni članak 


SAŽETAK 

U četverogodišnjim poljskim pokusima (od 2001.-2004.) u zapadnoj Slavoniji (Nova 

Gradiška) istraživan je utjecaj vremenskih prilika (godine) i hibrida suncokreta na 

prinos sjemena i ulja. U pokusu je istraživano pet hibrida suncokreta: PR63A90, 

Alzan, Aleksandra, Opera i Pixel. Dobiveni rezultati istraživanja pokazali su da na 

prinos sjemena i ulja značajan utjecaj imaju vremenske prilike (godina), hibrid i njihova 

interakcija. Najveći prinosi sjemena i ulja po hektaru ostvareni su u godini u 

kojoj je tijekom srpnja palo 65 mm, a tijekom kolovoza 48 mm oborina, a prosječna 

relativna vlaga zraka tijekom vegetacije bila je ispod 70%. Visoki sadržaj ulja u 

sjemenu ostvaren je u godini s dovoljno vlage u tlu tijekom faze sinteze ulja, višom 

srednjom dnevnom temperaturom (21,7 o C) u fazi intenzivne sinteze ulja, a nižom 

(14,1 o C) u fazi usporene sinteze ulja. Značajno najveći prinos sjemena (3901 kg/ha) 

i ulja (1688 kg/ha) ostvaren je u 2003. godini, dok je najveći sadržaj ulja (54,94% u 

s. t.) ostvaren u 2001. godini. Po prinosu sjemena i ulja po hektaru najrodniji hibridi 

bili su: PR63A90 i Aleksandra. Najveći sadržaj ulja u sjemenu (51,56% u s. t.) 

imao je hibrid Opera. 

Ključne riječi: suncokret, hibridi, vremenske prilike, prinos sjemena, prinos ulja 

UVOD 

Suncokret (Helianthus annuus L.) je najznačajnija 

uljarica za proizvodnju jestivog ulja u R. Hrvatskoj, s 

prosječnom proizvodnjom od 53.548 t sjemena (prosjek 

1995.-2004., FAOSTAT, 2006.). Ta proizvodnja zadovoljava 

oko 50% naših bilančnih potreba na sirovom ulju. 

Prosječni prinosi suncokreta u R. Hrvatskoj proteklih 10 

godina znatno su varirali, od 1,51 t/ha (1996.) do 2,47 

t/ha (2004.). Jedan od razloga variranja prinosa su i 

nepovoljni vremenski uvjeti (najčešće prevelike količine 

oborina tijekom kolovoza i rujna), koje pogoduju razvoju 

ekonomski značajnih bolesti suncokreta u nas: bijela 

trulež (Sclerotinia sclerotiorum (Lib.) De Bary), siva plijesan 

(Botrytis cinerea Pers. Fr.) i siva pjegavost stabljike 

(Phomopsis helianthi Munt.-Cvet.). Povećanje prinosa 

uvjetovano je stvaranjem i/ili introdukcijom rodnijih 

hibrida suncokreta rezistentnih na dominantne bolesti u 

našem uzgojnom području i primjenom odgovarajućih 

agrotehničkih mjera, koje će smanjiti utjecaj limitirajući 

činitelja u proizvodnji. Prinos sjemena i ulja složena su 

svojstva i rezultat djelovanja velikoga broja činitelja. U 

odnosu na ostale ekološke činitelje, voda ima najveći 

utjecaj na visinu prinosa (Vratarić, 2004.). 

Prinos suncokreta ovisi o količini vode u fazi intenzivnoga 

porasta i fazi sinteze ulja. U godinama s velikom 

količinom oborina, povoljnima za razvoj bolesti, dolazi do 

značajnog smanjenja prinosa sjemena suncokreta 

(Mercau et al., 2001., Szabo and Pepo, 2005.). Od vanjskih 

činitelja, na količinu ulja u sjemenu suncokreta najviše 

utječu srednje dnevne temperature zraka i količina 

vlage u fazi sinteze ulja te vrijeme trajanja te faze (Škorić, 

1989., Krizmanić i sur., 1992.). Visoke dnevne temperature 

i niska relativna vlaga zraka imaju negativan 

utjecaj na proces cvjetanja i oplodnju suncokreta 

(Krizmanić i sur., 2004.). Najveći izravan utjecaj na prinos 

ulja po hektaru imaju prinos sjemena i sadržaj ulja 

(Mijić i sur., 2006.). Cilj ovih istraživanja bio je utvrditi 

utjecaj odabranih meteoroloških parametara (temperature 

zraka, količine oborina i relativne vlage zraka) i hibrida 

suncokreta na prinos sjemena, sadržaj ulja i prinos 

ulja u agroekološkim uvjetima zapadne Slavonije. 

(1) Prof. dr. sc. Milan Pospišil, prof. dr. sc. Ana Pospišil - Agronomski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za specijalnu proizvodnju bilja, 

Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, (2) Prof. dr. sc. Manda Antunović 

– Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet 

u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3, 31000 Osijek 


12 

M. Pospišil i sur.: PRINOS SJEMENA I ULJA ISTRAŽIVANIH HIBRIDA SUNCOKRETA U ... 


Istraživanja su provedena kroz pokuse s pet hibrida 

suncokreta postavljene na površinama PPK Nova 

Gradiška (45 o 13’812” s.g.š., 17 o 18’823” i.g.d.) od 

2001.-2004. godine. U pokuse je bilo uključeno pet hibrida 

suncokreta: PR63A90, Alzan, Aleksandra, Opera i 

Pixel. Hibrid PR63A90 kreacija je tvrtke Pioneer Hi-Bred 

International, USA, hibrid Alzan kreacija je tvrtke Euralis 

Semences, Francuska, a hibridi Aleksandra, Opera i 

Pixel kreacije su tvrtke Syngenta Seed AG, Švicarska. 

Pokusi su postavljeni po randomiziranoj blok metodi u tri 

ponavljanja. Veličina osnovne parcele u pokusu iznosila 

je 210 m 2 . Tehnologija proizvodnje u pokusu bila je identična 

u sve četiri godine, tj. ista kao u redovnoj proizvodnji 

suncokreta na tome području. Predusjev suncokretu 

bio je kukuruz. Osnovna obrada tla (oranje i tanjuranje) 

obavljena je u jesen, a predsjetvena (obrada tla 

sjetvospremačem) u proljeće, neposredno pred sjetvu 

suncokreta. Gnojidba suncokreta obavljena je sa 121 kg 

N/ha, 74 kg P 2 

O 5 

/ha i 100 kg K 2 

O/ha. Sjetva suncokreta 

je obavljena 3.05. 2001., 12.05. 2002., 28.04. 2003. i 

19.05. 2004. godine, prema preporuci kreatora hibrida. 

Hibridi PR63A90 i Aleksandra sijani su na razmak 

70x23,5 cm (66.000 sjemenki na hektar), a Pixel, Opera 

i Alzan na 70x20 cm (71.000 sjemenki na hektar). 

Zaštita suncokreta od korova obavljena je nakon sjetve 

kombinacijom herbicida metolaklor (Dual Gold 960 EC; 

1,3 l/ha) + flukloridon (Racer 25 EC; 1,6 l/ha) + oksifluorfen 

(Goal; 0,6 l/ha). U fazi od 4-5 pari listova suncokreta 

obavljeno je međuredno kultiviranje i prihrana sa 

40,5 kg/ha N (150 kg/ha KAN-a). Tretiranje fungicidima 

protiv uzročnika bolesti obavljeno je u dva navrata, u fazi 

butonizacije i u punoj cvatnji. U prvome tretiranju korišten 

je vinklozolin (Konker; 1,5 l/ha), a u drugom iprodion 

(Rektor; 3 l/ha). Žetva suncokreta obavljena je kombajnom, 

12.10.2001., 18.09. 2002., 2.10. 2003. i 9.10. 

2004. godine. Vaganjem je utvrđen prinos sjemena. 

Nakon određivanja sadržaja vlage i nečistoća, prinos 

sjemena preračunat je na 9% vlage + 2% nečistoća. 

Sadržaj ulja u sjemenu (na prosječnom uzorku iz tri 

ponavljanja) određen je u n-heksanskom ekstraktu (HRN 

E.B8.014:1991) u laboratoriju Tvornice ulja “Zvijezda” – 

Zagreb. Sadržaj ulja u sjemenu i prinos ulja preračunati 

su na suhu tvar. Sukladno metodi postavljanja pokusa, 

dobiveni podaci statistički su obrađeni analizom varijance 

(Gomez and Gomez, 1984.). Prosječne vrijednosti su 

testirane Fišerovim t-testom (Mstat–C program, 1990.). 

Vremenske prilike i obilježja tla 

Srednje mjesečne temperature zraka tijekom 

istraživanja prikazane su u Tablici 1. (prema podacima 

Državnoga hidrometeorološkoga Zavoda RH za meteorološku 

postaju Nova Gradiška – Gorice, koja je udaljena 

1,2 km od pokusa). Tijekom vegetacije (od travnja 

do listopada), najtoplija (16,8 o C) je bila 2003. godina. 

Srednje mjesečne temperature zraka tijekom svibnja, 

lipnja, srpnja i kolovoza bile su za 2,4; 0,2; 0,9 i 2,6 o C 

više od višegodišnjeg prosjeka. Najniža srednja dnevna 

temperatura zraka u rujnu (u vrijeme nalijevanja sjemena) 

zabilježena je u 2001. godini. U tri (2001., 2002. i 

2004.) od četiri istraživane godine, ukupna količina 

oborina bila je veća od višegodišnjeg prosjeka (Tablica 

2.). Povećana količina oborina tijekom travnja, kolovoza 

i rujna, dala je 2002. godini obilježja vlažne godine. 

Najmanje oborina palo je u 2003. godini. U 2001. i 

2002. godini veća količina oborina pala je u rujnu, a u 

2003. i 2004. u listopadu. Najmanja relativna vlaga 

zraka u svim mjesecima zabilježena je u 2003. godini 

(Tablica 3.). 

Pokusi su bili postavljeni na hipoglejnom tlu (Đaković 

i Stričević, 1976.). Prema kemijskim analizama tla 

obavljenim prije sjetve suncokreta, to je tlo kisele reakcije 

(pH u 1 M KCl = 5,18), slabo humozno (2,51%), 

srednje opskrbljeno fiziološki aktivnim fosforom (15,3 

mg/100 g tla) i kalijem (20,2 mg/100 g tla). 

Tablica 1. Srednje mjesečne temperature zraka ( o C) tijekom vegetacije suncokreta u godinama istraživanja i višegodišnji 

prosjek za meteorološku postaju Nova Gradiška - Gorice 

Table 1. Mean monthly air temperature ( 0 C) during the sunflower vegetation in research years and long time average 

for meteorological station Nova Gradiška – Gorice 

POLJOPRIVREDA 12:2006 (2) 11--16


13 

Tablica 2. Mjesečne količine oborina (mm) tijekom vegetacije suncokreta u godinama istraživanja i višegodišnji 

prosjek za meteorološku postaju Nova Gradiška - Gorice 

Table 2. Monthly precipitations (mm) during the sunflower vegetation in research years and long time average for meteorological 

station Nova Gradiška – Gorice 

Tablica 3. Srednja mjesečna relativna vlaga zraka (%) tijekom vegetacije suncokreta u godinama istraživanja i 

višegodišnji prosjek za meteorološku postaju Nova Gradiška - Gorice 

Table 3. Mean monthly relative air humidity (%) during the sunflower vegetation in research years and long time average 

for meteorological station Nova Gradiška – Gorice 


U sve četiri godine istraživanja, variranje ostvarenoga 

sklopa u žetvi bilo je u granicama od 15% u odnosu na planirani 

(posijani) sklop za svaki hibrid. Rezultati analize varijance 

pokazuju da su na prinos sjemena i prinos ulja 

značajan utjecaj imali vremenske prilike, hibrid i njihova 

interakcija (Tablice 4. i 6.). Signifikantno najveći prinos sjemena 

svih hibrida ostvaren je u relativno sušnoj 2003. 

godini, s dobrim rasporedom oborina po mjesecima. Nešto 

niži prinos sjemena ostvaren je u vlažnoj 2002. godini. U 

obje godine, tijekom srpnja, palo je oko 65 mm oborina, 

što je pozitivno utjecalo na prinos sjemena. U 2002. godini, 

tijekom kolovoza, palo je 133 mm, a u 2003. godini u 

kolovozu je palo 48 mm oborina. Prema Vrebalovu (1989.), 

suncokret ima najveće potrebe za vodom u fazi intenzivnog 

porasta (od butonizacije do cvatnje), koje iznose 43% od 

ukupno potrebnih količina. Od cvatnje do fiziološke zriobe 

suncokret utroši 38% od ukupnih količina vode koju usvoji 

tijekom vegetacije. Vlaga tla najkritičnija je u vrijeme 

cvatnje i nalijevanja sjemena suncokreta (Bošnjak, 1999.). 

U istraživanjima Guberca i sur. (2000.), Krizmanića i sur. 

(2004.), također su u godini s manjom količinom oborina, 

osobito tijekom kolovoza, postignuti veći prinosi sjemena i 

ulja suncokreta. 

Statistički opravdana interakcija između godine 

uzgoja i hibrida ukazuje da neki hibridi bolje rezultate 

daju u sušnoj, a neki u vlažnoj godini. U sušnoj godini 

značajno veći prinos sjemena ostvario je srednje kasni 

hibrid PR63A90, a u vlažnim godinama srednje rani hibridi 

Aleksandra i Alzan. U godinama s manjom količinom 

oborina tijekom srpnja, a većom u rujnu, ostvareni su 

značajno niži prinosi sjemena. Znači, ranijom sjetvom 

suncokreta (u trećoj dekadi travnja), ako stanje tla i vremenske 

prilike dopuste, mogu se izbjeći obilnije oborine 

koje padnu tijekom rujna ili listopada te spriječiti propadanje 

usjeva zbog jačeg razvoja bolesti. Ranijom sjetvom 

postižu se veći prinosi sjemena i ulja, u odnosu na 

kasniju (Tanveer and Harpal, 1997.; Murillo et al., 1998., 

Sur and Sharma, 1999., Krizmanić i sur., 2001.). 

U prosjeku, hibridi PR63A90 i Aleksandra imali su 

statistički značajno veći prinos sjemena od Pixela i 

Opere, na razini 5% vjerojatnosti, dok, u odnosu na 

Alzan, značajne razlike nisu utvrđene (Tablica 4.). Kod 

hibrida Alzan zabilježeno je polijeganje biljaka u vrijeme 

žetve. Značajno najveći sadržaj ulja u sjemenu kod svih 

hibrida suncokreta ostvaren je u 2001. godini (Tablica 

5.). Razlike u sadržaju ulja u sjemenu između istraživanih 

hibrida nisu bile statistički opravdane. U prosjeku naj- 


14 


Tablica 4. Prinos sjemena (kg/ha) istraživanih hibrida suncokreta na lokaciji Nova Gradiška, od 2001.-2004. 

godine 

Table 4. Grain yield (kg/ha) of investigated sunflower hybrids, Nova Gradiška location, 2001-2004 years 

**- signifikantna razlika uz p=1% / significant difference at p=1% 

veći sadržaj ulja u sjemenu (51,56% u s. t.) imao je hibrid 

Opera. 

Značajno najveći prinos ulja (1688 kg/ha) istraživanih 

hibrida suncokreta ostvaren je u 2003. godini 

(Tablica 6.). Statistički opravdana interakcija između 

godine uzgoja i hibrida ukazuje da i prinos ulja ovisi o 

međusobnom djelovanju ta dva čimbenika. Kako je prinos 

ulja umnožak prinosa sjemena i sadržaja ulja, hibridi 

s visokim prinosom sjemena ostvarili su i visoki prinos 

ulja po hektaru. Hibrid PR63A90 imao je signifikantno 

veći prinos ulja od Alzana, Pixela i Opere, na razini 5% 

vjerojatnosti, dok, u odnosu na Aleksandru, nije utvrđena 

značajna razlika. Pospišil i sur. (2001.) također ukazuju 

da agroekološki uvjeti uzgoja (godina) imaju značajan 

utjecaj na proizvodna svojstva suncokreta. 

ZAKLJUČAK 

Na osnovi rezultata četverogodišnjih istraživanja 

proizvodnih svojstava pet hibrida suncokreta na lokaciji 

Nova Gradiška (zapadna Slavonija), mogu se donijeti 

sljedeći zaključci: 

Značajno najveći prinosi sjemena i ulja suncokreta 

ostvareni su u relativno sušnoj 2003. godini, u kojoj je 

tijekom srpnja palo 65 mm, tijekom kolovoza 48 mm 

oborina, a prosječna relativna vlaga zraka tijekom cijele 

vegetacije bila je ispod 70,0%. Najveći sadržaj ulja u 

sjemenu kod svih hibrida suncokreta ostvaren je u 2001. 

godini, u kojoj je bilo dovoljno vlage u tlu tijekom faze 

sinteze ulja te viša temperatura zraka u kolovozu (u vrijeme 

intenzivne sinteze ulja), a niža u rujnu (u vrijeme 

usporene sinteze ulja). Po prinosu sjemena i ulja po hek- 

Tablica 5. Sadržaj ulja (% u s. t.) u sjemenu istraživanih hibrida suncokreta na lokaciji Nova Gradiška, od 

2001.-2004. godine 

Table 5. Seed oil content (% in d. m.) of investigated sunflower hybrids, Nova Gradiška location, 2001-2004 years 




15 

Tablica 6. Prinos ulja (kg/ha) istraživanih hibrida suncokreta na lokaciji Nova Gradiška, od 2001.-2004. 

godine 

Table 6. Oil yield (kg/ha) of investigated sunflower hybrids, Nova Gradiška location, 2001-2004 years 


taru, signifikantno najrodniji hibridi bili su PR63A90 i 

Aleksandra. 

LITERATURA 

1. Bošnjak, Đ. (1999.): Navodnjavanje poljoprivrednih 

useva. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet 

Novi Sad. 

2. Đaković, B., Stričević, I. (1976.): Pedološko melioracijska 

studija rudina Šagulje, Dragalić – jug i Poljane. 

Agronomski fakultet Zagreb, Zavod za melioracije. 

3. Gomez, K. A. and Gomez, A. A. (1984): Statistical procedures 

for agricultural research, John Wiley & Sons, 

Inc., New York. 

4. Guberac V., Marić Sonja, Krizmanić M., Krizmanić G. 

(2000.): Utjecaj godina uzgoja i genotipova hibridnog 

suncokreta na visoke prinose zrna i ulja. 

Sjemenarstvo. 17 (5-6):259-266. 

5. FAO Statistics Division 2006., http://faostat.fao.org 

6. Krizmanić M., Jukić V., Bilandžić M. (1992.): Značaj 

oplemenjivanja nekih kvantitativnih svojstava suncokreta 

i njihov utjecaj na urod ulja po hektaru. 

Sjemenarstvo, 9 (4-5):241.-252. 

7. Krizmanić, M., Mijić, A., Bilandžić, M., Duvnjak, T., 

Jurković, Z., Sudar, R. (2001.): Utjecaj agrotehnike i 

sortimenta na uzgoj suncokreta u aridnim uvjetima. 

Sjemenarstvo, 18(1-2):43.-55. 

8. Krizmanić, M., Liović, I., Mijić, A., Bilandžić, M. 

(2004.): Oplemenjivanje i sjemenarstvo suncokreta u 

Poljoprivrednom institutu Osijek. Sjemenarstvo, 21(5- 

6):249.-260. 

9. Mercau, J.L., Sadras, V.O., Satorre, E.H., Messina, C., 

Balbi, C., Uribelarrea, M., Hall, A.J. (2001): On-farm 

assessment of regional and seasonal variation in sunflower 

yield in Argentina. Agricultural Systems. 67 

(2):83-103. 

10. Mijić, A., Krizmanić, M., Guberac, V., Marić, S. (2006): 

Path koeficijent analiza nekih komponenti prinosa ulja 

suncokreta (Helianthus annuus L.). Poljoprivreda. 12 

(1):11-15. 

11. Mstat-C. (1990): Microcomputer statistical program. 

Michigan State University. 

12. Murillo, J.M., Moreno, F., Pelegrin F., Fernandez, J. E. 

(1998): Responses of sunflower to traditional and 

conservation tillage under rainfed conditions in southern 

Spain. Soil & Tillage Research, 49:233-241. 

13. Pospišil M., Mustapić Z., Vincetić D. (2001.): 

Gospodarska svojstva novih domaćih i stranih hibrida 

suncokreta u zapadnoj Slavoniji. Agric. conspec. sci. 

66 (3):153.-160. 

14. Sur, H.S., Sharma, A.R. (1999): Response to sowing 

dates and performance of different sunflower 

(Helianthus annuus L.) hybrids during rainy season in 

high-intensity cropping systems. Indian Journal of 

Agricultural Sciences, 69 (10):683-689. 

15. Szabo, A., Pepo, P. (2005): Effect of agrotechnical and 

meteorological factors on yield formation in sunflower 

production. Cereal Research Communications, 

33(1):49-52. 

16. Škorić, D. (1989.): Dostignuća i dalji pravci u oplemenjivanju 

suncokreta. U: Suncokret, Škorić i sur. 

(ur.), Nolit. Beograd, 285.-392. 

17. Tanveer, H., Harpal, S.P. (1997): Effect of sowing date 

on the performance of sunflower families under britisch 

conditions. Helia, 20, 27: 115-126. 

18. Vrebalov, T. (1989.): Ekologija i gajenje suncokreta. U: 

Suncokret, Škorić i sur. (ur.), Nolit. Beograd, 31.-54. 

19. Vratarić, M. (2004.): Ekološki uvjeti za proizvodnju 

suncokreta. U: Suncokret (Helianthus annuus L.), 

Vratarić i sur. (ur.), Poljoprivredni institut Osijek, 53.- 

67. 


16 


GRAIN AND OIL YIELD INVESTIGATED SUNFLOWER HYBRIDS DEPENDING ON 

THE GROWING SEASON 

SUMMARY 

In four-year field experiments (2001-2004) conducted in Western Slavonia (Nova Gradiška) influence of weather 

conditions (year) and sunflower hybrids on grain and oil yield was investigated. In the experiments five sunflower 

hybrids (PR63A90, Alzan, Aleksandra, Opera and Pixel) were investigated. Obtained results have indicated that 

weather conditions, hybrid and their interaction have significant influence on grain and oil yield. The highest grain 

and oil yield per hectare were obtained in the year with 65 mm precipitation in July, 48 mm in August and relative 

air humidity during the sunflower vegetation below 70%. High oil content in seed was obtained in the year with sufficient 

soil moisture during the oil synthesis, higher mean air daily temperature (21.7 0 C) in the stage of intensive oil 

sythesis, and lower (14.1 0 C) in the stage of slower oil synthesis. Significantly the highest grain (3901 kg/ha) and oil 

(1688 kg/ha) yield were obtained in 2003 year, while the highest oil content (54.94% in d. m.) was obtained in 2001 

year. According to grain and oil yield, the most productive hybrids were: PR63A90 and Aleksandra whereas the 

highest oil content in seed (51.56% in d. m.) had Opera hybrid. 

Key- words: sunflower, hybrids, weather conditions, grain yield, oil yield 

ZAHVALA 

Najljepše zahvaljujemo kolegama iz tvrtki Pioneer sjeme d.o.o., Zagreb, Poljoprivredno prehrambeni 

kompleks d.o.o., Nova Gradiška, i RWA Raiffeisen Agro d.o.o., Sesvete, na darovanome sjemenu 

istraživanih hibrida suncokreta te djelatnicima Tvornice ulja «Zvijezda» Zagreb, na određivanju sadržaja 

ulja u sjemenu. 

(Primljeno 20. studenoga 2006.; prihvaćeno 11. prosinca 2006. - Received on 20 November 2006; accepted on 

11 December 2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 633.34.002 

EVALUATION OF AGRONOMIC PERFORMANCE OF DOMESTIC 

AND EXOTIC SOYBEAN GERMPLASM IN CROATIA 

Aleksandra Sudarić (1) , Marija Vratarić (1) , I. Rajcan (2) 

SUMMARY 


Izvorni znanstveni članak 

The collaboration and interchange of breeding materials between breeding programs 

worldwide is important and necessary to increase the amount of genetic 

diversity by incorporating unique exotic germplasm into existing domestic germplasm. 

The objective of this study was to measure and compare the agronomic performance 

of 15 soybean cultivars released by the Agricultural Institute Osijek 

(Croatia) (OS-cultivars) and 15 cultivars released by the University of Guelph 

(Canada) (CA-cultivars) in Croatia. Based on the comparison, parental combinations 

could be designed to introgress exotic germplasms from the CA-cultivars into 

Croatian. Agronomic performance was determined in field trials that were conducted 

at the experimental field of the Agricultural Institute Osijek during the 

period from 2002 to 2005. Quantitative traits were measured and analyzed for maturity, 

grain yield components, level and stability of grain yield, adaptability, lodging 

resistance and field tolerance to Peronospora manshurica. The results indicated 

higher agronomic performance of OS-cultivars compared to CA- cultivars. However, 

comparison of yield is only tentative because all but one OS cultivar were later 

maturing than the CA-cultivars. Among 15 tested CA-cultivars, five cultivars (OAC 

Millennium, OAC Champion, OAC Bayfield, OAC Auburn, OAC Wallace) were identified 

as the most favorable for parental combinations in hybridization with OS-cultivars. 

The results of this study will enable strategic incorporation of diversity from 

exotic Canadian germplasm into the domestic Croatian germplasm to develop 

segregating populations from which new, genetically more diverse improved soybean 

line, could be released. 

Key-words: soybean, domestic germplasm, exotic germplasm, grain yield, stability, 

adaptability, genetic diversity, hybridization. 

INTRODUCTION 

Production of soybean (Glycine max (L.) Merr.) in 

The Republic of Croatia has had increased both in planted 

area and yields, particularly in recent years. The production 

area expansion of soybean as a crop and 

increased yield were a result of genetic improvements 

in modern cultivars as well as advances in cultural practices 

and crop management. Genetically improved cultivars 

are a result of long-term, continual and intensive 

breeding work on soybean. The Agricultural Institute 

Osijek (Croatia) has established a soybean breeding program, 

which has played a fundamental role in this 

expansion and made very significant contributions to 

the introduction, development and improvement of soybean 

production in Croatia. Through its activities, the 

program has continued to develop high-yielding and 

high-quality cultivars with high tolerance of the principal 

diseases, resistance to lodging and pod shattering as 

well as adaptability to different agroecological conditions 

of the local soybean production regions (Vratarić 

and Sudarić, 2000). The genetic improvements of cultivars 

in recent years have been accomplished mainly 

through the use of conventional breeding methods in a 

series of breeding cycles. Each cycle begins with the 

selection of parents to be used to create segregating 

populations. Orf et al. (2004) suggested that the parental 

selection depends on many factors, including the 

trait(s) of interest, the purpose of the cross, the relative 

importance of characters other than yield, the ancestry 

of the lines, and the resources and time available. 

Parents can be selected on the basis of comparative 

evaluation per se, by test cross evaluation, or experience 

of the breeders. In many cases, per se evaluation 

1) Ph.D. Aleksandra Sudarić, Prof.Ph.D. Marija Vratarić-Agricultural 

Institute Osijek, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia, (2) Prof.Ph.D. 

Istvan Rajcan-University of Guelph, Dep. Of Plant Agriculture,Guelph, 

Ontario, Canada 


18 

A. Sudarić et. al.: EVALUATION OF AGRONOMIC PERFORMANCE OF DOMESTIC AND ... 

data are readily available from yield performance tests. 

The genetic diversity of selected parents has great 

impact on the rate of further genetic improvement of 

cultivars. The lower rate may be associated with the 

limited amount of genetic diversity among the high-yielding 

cultivars used as parents for hybridization. Burton 

(1997) reported that elite parents of diverse origin are 

more likely to produce progeny superior to either parent 

than parents of similar ancestry. According to this 

aspect of breeding work, collaboration and interchange 

of breeding materials between breeding programs 

worldwide is necessary and important to increase the 

amount of genetic diversity by incorporating unique exotic 

germplasm into existing domestic germplasm. Thus, 

within the framework of a scientific collaboration between 

soybean breeding programs of the Agricultural 

Institute Osijek and the University of Guelph (Canada) a 

number of registered cultivars have been exchanged. 

The objective of this study was to evaluate agronomic 

performance of exotic, Canadian cultivars in comparison 

with domestic cultivars through multi-environment 

trials. The results will enable us to identify the 

most favorable parental combinations of the domestic 

and Canadian cultivars. The utilization of foreign germplasm 

in hybridization will contribute to increasing the 

amount of genetic diversity leading to the development 

of segregating populations from which new, genetically 

more diverse and improved lines could be released. 

MATERIAL AND METHODS 

The research was conducted at the experimental 

field of the Agricultural Institute Osijek (Osijek, Croatia) 

during the period from 2002 to 2005. Experimental material 

consisted of 30 released soybean cultivars of which 

15 cultivars in the group named OS-cultivars (Mura, Iva, 

Kruna, Una, Anica, Nada, Bara, Kuna, Nika, Ika, Podravka 

95, Drina, Tisa, Ilova, Smiljana) originated from the soybean 

breeding program at the Agricultural Institute 

Osijek and 15 cultivars in the group named CA-cultivars 

(OAC Erin, OAC Brussels, OAC Millennium, OAC 

Lucknow, OAC Oxford, OAC Morris, OAC Champion, 

OAC Bayfield, OAC Clinton, OAC Arthur, OAC Exeter, 

OAC Stratford, OAC Auburn, OAC Wallace, RCAT 

Bobcat) were developed by the soybean breeding program 

at the University of Guelph, Canada. Field trials 

were designed as a randomized complete block with four 

replications. Plot size was 9m 2 and plots consisted of 4 

rows, 5 m long, with row spacing of 0.45m. The experimental 

plots were sown by precise planting machine in 

optimal time for soybean. Currently used management 

and cultural practices for soybean were applied in all 

field performance trials. During the growing period, the 

experimental material was evaluated for phenological 

phases, lodging resistance (on a scale from 0 to 5) as 

well as occurrence and intensity of diseases. The first 

evaluation of diseases was done at R2 stage for downy 

mildew (Peronospora manshurica (NAOUM.) Syd. ex 

Gaum) and second one at R6-R7 stages for late-occurring 

soybean diseases. Diseases severity was evaluated 

on a scale from 0 to 9. At maturity, 30 plants per plot 

were randomly selected, i.e. each cultivar per experimental 

year was represented by a sample consisting of 

120 plants. Plots were harvested with small plot harvest 

combine, when cultivars reached full harvest maturity. 

Seed harvested from each plot was recorded in kilograms 

per plot and converted to kilograms per hectare at 

13% seed moisture. In the Institute’s laboratory, grain 

yield components and incidence of downy mildew on 

seed were measured and evaluated, respectively. Two 

100 seed sampled were used from each seed lot to 

check for incidence of fungus crusts under stereo binocular. 

A number of infected seeds was expressed as a 

percentage. The experimental data were analyzed by 

two-factor ANOVA (genotype and year, as main effects) 

and Least Significant Difference (LSD) test with the 

general linear models procedure (GLM) of the SAS software 

package (SAS, 2001). ANOVA was used to test the 

significance of interaction between genotype and year 

(environment) effect (GEI), which was used to calculate 

and analyze stability and adaptability. Stability analyses 

of grain yield as well as adaptability of tested materials 

were performed by the combination of two parameters: 

S 2 GxE 

– portion of GEI variance of each genotype to total 

variance of GEI and b i 

– regression coefficient (Finlay and 

Wilkinson, 1963). According to Plasteid and Peterson’s 

method (1959), if GEI portion of single genotype in total 

GEI (S 2 GxE 

) is less, stability of genotype is higher and 

inverse. Regression coefficient represents specific reaction 

of a genotype to environmental conditions. Lin and 

Binns (1985) reported that genotypes with a b i 

value 

1.3 are considered 

responsive to good environments, having below-average 

stability and adaptability to high-yielding environments. 

According to Lin et al. (1986) the stability statistics 

applied in this study represents the Type 2 concept of 

stability: a genotype is considered stable if its response 

to environments is parallel to the mean response of all 

genotypes in the trial. If agronomic stability is demonstrated 

for a wide range of environments, a genotype is 

defined as having general or wide adaptation. 

Conversely, if agronomic stability is manifested over a 

limited range, a genotype has specific or narrow adaptation. 

Estimated parameters enabled grouping tested 

materials in consideration of their genetic potential and 

stability of grain yield as well as level of adaptability. The 

soil type at the experimental site was classified as a 

eutric cambisol (Škorić, 1973). The chemical soil properties 

were: pH 7.00 (H 2 

O); humus 1.83%; N org20 

2.34 

mg/100g of soil; K 20 

13.46 mg/100g of soil; P 20 

3.39 

mg/100g of soil (EUF method). Meteorological data 

(monthly mean air temperature and monthly total preci- 



19 

Table 1. Monthly mean air temperatures (°C) and monthly total precipitation (mm) in Osijek, Croatia during soybean 

the growing season for the period from 2002 to 2005 and average values for the period 1971-2000 

Tablica 1. Srednje mjesečne temperature zraka (°C) i ukupna mjesečna količina oborina (mm) po godinama tijekom vegetacije 

soje 2002. do 2005. te za prosjek razoblja 1971.-2000., Osijek (Hrvatska) 

pitation) for the investigated period (2002-2005) as well 

as 30-year average over soybean growing season at 

location Osijek are presented in Table 1. 

RESULTS AND DISCUSSION 

Mean values for investigated growing season, 

grain yield components, lodging and intensity of downy 

mildew on leaf and seed of tested cultivars expressed 

as 4-year averages with results of statistical analysis 

are presented in Table 2. The results showed significant 

differences among tested cultivars in the mean values of 

analyzed traits, except intensity of downy mildew on 

leaf, suggesting a level of genetic diversity among the 

tested materials. OS-cultivars had significantly longer 

vegetation period, were taller and had higher 1000-seed 

weight than CA-cultivars. There was no statistical difference 

between OS-cultivars and CA-cultivars for number 

of nodes per plant, lodging resistance and field tolerance 

of Peronospora manshurica. 

As a whole, the summarized data for investigated 

traits indicated considerably higher agronomic values of 

OS-cultivars compared to agronomic values of CA-cultivars. 

CA-cultivars had shorter vegetation period than 

OS-cultivars, which is a positive trait in breeding for 

early maturity. 

The average grain yield of 30 tested cultivars 

across four experimental years and the overall average 

of study with results of statistical analysis are summarized 

in Table 3. From this table, it is evident that there 

are significant differences in grain yield among tested 

genotypes across experimental years and in 4-year average, 

which has probably been caused by differences in 

the genetic background within the experimental material. 

Among the 30 cultivars, four significantly higher grain 

yield in relation to the trial average, while 10 cultivars 

(8CA;2OS) had statistical significant lower grain yield 

than the trial average. Yield of the other cultivar 

(10OS;11CA) had been on the level of the cultivars 

(3OS;1CA) that had trial average. By the overall trial 

average, the OS-cultivars had statistical significant 

higher grain yield (4322.5 kgha -1 ) than CA-cultivars 

(3718 kgha -1 ), which may be a reflection of much longer 

growing season for the OS-cultivars. 

Apart from genetic differences, grain yield was 

also affected by various climatic conditions during soybean 

growing season (Tab. 3), being evidently from 

considerable differences among the average values of 

grain yield per experimental years. Different environmental 

conditions throughout the study affected the 

grain yield of each cultivar, thereby GEI at each cultivar, 

was significant. Generally, the results for grain yield 

indicated that phenotypic variability for this trait is 

dependent on genetic factors, environmental variables, 

and the interaction between genotype and environment. 

These results corresponded well with findings reported 

earlier (Vratarić et al. 2005, 2006; Sudarić et al., 2005, 

2006; Yan and Rajcan, 2002, 2003). 

According to the stability analysis for grain yield 

(Tab. 3), the cultivars could be grouped into three 

groups by their differences in stability and adaptability. 

The first group of cultivars (8OS;4CA) was characterized 

by lower individual values of S 2 GxY 

than the trial average 

value of S 2 GxY and value b i 

of bout 1.0 which indicated 

considerable grain yield stability over diverse environmental 

conditions. The group of unstable cultivars consisted 

of 18 cultivars (Tab. 3), which had individual 

values of S 2 GxY higher than the average values S2 GxY of 

trials, which indicated considerable variation in this trait 

as affected by environmental factors. Furthermore, the 

tested genotypes differed in their reaction on the environmental 

changes. Nine cultivars (4OS;5CA), had a 

b i 

1.3 or below-average stability. Therefore, 

these lines will have higher grain yield than the 

average value in favorable environments, while in unfavorable 

environments their grain yield will be below the 

average. Such cultivars are classified as being narrowly 

adaptable to high-yielding environments. 


20 


Table 2. Mean values of some quantitative traits of tested soybean cultivars in Osijek (Croatia), in 2002-2005 

Tablica 2. Prosječne vrijednosti pojedinih kvantitativnih svojstava ispitivanih kultivara soje, 2002.-2005., Osijek 

(Hrvatska) 

CONCLUSION 

This study has provided an evaluation of the agronomic 

and breeding values of 15 registered soybean cultivars 

developed at the Agricultural Institute Osijek- 

Croatia (OS cultivars) in comparison with 15 registered 

cultivars developed at the University of Guelph-Canada 

(CA cultivars). It was found out that the tested cultivars 

significantly differed in the length of the vegetation 

period, plant height, 1000-seed weight, stability of grain 

yield and adaptability. OS-cultivars had grain yield compared 

to CA-cultivars, suggesting that these cultivars 

are most adapted to environmental condition where 

they have developed. Thus, OS-cultivars are a result of 

the domestic breeding and have been developed into 

and for agroecological conditions of the soybean production 

area in Croatia, whereas Canadian cultivars 

were likely too early maturing for the region. However, 

despite significantly earlier maturity, some CA-cultivars 



21 

Table 3. Mean values, stability and adaptability of tested soybean cultivars in grain yield, 2002-2005, Osijek 

(Croatia) 

Tablica 3. Prosjeene vrijednosti, stabilnost i adaptabilnost ispitivanih kultivara soje za urod zrna, 2002.-2005., Osijek 

(Hrvatska) 

*b i 

– regression coefficient; S 2 GxY – 

interaction share of some cultivars in total cultivar x year interaction 

b i 

–koeficijent regresije; S 2 GxY 

– udio interakcije svakog pojedinog kultivara u ukupnoj interakciji kultivar x godina 

performed relatively well and showed good stability and 

adaptation compared to OS-cultivars making them useful 

as parental components in breeding for the Croatian 

market, especially relative to early maturity. Among 15 

tested CA-cultivars, five cultivars (OAC Millenium, OAC 

Champion, OAC Bayfield, OAC Auburn, OAC Wallace) 

were identified as the most favorable parents to be used 

in hybridization with OS-cultivars. The results of this 

study will be enable strategic incorporation of diversity 

from exotic Canadian germplasm into the domestic 

Croatian germplasm to develop segregating populations 

from which new, genetically more diverse improved 

soybean lines could be released. 


22 


REFERENCES 

1. Burton, J.W. (1997): Soybean (Glycine max (L.) 

Merr.) Field Crops Res. 53:171-186. 

2. Finlay, K. W., Wilkinson, G.N. (1963): The analysis 

of adaptation in plant breeding programme. Aust. J. 

Agric. Res. 14:742-754. 

3. Lin, C.S., Binns, M.R. (1985): Procedural approach 

for assessing cultivar-location data:pairwise 

genotype-environment interactions of test cultivars 

with checks. Can. J. Plant Sci. 65:1065-1071. 

4. Lin, C.S., Binns, M.R. Lefkovitch, L.P. (1986): 

Stability Analysis: Where Do We Stand?. Crop 

Science, 26:893-900. 

5. Orf, J.H., Diers, B.W., Boerma, H.R. (2004): Genetic 

improvement: Conventional and Molecular-Based 

Strategies. In: Boerma, H.R. and Specht, J.E. (eds.): 

Soybeans: Improvement, Production and Uses. 

ASA, CSSA, SSSA, Madison, USA, 417-450. 

6. Plaisted, R.L., Peterson, L.C. (1959): A technique 

for evaluation the ability of selections to yield consistently 

in different locations or seasons. Am. 

Potato J., 36:381-385. 

7. SAS (2001): SAS System Software for Windows 

8.2 

8. Sudarić, A., Vratarić, M., Sudar, R. (2005): 

Quantitative Performances of Recently Developed 

OS-soybean elite lines in maturity group I. 

Agriculturae Conspectus Scientificus 70(1):1-9. 

9. Sudarić, A., Šimić, D., Vratarić, M. (2006): 

Characterization of genotype by environment interactions 

in soybean breeding programmes of southeast 

Europe. Plant Breeding 125:191-194. 

10. Škorić, A. (1973.): Pedološki praktikum. Sveučilište 

u Zagrebu, Poljoprivredni fakultet Zagreb. 

11. Vratarić, M., Sudarić, A. (2000): Soja. Book. 

Poljoprivredni institut Osijek, Osijek, 25-58. 

12. Vratarić, M., Sudarić, A., Sudar, R., Duvnjak, T., 

Jurković, D., Jurković, Z. (2005): Genetic advance 

in quantitative ttraits of soybean. Poljoprivreda 

11(1): 5-10. 

13. Vratarić, M., Sudarić, A., Kovačević, V. Duvnjak, 

T.Krizmanić, M., Mijić, A. (2006): Response of soybean 

to foliar fertilization with magnesium sulfate 

(Epsom salt). Cereal Research Communications 

34(1):709-712. 

14. Yan, W., Rajcan, I. (2002): Biplot analysis of test 

sites and trait relations of soybean in Ontario. Crop 

Sci. 42:11-20. 

15. Yan, W., Rajcan, I. (2003): Prediction of Cultivar 

Performance Based on Single-versus Multiple-Year 

Tests in Soybean. Crop Sci. 43: 549-555. 

PROCJENA AGRONOMSKE VRIJEDNOSTI DOMAĆE I STRANE GERMPLAZME 

SOJE U HRVATSKOJ 

SAŽETAK 

Suradnja i razmjena oplemenjivačkog materijala između oplemenjivačkih programa u svijetu značajna je i nužna za 

povećanje genetske raznolikosti unošenjem jedinstvene strane germplazme u postojeću domaću germplazmu. Cilj 

ovog istraživanja bio je odrediti i usporediti agronomsku vrijednosti 15 kultivara soje priznatih Poljoprivrednom 

institutu Osijek (Hrvatska) (OS-kultivari) i 15 kultivara priznatih University of Guelph (Kanada) (CA-kultivari) u 

Hrvatskoj. Temeljem usporedbe, moguće je složiti roditeljske kombinacije za unošenje strane germpalzme iz CAkultivara 

u domaće kultivare. Agronomska vrijednost određivana je u poljskim pokusima postavljenim na pokusnom 

polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 2002. do 2005. Kvantitativna svojstva koja su mjerena i analizirana 

su: dužina vegetacije, komponente urod zrna, visina i stabilnost uroda zrna, adaptabilnost, otpornost na polijeganje 

te poljska tolerantnost na Peronospora manshurica. Rezultati su ukazali na povećane agronomske vrijednosti 

OS-kulitvara u usporedbi sa CA-kultivarima. Međutim, pri usporedbi uroda važno je naglasiti da su svi OS- kultivari, 

osim jednog, imali dužu vegetaciju od CA-kultivara. Između 15 ispitivanih CA-kultivara, 5 kultivara (OAC 

Millenium, OAC Champion, OAC Bayfield, OAC Auburn, OAC Wallace) identificirano je kao najpovoljnije roditeljske 

kombinacije u križanjima s OS-kultivarima. Rezultati ovog istraživanja omogućit će plansko uvođenje raznolikosti iz 

strane kanadske u domaću hrvatsku germplazmu soje, što dalje vodi razvoju novih segregacijskih populacija iz kojih 

će nove, genetski različitije, poboljšane linije soje biti priznate. 

Ključne riječi: soja, domaća germplazma, strana germplazma, urod zrna, stabilnost, adaptabilnost, genetska raznolikost, 

križanje 

(Received on 24 October 2006; accepted on 27 November 2006 – Primljeno 24. listopada 2006.; prihvaćeno 27. 

studenog 2006.) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 635.62:635.07 

UTJECAJ VELIČINE I OBLIKA VEGETACIJSKOG PROSTORA NA 

PRINOS ULJNIH BUČA (Cucurbita pepo L. var. oleifera) 

Zvjezdana Augustinović, Tomislava Peremin-Volf, Marcela Andreata-Koren, 

Marijana Ivanek-Martinčić, Nada Dadaček 

SAŽETAK 



U poljskim pokusima tijekom dvije godine (2004. i 2005.) na pokušalištu Visokog 

gospodarskog učilišta u Križevcima provedena su istraživanja s ciljem utvrđivanja 

utjecaja veličine i oblika vegetacijskog prostora na prinos uljnih buča (Cucurbita 

pepo L. var. oleifera). Razmaci sjetve bili su: 100x100, 140x70, 140x50, 80x80 i 

140x30 cm. Pokus je postavljen po metodi latinskog kvadrata u pet ponavljanja a 

rezultati su obrađeni analizom varijance. Ispitivana je austrijska sorta golica 

Gleissdorf. Utvrđeni su sljedeći parametri: broj plodova po biljci, prosječna masa 

ploda, broj plodova po hektaru, prinos plodova po hektaru, prosječna masa sjemenki 

po plodu te prinos sjemena po hektaru. 

Visoko signifikantno veći broj plodova po biljci u obje godine istraživanja utvrđen 

je kod većeg vegetacijskog prostora (100x100 cm – 1,43 plod/biljci u 2004.; 140x70 

cm – 1,1 plod/biljci u 2005. godini). 

Prosječna masa ploda je bila veća kod većeg vegetacijskog prostora (140x70 cm 

– 4239 g u 2004; 100x100 cm – 4183 g u 2005. godini), ali bez statističke značajnosti. 

Iako nisu dobivene statistički značajne razlike između tretmana, u obje godine 

istraživanja najveći broj plodova po hektaru (16 167- 2004.; 13 917 – 2005. ) i prinos 

plodova po hektaru (60,1 t/ha – 2004; 54,2 t/ha – 2005.) ostvaren je u vegetacijskom 

prostoru 140x30 cm. Na istom vegetacijskom prostoru dobiveni prinos sjemena 

po hektaru bio je najveći u obje godine istraživanja (1397,2 kg/ha – 2004; 

1167,6 kg/ha – 2005.) ali visoko signifikantno prema ostalim tretmanima samo u 

2004. godini. 

Ključne riječi: uljne buče, Cucurbita pepo L. var. oleifera, vegetacijski prostor, prinos 

UVOD 

Uljna buča (Cucurbita pepo L. var. oleifera) je kultura 

kojoj se u današnje vrijeme u našoj zemlji poklanja 

premalo pažnje usprkos povoljnim klimatskim prilikama 

za uzgoj. Međutim, tradicija uzgoja buče postoji, čemu je 

u prilog i činjenica da je bučina sjemenka u našoj zemlji 

prva sjemenka, te osim masline dugo i jedina uljarica 

koja se prerađivala u malim uljarskim mlinovima (Rac, 

1949.). 

Danas se, kako u svijetu tako i kod nas ponovno 

otkriva vrijednost i isplativost uzgoja ove kulture. Bučino 

ulje se koristi kao salatno ulje ali je traženo i u farmaciji 

te alternativnoj medicini (Wagner, 2000.). Ulje se odlikuje 

visokim sadržajem vitamina E (Hillebrand i sur., 

1996; Idouraine i sur., 1996.; Murković i sur., 1996.) te 

je poznato kao ulje izuzetno velike održivosti i visokog 

udjela nezasićenih masnih kiselina (Štrucelj, 1981.). 

Nije zanemariva niti ekonomska računica budući da 

se s jednog hektara površine pod bučom golicom, uz 

prosječan prinos, može dobiti 450 do 520 litara čistog 

bučinog ulja čija je cijena na tržištu oko 50 kuna za litru 

(Pleh i sur., 1998.). 

Izostavljanje uljne buče u sjetvenim planovima 

Republike Hrvatske ukazuje na nedovoljno poznavanje 

tehnologije proizvodnje, budući da je sve do nedavno 

buča sijana isključivo kao združeni usjev s kukuruzom. 

Mr. sc. Zvjezdana Augustinović , mr. sc. Tomislava Peremin-Volf, dr. sc. 

Marcela Andreata-Koren, mr.sc. Marijana Ivanek-Martinčić i Nada Dadaček, 

dipl. inž.- Visoko gospodarsko učilište, M. Demerca 1, 48 260 

Križevci 


24 

Z. Augustinčić i sur.: UTJECAJ VELIČINE I OBLIKA VEGETACIJSKOG PROSTORA NA PRINOS ... 

Bavec (2000.) ističe da je proizvodnja sjemena buče u 

porastu te da tehnologija proizvodnje zahtijeva daljnja 

istraživanja. 

Niz znanstvenika navodi da je za postizanje visokih 

prinosa sjemena od izuzetne važnosti optimalna gustoća 

sjetve (Nakagawa, 1986.; Loy 1988.; Andriolo, 1999.; 

Reiners i Riggs, 1999.; Lima i sur., 2003.; Glamočlija, 

2004.; Nerson, 2005.). Međutim, što se tiče optimalne 

gustoće sjetve i oblika vegetacijskog prostora rezultati 

istraživača se uvelike razlikuju. 

Tako Sito i sur. (1996.) kao optimalan sklop buča u 

našim uvjetima, pri čemu su plodovi ujednačeni po 

veličini a vrijeme zriobe približno je jednako, navode 

sklop od 10 000 – 12 000 biljaka/ha. 

Na temelju svojih istraživanja Loy (1988.) ističe da 

je optimalan sklop od 14 000 biljaka/ha. Isti autor je 

došao do zaključka da je u većoj gustoći sklopa (35 000 

biljaka/ha) masa sjemena po biljci manja te da je manji 

broj plodova po biljci, međutim prinos sjemena po hektaru 

je veći u usporedbi s rjeđim sklopom (8 000 biljaka/ha). 

Glamočlija (2004.) navodi da je optimalan broj 

biljaka po hektaru 20 000-25 000 pri čemu je sjetva 

moguća na različite razmake, npr. 70-140 cm x 35-70 

cm. Nerson (2005.) na temelju svojih istraživanja kao 

optimalan navodi sklop od čak 40 000 biljaka/ha. 


Istraživanja su provedena tijekom 2004. i 2005. 

godine na pokušalištu Visokog gospodarskog učilišta u 

Križevcima. U obje godine korištena je austrijska sorta 

golica Gleissdorf. Istraživanja su obuhvaćala različite 

oblike i veličine vegetacijskog prostora: 

1. 100x100 (10 000 biljaka/ha) 

2. 140x70 (10 204 biljaka/ha) 

3. 140x50 (14 286 biljaka/ha) 

4. 80x80 (15 625 biljaka/ha) 

5. 140x30 (23 810 biljaka/ha) 

Pokus je postavljen po metodi latinskog kvadrata u 

pet ponavljanja. Pokusna parcela iznosila je 24 m 2 . Tip 

tla na pokusnoj površini determiniran je kao pseudoglej 

obronačni srednje duboki eutrični antropogenizirani. 

Pretkultura u obje godine bila je pšenica. U godinama 

ispitivanja na pokusnom polju obavljene su uobičajene 

agrotehničke mjere za jare kulture. Na cijeloj pokusnoj 

površini u jesen je izvršena gnojidba s 900 kg/ha NPK 

7:14:21. U proljeće (predsjetveno) je dodano još 300 

kg/ha KAN-a. Sjetva je obavljena u optimalnim rokovima 

za uljne buče i to: 10. svibnja 2004. te 15. svibnja 2005. 

godine. Sijale su se po 3 sjemenke na jedno sjetveno 

mjesto, a nakon nicanja obavljena je korekcija sklopa pri 

čemu je ostavljena najrazvijenija biljka. Nakon sjetve a 

prije nicanja biljaka pokusna površina je tretirana herbicidima 

Dual Gold + Prohelan u dozi 1,2 + 1,75 l/ha. 

Berba plodova izvršena je u fazi fiziološke zrelosti, 

kad je 75% plodova žućkasto-narančasto, epidermalni 

sloj se lagano reže nožem a sjeme je tamno zeleno i 

zaobljeno (Bavec i sur., 2002.). 

Nakon berbe izmjerena je masa plodova i utvrđen 

broj plodova po parceli na osnovi čega je izračunata 

prosječna masa ploda po biljci, broj plodova po hektaru 

te prinos plodova u tonama po hektaru. Iz plodova su izdvojene 

sjemenke, utvrđena je njihova masa te sadržaj 

vlage, a zatim je određena masa sjemena na bazi 9 % 

vlage. Svi parametri su obrađeni analizom varijance. 

Tijekom istraživanja praćene su i klimatske prilike 

koje su prikazane klimadijagramima 1. i 2. te u Tablici 1. 


godinu 

Graph 1.Walter diagram – 2004 

vlažni period 

sušni period 

hod oborina 

hod temperature 


godinu 

Graph 1. Walter diagram – 2005 

vlažni period 

sušni period 

hod oborina 

hod temperature 



25 

Tablica 1. Meteorološki podaci za Križevce – 2004., 2005. i višegodišnji prosjek za razdoblje od 1965. do 1984. 

Table 1. Meteorological data for Križevci in 2004, 2005 and average period 1965-1984 


Na temelju dobivenih podataka može se zaključiti 

da su oblik i veličina vegetacijskog prostora različito 

utjecali na komponente prinosa, odnosno ispitivane 

parametre. Međutim, kod većine parametara F-test je 

bio nesignifikantan što znači da nisu utvrđene opravdane 

razlike između tretmana. 

U obje godine istraživanja utvrđen je signifikantan 

utjecaj vegetacijskog prostora na broj plodova po biljci 

(Tablica 2.). Visoko signifikantno najveći broj plodova po 

biljci prve godine istraživanja postignut je kod vegetacijskih 

prostora 100x100 i 140x70 cm. U drugoj godini 

istraživanja najveći broj plodova po biljci utvrđen je kod 

vegetacijskog prostora 140x70 cm, koji je opravdano 

veći samo u odnosu na ostvareni broj plodova po biljci 

kod razmaka 80x80 i 140x30 cm. Najmanji broj plodova 

po biljci u obje godine utvrđen je kod vegetacijskog 

prostora 140x30 cm. 

Ti rezultati uglavnom se podudaraju s rezultatima 

drugih istraživača. Tako su Lima i sur. (2003.) s povećanjem 

gustoće sklopa dobili manji broj plodova po biljci. 

Tu pojavu su još 1978. zabilježili i Demattę i sur., 

objašnjavajući je tvrdnjom da u gušćem sklopu dolazi do 

kompeticije za mjesto, svjetlo i hraniva što rezultira 

manjim brojem plodova po biljci. 

Loy (1988.) ukazuje da se pregustim sklopom postiže 

manja masa i kvaliteta plodova što najčešće rezultira 

smanjenjem prinosa sjemena. 

U provedenim istraživanjima, iako bez statističkog 

značaja, dobivena prosječna masa plodova bila je manja 

u gušćem sklopu, odnosno pri manjem vegetacijskom 

prostoru (u 2004. godini kod sjetve na razmak 140x30 

cm te u 2005. godini kod razmaka 80x80 cm), dok je 

najveća prosječna masa plodova zabilježena kod većeg 

vegetacijskog prostora (140x70 cm u 2004; 100x100 

cm u 2005. godini). 

Isto tako, u istraživanjima Reinersa i Riggsa 

(1997.), s povećanjem gustoće sjetve, odnosno smanjenjem 

vegetacijskog prostora, prosječna masa plodova 

se značajno smanjuje. 

Nadalje, iz Tablice 4. vidljivo je da je broj plodova 

po hektaru u obje godine i kod svih veličina i oblika 

Tablica 2. Broj plodova po biljci 

Table 2. Fruit number per plant 


26 


Tablica 3. Masa ploda (g/plodu) 

Table 3. Fruit weight (g/fruit) 

vegetacijskih prostora relativno mali s obzirom na planirani 

sklop. Iako bez statističke opravdanosti najveći 

broj plodova u obje godine utvrđen je kod gušće sjetve 

(140x30 cm). 

U obje godine prinos plodova po hektaru (Tablica 

5.) bio je najveći kod najgušće sjetve ( 140x30 cm) ali 

bez statističkog značaja prema ostalim tretmanima. 

Najmanji prinos plodova po hektaru ostvaren je sjetvom 

na razmak 80x80 cm u 2004. godini te sjetvom 100 x 

100 cm u 2005. godini. 

Tablica 4. Broj plodova/ha 

Table 4. Fruit number/ ha 

Prosječna masa sjemenki (s 9% vlage) po plodu 

između tretmana nije se statistički razlikovala ali se 

primjećuje da je kod veće gustoće sjetve, kod koje su 

plodovi kao što smo već konstatirali manji, masa sjemena 

po plodu u pravilu manja i obrnuto (Tablica 6.). Tako 

je u 2004. godini najveća masa sjemenki po plodu izmjerena 

kod manje gustoće sjetve, 140x70 cm, odnosno 

100x100 cm u 2005. godini. 

Lima i sur. (2003.) su povećanjem gustoće sjetve s 

13 889 na 41 667 biljaka/ha dobili signifikantno manji 

prinos sjemena po plodu kod gušće sjetve. 

Tablica 5. Prinos plodova (t/ha) 

Table 5. Fruit yield (t/ha) 



27 

Tablica 6. Masa sjemenki (g/plodu) 

Table 6. Seed weight (g/fruit) 

Tablica 7. Prinos sjemena (kg/ha) 

Table 7. Seed yield (kg/ha) 

Kod uzgoja buča za ulje svakako nam je najvažniji 

prinos sjemena koji je u našim istraživanjima varirao ovisno 

o godini uzgoja, ali i ovisno o gustoći sjetve i obliku 

vegetacijskog prostora. 

U obje godine istraživanja najveći prinos sjemena 

po hektaru (Tablica 7.) ostvaren je gušćom sjetvom 

(140x30 cm), dok je najmanji prinos sjemena ostvaren 

sjetvom u rjeđem sklopu (100x100 cm). Ta razlika je u 

2004. godini bila i visoko signifikantno opravdana. 

Prinosi sjemena (s 9% vlage) u 2004. godini kretali su se 

od 1105,18 kg/ha do 1397,22 kg/ha, dok je ostvareni prinos 

sjemena u 2005. godini bio znatno niži i kretao se u 

rasponu od 716,65 do 1167,58 kg/ha. 

Razlog znatno nižih prinosa u 2005. godini, u usporedbi 

s 2004. godinom, vjerojatno su klimatske prilike. 

Naime, za buče je svojstveno da se nakon nicanja dosta 

sporo razvijaju te tek 35 do 45 dana od nicanja počinju 

vrlo brzo rasti, prolazeći fazu intenzivnog rasta, razvijajući 

duge vriježe i velike listove (Kralj, 1990.). Dakle, u 

lipnju uljne buče traže najviše vode, a iz Grafikona 1. i 2. 

te iz tablice 1. vidljivo je da je 2005. godine tijekom lipnja 

bio sušni period s količinom oborina znatno ispod 

višegodišnjeg prosjeka što je vjerojatno i razlog znatno 

nižih prinosa sjemena u 2005. godini. 

ZAKLJUČAK 

Na osnovu ispitivanja utjecaja veličine i oblika 

vegetacijskog prostora na prinos uljnih buča u 2004. i 

2005. godini može se zaključiti sljedeće: 

• u obje godine istraživanja visoko signifikantno najveći 

broj plodova po biljci utvrđen je kod većeg 

vegetacijskog prostora tj. sjetve u rjeđem sklopu 

(100x100 i 140x70 cm u 2004; 140x70 cm u 2005. 

godini). 

• masa plodova kao i prosječna masa sjemenki po 

plodu bila je veća kod većeg vegetacijskog prostora 

(140x70 cm u 2004; 100x100 cm u 2005. godini ), 

iako bez statistički opravdanih razlika. 

• U obje godine istraživanja broj plodova te prinos plodova 

po hektaru bili su najveći kod najveće gustoće 

sjetve (140x30 cm), iako bez statističke značajnosti. 

• prinosi sjemena (s 9% vlage) su se kretali od 1105,2 

do 1397,2 kg/ha u 2004. dok je ostvareni prinos sjemena 

u 2005. godini bio znatno niži, od 716,7 do 

1167,58 kg/ha. U obje godine najveći prinosi su ostvareni 

kod sjetve 140x30 cm ali visoko signifikantni 

prema ostalim tretmanima samo u 2004. godini. 


28 


LITERATURA 

1. Andriolo, J. L. (1999): Fluxo de carbono da planta. Fisiologia 

das culturas protegidas, p. 13-46. 

2. Bavec, F. (2000): Navadna buča, oil pumpkins (Cucurbita 

pepo L. convar. Giromantiina var. oleifera Pietsch., syn. 

Convar. Citrullina (L.) greb. Var. styriaca Greb.). In: Some of 

disregarded and/or new field crops (Slovaene language), 

Univ. Maribor, Faculty of Agriculture. 

3. Bavec, F., Gril, L., Globerlnik-Mlakar, S., Bavec, M. (2002): 

Production of pumpkin for oil. Trend sin new crops and new 

uses, J. Janick and A. Whipkey(eds.) ASHS Press, 

Alexandria, VA. 

4. Demattę, M.E.S.P., Camargo, L.S., Alves, S., Nagai, V. 

(1978): Producăo de sementes de Cucurbita pepo L. var. 

melopepo Alef. Cv. Caserta IAC-1967 em tręs densidades de 

populacăo. Cientifica, Săo Paulo, 6(2): 165-173. 

5. Glamočlija, Đ. (2004): Tehnologija proizvodnje tikve. 

Vetagra, 5:61-67. 

6. Hillebrand, A., Murkovic, M., Winkler, J., Pfannhauser, W. 

(1996): Ein hoher gehalt an vitamin E und ungesattingen 

fettsauren als neues zuchtziel des kurbiszuchters. 

Ernahrung, 20:525-527 

7. Idouraine, A., Kohlhepp, E.A., Weber, C.W., Warid, W.A., 

Martinez-Tellez, J.J. (1996): Nutrient constituents from 

eight lines of naked seed squash (Cucurbita pepo L.). J. Agr. 

Food Chem., 44:721-724. 

8. Kralj, M. (1990): Pridelovanje buč. Ormož, Slovenija. 

9. Lima, M.S., Cardoso, A.I.I., Verdial, M.F. (2003): Plant spacing 

and pollen quantity on yield and quality of squash 

seeds. Horticultura Brasileira, 21(3): 443-447. 

10. Loy, J.B. (1988): Improving seed yield in hull-less seeded 

strains of Cucurbita pepo. Cucurbit Genetics Cooperative, 

11:72-73. 

11. Murkovic, M., Hillebrand, A., Winkler, J., Leitner, E., 

Pfannhauser, W. (1996): Variability of vitamin E content in 

pumpkin seeds (Cucurbita pepo L.). European Food 

Research and Technology, 203, 216-219. 

12. Nakagawa, J. (1986): Producăo de sementes. Brasilia: 

Abeas, p.61. 

13. Nerson, H. (2005): Effects of fruit shape and plant density on 

seed yield and quality of squash. Scientia Horticulturae, 

105:293-304. 

14. Murkovic, M., Piironen, V., Anna M. Lampi, Tanja 

Kraushofer, Gerhard Sontag (2004): Changes in chemical 

composition of pumpkin seeds during the roasting process 

for production of pumpkin seed oil (Part 1: non-volatile compounds). 

Food Chemistry, 84: 359-365 

15. Pleh, M., Kolak, I., Katarina D. Dubravec, Šatović, Z. (1998.): 

Sjemenarstvo bundeva, Sjemenarstvo, 15(1-2): 43.-75. 

16. Rac, M. (1949): Tehnologija biljnih ulja. Nakladni zavod 

Hrvatske, Zagreb, str. 6. 

17. Reiners, S., Riggs, D.I.M. (1997): Plant spacing and variety 

affect pumpkin yield and fruit size, but supplemental nitrogen 

does not. Hortscience, 32(6): 1037-1039. 

18. Reiners, S., Riggs, D.I.M. (1999): Plant population affect 

yield and fruit size of pumpkin, Hortscience, 34(6):1076- 

1078. 

19. Sito S., Barčić, J., Ivančan, S. (1996.): Utjecaj sjetvenog 

sklopa na prinos sjemenki bundeva. Aktualni zadaci mehanizacije 

poljoprivrede, Zbornik radova, 24. Međunarodno savjetovanje 

iz područja mehanizacije poljoprivrede, Opatija, str. 

177.-182 

20. Štrucelj, Dubravka (1981.): Poznavanje lipidnih i proteinskih 

sastojaka bundevinih koštica i promjena nastalih pri preradi. 

Disertacija, prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb. 

21. Wagner, F.S. (2000): The health value of Styrian pumpkinsed 

oil-science and fiction. Cucurbit Genetics Cooperative, 

23:122-123. 

EFFECT OF SPACING SIZE AND SHAPE ON OIL PUMPKIN YIELD (Cucurbita 

pepo L. var. oleifera) 

SUMMARY 

Effect of spacing size and shape on oil pumpkin yield (Cucurbita pepo L. var. oleifera) was investigated in two 

– year field experiments during 2004 and 2005 on The College of Agriculture at Križevci experimental fields. 

The investigated planting distances were: 100x100, 140x70, 140 x 50, 80 x 80 and 140x30 cm. The experiment 

was set out by to the Latin square method with five replications, and data was analyzed using analysis of 

variance. Austrian cultivar Gleissdorf was tested. Number of fruits per plant, average fruit weight, number of 

fruits per hectare, yield of fruits per hectare, average seed weight per fruit and seed yield per hectare were 

established. 

Highly significant large number of fruits per plant in both years was established at greater spacing size 

(100x100 cm – 1.43 fruit/plant in 2004; 140x70 cm – 1.1 fruit/plant in 2005). Average fruit weight regularly was 

higher at greater spacing size (140x70 cm – 4239 g in 2004; and 100x100 cm – 4183 g in 2005) but not significant. 

Even though the differences were not significant between treatmants in both years the greatest number of 

fruits per hectare (16 167- 2004; 13 917 – 2005) and fruit yield per hectare (60.1 t/ha – 2004; 54.2 t/ha – 2005) 

) was obtained at spacing 140x30 cm. 

The highest seed yield per hectare in both years (1397.2 kg/ha – 2004; 1167.6 kg/ha – 2005) was obtained at 

the same spacing (140x30 cm) but high significant only in 2004 year. 

Key-words: oil pumpkin, Cucurbita pepo L. var. oleifera, spacing size, yield 

(Primljeno 20. studenoga 2006.; prihvaćeno 04. prosinca 2006. - Received on 20 November 2006; accepted on 4 

December 2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 633.358:635.07 

PRODUKCIJA BIOMASE KRMNOG GRAŠKA (PISUM 

SATIVUM L.) U ZAVISNOSTI OD STAROSTI SJEMENA I 

AGROEKOLOŠKIH UVJETA UZGOJA 

Irena Rapčan (1) , Gordana Bukvić (1) , Sonja Grljušić (2) , Tihana Teklić (1) , M. Jurišić (1) 

SAŽETAK 



U poljskome pokusu tijekom dvije godine na dvije lokacije istočne Hrvatske (Osijek 

i Vinkovci) istraživan je utjecaj vremenskih prilika i starosti sjemena na produkciju 

svježe i suhe biomase, poljsko nicanje te prinos i masu 1000 zrna krmnog graška. 

Za sjetvu je korišteno sjeme kultivara «Timo» starosti 9 i 21 mjesec. U ispitivanju 

utjecaja godine dobiveni su značajno veći (p=0,01) prosječni prinosi zelene mase 

(57,035 t/ha) i suhe tvari (9,796 t/ha) te masa 1000 zrna (129,7 g) u prvoj godini 

istraživanja. U prosjeku za godine na lokaciji Osijek značajno veće je bilo poljsko 

nicanje (87,0 %) i prinos zrna (2,173 t/ha) (p=0,01) te prinos zelene mase (55,728 

t/ha) i masa 1000 zrna (130,1 g) (p=0,05). U istraživanju utjecaja starosti sjemena 

i lokacije tijekom 2005. godine na lokaciji Vinkovci sjeme staro 21 mjesec imalo je 

veći prosječni prinos zelene mase (64,376 t/ha), suhe tvari (10,934 t/ha) i masu 

1000 zrna (134 g) (p=0,01), dok je poljsko nicanje toga sjemena bilo značajno 

manje (76,4%). 

Ključne riječi: krmni grašak, starost sjemena, prinos 

UVOD 

Za hranidbu domaćih životinja krmni grašak predstavlja 

značajan izvor kvalitetnih bjelančevina, bilo da se 

koristi zrno ili nadzemna masa. 

Produkcija biomase krmnog graška ovisi o velikom 

broju genetskih i agroekoloških čimbenika (Štafa i Danjek, 

1994.; Popović i sur., 1997.; Lecoeur i Sinclair, 

2001.; Egli, 2004.; Poggio i sur., 2005.). Okolišni uvjeti 

proizvodnje sjemena graška u Republici Hrvatskoj izvanredni 

su za stabilnu, sigurnu i dugoročnu proizvodnju te 

kulture (Kolak i Krešić, 1992.). 

Krmni grašak ima velike zahtjeve prema vlazi te je 

stoga količina i raspored oborina tijekom vegetacije od 

presudnog značaja za formiranje zrna i zelene mase. 

Kovac (1994.) navodi da je za prinos graška u agroklimatskim 

uvjetima Češke naročito značajna količina oborina 

u svibnju i prvoj dekadi lipnja. Budući da se vegetacija 

jaroga graška u agroekološkim uvjetima istočne 

Hrvatske odvija u razdoblju ožujak-srpanj, negativan 

utjecaj visokih ljetnih temperatura javlja se tijekom razvoja 

mahuna (Duthion i Pigeaire, 1991.). Visoke temperature 

>26°C u stadiju neposredno nakon cvatnje, zbog 

propadanja cvjetova, u znatnoj mjeri mogu umanjiti prinos 

zrna (Popović i sur., 2002.). Pored okolišnih čimbenika, 

na produkciju biomase graška utječe i kakvoća sjemena 

koje se koristi u sjetvi (Van Assche i Leuven, 

1988.). Vigor sjemena graška, kao i kod ostalih kultura, 

vrlo je varijabilan, a ovisi o nizu čimbenika, između ostalog 

i o starosti sjemena, pri čemu povećanjem razdoblja 

skladištenja kod graška dolazi do smanjenja postotka klijavosti 

(Saxena i sur., 1987.). 

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj agroekoloških 

uvjeta i starosti sjemena na produkciju nadzemne vegetativne 

mase (svježe i suhe) krmnog graška te na prinos 

i kvalitetu zrna. 


Poljski pokusi postavljeni su u 2004. i 2005. godini 

na dvije lokacije istočne Hrvatske (Osijek i Vinkovci), na 

kojima je tlo klasificirano kao eutrično smeđe. Kemijska 

svojstva tla prikazana su Tablici 1. 

(1) Dr.sc. Irena Rapčan, prof dr.sc. Gordana Bukvić, prof.dr.sc. Tihana 

Teklić i prof.dr.sc. Mladen Jurišić - Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera 

u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3, 31000 

Osijek, (2) Dr.sc. Sonja Grljušić – Poljoprivredni institut Osijek, Južno 

predgrađe 17, 31000 Osijek 


30 

I. Rapčan i sur.: PRODUKCIJA BIOMASE KRMNOG GRAŠKA (PISUM SATIVUM L.) ... 

U istraživanju je korišteno sjeme različite starosti 

švedskog kultivara «Timo», selekcioniranog za proizvodnju 

zelene mase. Poljski pokus postavljen je po 

shemi slučajnoga bloka u četiri ponavljanja. Sjetva je 

obavljena na međuredni razmak od 20 cm i razmak u 

redu od 5 cm u osnovne parcele, ukupne površine 25 

m 2 . Prije sjetve utvrđena je laboratorijska klijavost sjemena 

graška (Tablica 2.) standardnom metodom (ISTA, 

2003.). 

Tablica 1. Kemijska svojstva tala 

Table 1. Chemical characteristics of soils 

Datumi sjetve, nicanja, početka cvatnje i žetve prikazani 

su u Tablici 3. 

U stadiju cvatnje uzeti su i izvagani uzorci nadzemne 

mase biljaka svih ponavljanja. Uzorci su sušeni na 

105 o C do konstantne mase te je određen sadržaj i 

izračunat prinos suhe tvari. Nakon žetve određen je prinos 

sjemena, kao i njegova apsolutna masa. 

Analiza varijance (ANOVA) provedena je u VVSTAT 

(Vukadinović, 1985.). 

Tablica 3. Datumi sjetve, nicanja, cvatnje i žetve 

stočnog graška na ispitivanim lokacijama za 

2004. i 2005. godinu 

Table 3. Dates of sowing, emergence, flowering and 

harvest of forage pea at investigated locations for 

years 2004 and 2005 

U 2004. godini na obje lokacije posijano je sjeme 

krmnog graška proizvedeno 2003. godine. Isto sjeme 

posijano je i u 2005. godini (nakon 21 mjesec skladištenja), 

kada je posijano i sjeme proizvedeno 2004. godine 

(9 mjeseci skladištenja). U originalnoj papirnatoj 

ambalaži sjeme je tijekom 9, odnosno 21 mjesec, bilo 

uskladišteno u hladno-suhim uvjetima skladišta (temperatura 

5°C, relativna vlaga zraka 60%). 

Tablica 2. Laboratorijska klijavost sjemena krmnog 

graška (%) 

Table 2. Laboratory germination of forage pea seed (%) 

U istraživanju utjecaja agroekoloških čimbenika na 

proizvodnju graška tretmani su bili sljedeći: 

A. Godina: 1. 2004. B. Lokacija 1. Osijek 

2. 2005. 2. Vinkovci 

Pri ispitivanju utjecaja starosti sjemena na produkciju 

graška u 2005. godini tretmani su bili: 

A. Starost sjemena: 1. sjeme proizvedeno 2003. god. 

2. sjeme proizvedeno 2004. god. 

B. Lokacija: 1. Osijek 

2. Vinkovci 

Gnojidba graška nije obavljena niti na jednoj lokaciji 

u godinama uzgoja. Tijekom vegetacije graška utvrđeno 

je poljsko nicanje po tretmanima i ponavljanjima. 

Vremenske prilike tijekom istraživanja 

Raspored ukupnih mjesečnih količina oborina i 

srednje mjesečne temperature zraka za godine 

istraživanja i višegodišnji prosjek (od1984.-2003.) na 

lokacijama Osijek i Vinkovci prikazani su u Tablici 4. 


Zbog velike vlage tla u prva tri mjeseca obje godine 

istraživanja, sjetva krmnog graška obavljena je tek u 

travnju. U agroekološkim uvjetima istočne Hrvatske, s 

obzirom na minimalnu temperaturu potrebnu za klijanje 

sjemena (1 do 2șC), jari krmni grašak mogao bi se sijati 

već u veljači, ali je vlaga tla često limitirajući čimbenik 

pravovremene sjetve. 

Nakon sjetve u travnju, temperature su na obje 

lokacije i u obje godine bile na razini višegodišnjega 

prosjeka. Količina oborina u travnju 2004. godine bila je 



31 

Tablica 4. Srednje mjesečne temperature zraka (°C), mjesečne količine oborina (mm) i višegodišnji prosjeci tijekom 

istraživanja na lokacijama Osijek i Vinkovci 

Table 4. The monthly means of air temperatures (°C), monthly precipitations (mm) and many years averages during the 

investigation at Osijek and Vinkovci locations 

znatno veća u odnosu na prosjek, naročito na lokaciji 

Osijek, gdje je palo za 86 mm više oborina. U travnju 

2005. godine količina oborina na lokaciji Osijek bila je na 

razini višegodišnjega prosjeka, a na lokaciji Vinkovci 

palo je za 12 mm manje oborina u odnosu na prosjek. 

U takvim uvjetima poljsko nicanje sjemena graška 

različite starosti u ispitivanim agroekološkim uvjetima 

tijekom dvogodišnjeg istraživanja kretalo se od 76 do 

88%. Slične vrijednosti nicanja u poljskim uvjetima za 

grašak u svojim istraživanjima dobili su i drugi autori 

(Kovac, 1994.; Uzun i Acikgoz, 1998.). U prosjeku za 

lokacije dobivene vrijednosti poljskoga nicanja nisu se 

razlikovale između godina (Tablica 5.), ali je u obje godine 

značajno veći broj biljaka niknuo na lokaciji Osijek pa 

je u prosjeku za godine, razlika između lokacija bila vrlo 

značajna. 

Ispitivanjem utjecaja starosti sjemena tijekom 

2005. godine na poljsko nicanje (Tablica 6.) dobivena je 

značajna razlika (p=0,05), pri čemu je sjeme staro 9 

mjeseci bolje niknulo od sjemena starog 21 mjesec, što 

je sukladno navodima Saxena i sur. (1987.), kako 

povećanjem razdoblja skladištenja kod graška dolazi do 

smanjenja klijavosti sjemena. 

Dobiveni prinosi zelene mase krmnog graška kretali 

su se u rasponu od 46,19 do 73,01 t/ha. Takvi prinos 

su veći (Tekeli i Ates, 2003.; Hoffman i Dée, 2003.) ili 

jednaki (Poggio i sur., 2005.) prinosima koje su u svojim 

istraživanjima dobili drugi autori. 

Istraživanjem utjecaja agroekoloških uvjeta proizvodnje 

tijekom dvije godine na prinos zelene mase graška 

(Tablica 5.) dobivena je vrlo značajno veća produkcija 

nadzemne mase u prvoj godini istaživanja (za 6,31 

t/ha). Istodobno na lokaciji Osijek, u prosjeku za obje 

godine, prosječni prinos nadzemne mase bio je značajno 

veći nego u Vinkovcima (za 3,70 t/ha). S obzirom na 

zahtjeve krmnoga graška prema vlazi i toplini u vrijeme 

njegove vegetacije u uvjetima istočne Hrvatske (jare 

sorte: ožujak-srpanj), limitirajući čimbenik produkcije 

zelene mase su količina i raspored oborina. Pri tome je 

od izuzetnog značaja količina oborina u svibnju i prvoj 

dekadi lipnja, koja je u pozitivnoj korelaciji s prinosom 

(Kovac,1994.). Klimatske prilike u 2004. bile su povoljnije 

za produkciju zelene mase graška. Tijekom cijele 

vegetacije krmni grašak ima velike zahtjeve prema vlazi. 

Transpiracijski koeficijent kreće se, zavisno o sorti, od 

300 do 600, a prilikom klijanja sjeme graška upije 110% 

vlage u odnosu na svoju masu. Tijekom 2004. godine u 

razdoblju vegetacije graška (travanj-srpanj) palo je na 

lokaciji Osijek ukupno 324 mm oborina (višegodišnji 

prosjek 254 mm), a na lokaciji Vinkovci 381 mm (višegodišnji 

prosjek 245 mm) oborina. Druga godina 

istraživanja, kada je u Osijeku palo ukupno 383,4 mm, u 

Vinkovcima 307 mm oborina, također je bila vlažna, ali 

sa sušom tijekom svibnja. U uvjetima dovoljne vlažnosti 

i topline u 2004. godini genetski potencijal kultivara 

„Timo“ za zelenu masu u većoj mjeri došao je do izražaja 

nego u 2005. godini. Sušno razdoblje u svibnju 2005. 

godine vjerojatno je uzrokovalo poremećaje u rastu, što 

je konačno rezultiralo nižim prinosima zelene mase i 

suhe tvari. 

Tijekom 2005. godine u prosjeku za lokacije 

(Tablica 6.), sjetvom sjemena starog 21 mjesec, dobiveni 

su vrlo značajno veći prinosi zelene mase (za 13,65 

t/ha), a nešto veći (p=0,05) na lokaciji Vinkovci (za 4,10 

t/ha) nego u Osijeku. Međutim, razlika u dobivenim prinosima 

nadzemne mase između sjemena različite staro- 


32 


sti na lokaciji Osijek nije bila statistički značajna, ali je u 

Vinkovcima dobiven gotovo dvostruko veći prinos sjetvom 

sjemena starog 21 mjesec u odnosu na sjeme staro 

9 mjeseci. 

Prinos suhe tvari nadzemne mase biljaka krmnog 

graška vrlo se značajno razlikovao između godina 

istraživanja (Tablica 5.). Veći prosječni prinos (za 1,23 

t/ha) dobiven je u 2004. godini, a razlike između lokacija 

nisu bile značajne. 

Vrlo značajno veći prinos suhe tvari sjetvom sjemena 

starog 21 mjesec u 2005. godini dobiven je na 

lokaciji Vinkovci (Tablica 6.). 

Prinos zrna kod graška fiziološki je složeno svojstvo 

na koje utječu i genotip i okoliš (Timmerman-Vaughan i 

sur., 2005). Upravo zbog toga rezultati istraživanja variraju 

te se kreću od 1 do 3 t/ha (McPhee i 

Muehlbauer,1999., Schulz i sur.,1999., Tekeli i Ates, 

2003., Tawaha i Turk, 2004., Uzun i sur., 2005.) ili vrlo 

visoki (od 6 do 7 t/ha), naročito u Francuskoj (Duchene 

i sur., 1994, Biarnčs-Dumoulin i sur.,1996.), ali i u drugim 

zemljama (Crozat i sur.,1994.). 

Niži prinosi zrna krmnog graška selekcioniranog za 

dobivanje voluminozne krme povezani su s njihovom 

vegetativnom biomasom (Armstrong i Pate, 1994.). 

Tijekom dvogodišnjeg istraživanja utjecaja agroekoloških 

uvjeta i starosti sjemena prinosi zrna jarog 

krmnog graška kretali su se od 0,924 do 3,422 t/ha. Vrlo 

Tablica 5. Utjecaj godine i lokacije na poljsko nicanje (%), prinos zelene mase (t/ha), suhe tvari (t/ha), zrna 

(t/ha) i masu 1000 zrna (g) krmnog graška 

Table 5. Influence of year and location on field emergence (%), green mass, dry matter, grain yield (t/ha) and 1000 

seed weight (g) of field pea 

*ns-nije statistički značajno - not significantly different 



33 

Tablica 6. Utjecaj starosti sjemena i lokacije na poljsko nicanje (%), prinos zelene mase (t/ha), suhe tvari 

(t/ha), zrna (t/ha) i masu 1000 zrna (g) krmnog graška tijekom 2005. godine uzgoja 

Table 6. Influence of seed age and location on field emergence (%), green mass yield (t/ha), dry matter yield (t/ha), 

grain yield (t/ha) and 1000 seed weight (g) of field pea during 2005 year of growth 

*ns-nije statistički značajno - *ns-not significantly different 

značajno veći prosječni prinos zrna graška (za 1,35 t/ha) 

dobiven je u 2005. godini (Tablica 5.). U prosjeku za 

godine istraživanja prinos zrna graška je bio veći 

(p=0,01) na lokaciji Osijek (za 0,492 t/ha) nego u 

Vinkovcima. 

Niži prinosi zrna u 2004. godini posljedica su visokih 

temperatura u razdoblju neposredno nakon cvatnje. 

Optimalna srednja dnevna temperatura zraka za cvatnju 

graška kreće se od 15 do 18°C. Temperature iznad 26șC 

u stadiju nakon cvatnje smanjuju prinos zrna jer dolazi 

do opadanja cvjetova. U prvih deset dana nakon cvatnje 

u 2004. godini suma srednjih dnevnih temperatura 

zraka na lokaciji Osijek iznosila je 198,2°C (suma max. 

temp. 249,7°C), a u Vinkovcima 201,2°C (suma max. 

temp. 259°C). U 2005. godini u Osijeku izmjerena je 

suma iznosila 157,6°C (suma max. temp.204°C) te u 

Vinkovcima 153,4°C (suma max. temp.200°C). Na osnovi 

navedenoga može se zaključiti da su visoke temperature 

zraka u 2004. godini dodatno umanjile prinos zrna. 

U 2005. godini sjetvom sjemena različite starosti u 

prosjeku za lokacije nisu dobivene značajne razlike. 

Značajno veći prinos zrna (za 1,122 t/ha) dobiven je na 

lokaciji Osijek, gdje se dobiveni prinos zrna sjetvom sjemena 

različite starosti nije razlikovao. Istodobno, u 

Vinkovcima je sjetvom starog 21 mjesec dobiven 

značajno veći prinos zrna. 

Masa 1000 zrna kod različitih kultivara graška 

kreće se u rasponu od 130 do 350 g (Jelić i Sretenović, 

1986.; Rapčan, 2002.; Tawaha i Turk, 2004.), pri čemu 

kultivari za proizvodnju zelene voluminozne krme imaju 

sitnije zrno, a za proizvodnju zrna krupnije. Masa 1000 

zrna krmnog kultivara „Timo“, u zavisnosti o agroekološkim 

uvjetima uzgoja i starosti sjemena, kretala se od 

111 do 140 grama. 


34 


U prosjeku za lokacije vrlo značajno krupnije zrno 

(za 20,4 g) dobiveno je u 2004. godini (Tablica 5.). 

Razlika između lokacija (za 8,9 g) bila je značajno veća u 

Osijeku. 

Starost sjemena korištenog u sjetvi 2005. godine 

vrlo je značajno utjecala na krupnoću zrna, pri čemu je 

na obje lokacije dobiveno krupnije zrno sjetvom sjemena 

starog 21 mjesec (Tablica 6.). Na lokaciji Osijek iz posijanog 

sjemena različite starosti razvile su se biljke koje 

su imale krupnije zrno (za 10 g) nego u Vinkovcima. 

U drugoj godini istraživanja sjetvom sjemena različite 

starosti na lokaciji Osijek nisu dobivene značajne 

razlike u ispitivanim parametrima, osim u poljskome 

nicanju. Starije je sjeme imalo vrlo značajno niži intenzitet 

poljskoga nicanja na obje lokacije, što ukazuje na 

manji vigor dulje uskladištenoga sjemena. Korelacijskom 

analizom dobivena je vrlo značajna negativna povezanost 

(r=-0,636**) između poljskoga nicanja i prinosa 

zelene mase, kao i između poljskog nicanja i prinosa 

suhe tvari (r=-649**). Do kraja vegetacije na lokaciji u 

Osijeku, manji početni broj izniklih biljaka kompenziran je 

njihovom većom produktivnošću pa razlike u prinosu 

zelene mase, prinosu suhe tvari te prinosu zrna između 

sjemena različite starosti nisu bile značajne. Međutim, 

na lokaciji Vinkovci staro je sjeme, također, niknulo slabije 

od novog, ali su preostale biljke od sjemena starog 

21 mjesec formirale izuzetno veliku količinu zelene 

mase, suhe tvari te veću količinu krupnijega zrna, dok su 

biljke dobivene sjetvom novijega sjemena neočekivano 

podbacile u produktivnosti. 

ZAKLJUČCI 

Na osnovi dobivenih rezultata istraživanja utjecaja 

klimatskih prilika tijekom dvije godine i lokacije na ispitivane 

pokazatelje, može se zaključiti: 

U prvoj godini istraživanja dobiveni su značajno 

veći prinos zelene mase, suhe tvari i masa 1000 zrna, a 

u drugoj prinos zrna. U prosjeku za godine na lokaciji 

Osijek vrlo značajno veći su bili poljsko nicanje i prinos 

zrna, a značajno prinos zelene mase i masa 1000 zrna. 

Sjetvom sjemena različite starosti tijekom 2005. 

godine na dvije lokacije vrlo značajno veći prosječni prinos 

zelene mase, suhe tvari, zrna, kao i veća masa 1000 

zrna, dobiveni su sjetvom sjemena starog 21 mjesec, 

koje je imalo značajno manje poljsko nicanje u odnosu 

na sjeme staro 9 mjeseci. U prosjeku za starost sjemena, 

vrlo značajno veći prinos suhe tvari dobiven je na 

lokaciji Vinkovci, kao i značajno veći prinos zelene mase. 

Razlike u poljskom nicanju između lokacija nisu bile 

značajne. 

LITERATURA 

1. Armstrong, E.L., Pate, J.S. (1994): The field pea crop in 

SW Australia - 2. Effects of contrasting morphology and 

environment on reproductive performance. Australian 

Journal of Agricultural Research 45 (7): 1363-1378. 

2. Biarnčs-Dumoulin, Véronique, Denis, J.-B., Lejeune- 

Hénaut, Isabelle, Etévé, G. (1996): Interpreting yield in 

pea using genotypic and environment covariates. Crop 

Science 36: 115-120. 

3. Crozat, Y., Aveline, A., Coste, F., Gillet, J.P., Domenach, 

A.M. (1994): Yield performance and seed production 

pattern of field-grown pea and soybean in relation to N 

nutrition. European Journal of Agronomy 3 (2):135-144. 

4. Duchene E., Leveau C., Gate P. (1994): Development and 

morphology variability of combining varieties of peas 

(Pisum sativum L.) cultivated in France. Proceedings – 

Third Congress of the European Society for Agronomy, 

Abano – Padova: 110-111. 

5. Duthion, C., Pigeaire, A. (1991): Seed lengths corresponding 

to the final stage in seed abortion of three grain 

legumes. Crop Science 31: 1579-1583. 

6. Egli, D.B (2004.): Seed-fill duration and yield of grain 

crops. Advances in Agronomy 83: 243-279. 

7. Hoffman F., Dér, F. (2003): Yield of different green forage 

crops, in pure stand and in mixture, Agriculturae 

Conspectus Scientificus, 68 (4): 275-279. 

8. Jelić, T., Sretenović, D. (1986.): Proizvodnja i korišćenje 

graška za stočnu hranu. Krmiva 28 (7-9): 153-160. 

9. Kolak, I., Krešić, S. (1992.): Stanje i mogućnosti proizvodnje 

sjemena ratarskih i krmnih kultura u Hrvatskoj. 

Sjemenarstvo 9 (2-3): 161-171. 

10. Kovac, K. (1994): The effect of some intensification factors 

on the pea yield of intermediary type in maize-growing 

region (Czech). Rostlinna Vyroba 40 (10): 949-956. 

11. Lecoeur, J., Sinclair, T.R. (2001): Harvest index increase 

during seed growth of field pea. European Journal of 

Agronomy 14: 173-180. 

12. McPhee, K.E., Muehlbauer, F.J. (1999): Variation for biomass 

and residue production by dry pea. Field Crops 

Research 62: 203-212. 

13. Poggio, S.L., Satorre, E.H., Dethiou, S., Gonzalo, G.M. 

(2005): Pod and seed numbers as a function of photothermal 

quotient during the seed set period of field pea 

(Pisum sativum) crops. European Journal of Agronomy 

22 (1): 55-69. 

14. Popović, S., Grljušić, S., Stjepanović, M., Bukvić, G. 

(1997.): Proizvodnja graška za zrno i voluminoznu krmu. 

Zbornik sažetaka 33. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma, 

Pula: 63. 

15. Popović, S., Stjepanović, M., Grljušić Sonja, Čupić, T., 

Tucak Marijana, Bukvić Gordana (2002.): Prinos i kakvoća 

zrna jarog stočnog graška. Krmiva 44 (4): 191.-197. 

16. Rapčan, I. (2002.): Prinos graška u zavisnosti od roka 

sjetve, sklopa i gnojidbe dušikom. Magistarski rad, 

Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište J.J. 

Strossmayera u Osijeku. 

17. Saxena, O.P., Singh, G., Pakeeraiah, T., Pandey, N. 

(1987): Seed deterioration studies in some vegetable 

seeds. Acta Horticulturae 215: 39-44. 

18. Schulz, S., Keatinge, J.D.H., Wells, G.J. (1999): 

Productivity and residual effects of legumes in ricebased 

cropping systems in a warm-temperate environment, 

I. Legume biomass production and N fixation. 

Field Crops Research 61 (1): 23-35. 



35 

19. Štafa, Z., Danjek, I. (1994.): Utjecaj gustoće sjetve ozimog 

graška (Pisum sativum var. arvense) i pšenice na 

prinos zrna. Sjemenarstvo 3(4):227.-236. 

20. Tawaha, A.M., Turk, M.A. (2004): Field pea seedling 

management for semiarid Mediterranean conditions. 

Journal of Agronomy & Crop Science 190: 86-92. 

21. Tekeli, A.S., Ates, E. (2003): Yield and its components in 

field pea (Pisum arvense L.) lines. Journal of Central 

European Agriculture 4 (4): 313-317. 

22. Timmerman-Vaughan, Gail., M., Mills, Annamaria., 

Whitfield, Clare., Frew, Tonya., Butler, Ruth., Murray, 

Sarah., Lakeman, M., McCallum, J., Russel, A., Wilson, 

D. (2005): Linkage mapping of QTL for seed yield, yield 

components, and development traits in pea. Crop 

Science 45: 1336-1344. 

23. Uzun, A., Acikgoz, E. (1998): Effect of sowing season 

and seedling rate on the morphological traits and yields 

in pea cultivars of different leaf types. Journal of 

Agronomy & Crop Science 181 (4): 215-222. 

24. Van Assche, C., Leuven, K.U. (1988): The importance of 

seed control and seed treatment for a guaranteed plant 

production. Acta Horticulturae 220: 391-396. 

25. …….. ISTA (2003.) Handbook on Seeding Evaluation, 

3rd Edition. 

FIELD PEA (PISUM SATIVUM L.) BIOMASS PRODUCTION DEPENDED ON SEED 

AGE AND AGROECOLOGICAL GROWTH CONDITIONS 

SUMMARY 

Influence of weather conditions and seed age on fresh and dry biomass production, field germination, seed 

yield and 1000 seed weight of field pea were investigated in field trials during two years at two locations of 

East Croatia (Osijek and Vinkovci). Seed of „Timo“ cultivar 9 and 21 month old was used for sowing. In the 

investigation of the years influence, significantly higher (p=0.01) average green mass yield (57,035 t/ha), dry 

matter yield (9.796 t/ha) and 1000 seed weight (129.7 g) was found in the first year of the investigation. On 

the average for years, significantly higher field germination (87.0%) and seed yield (2.173 t/ha) at p=0.01, and 

green mass yield (55.728 t/ha) and 1000 seed weight (130.1 g) at p=0.05 were found at location Osijek. Seed 

of 21 month old had higher (p=0.01) average green mass yield (64.376 t/ha), dry matter yield (10.934 t/ha) and 

1000 seed weight (134 g) but significantly lower field germination (76.4%) at location Vinkovci in the investigation 

of seed age and location influences during 2005 year.. 

Key-words: forage pea, seed age, yield 

(Primljeno 13. studenog 2006.; prihvaćeno 11. prosinca 2006. - Received on 13 November 2006; accepted on 11 

December 2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 632:63411:631.563 

DINAMIKA I INTENZITET RAZVOJA BOLESTI NA JABUCI 

TIJEKOM SKLADIŠTENJA 

D. Ivić, B. Cvjetković, T. Miličević 

SAŽETAK 



Bolesti plodova jabuke koje se razvijaju u skladištu u najvećem broju slučajeva 

uzrokovane su gljivama. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi gubitke uslijed pojave 

skladišnih bolesti i vrste gljiva uzročnika skladišnih bolesti na kultivaru Idared tijekom 

tri mjeseca skladištenja, kao i usporediti razvoj gljiva na inokuliranim plodovima 

u laboratorijskim uvjetima. U bolesne plodove ubrajali su se oni s vidljivim simptomima 

truleži. Ukupni gubici u razdoblju od tri mjeseca skladištenja iznosili su 

1,9%. Postotak bolesnih plodova povećavao se od trenutka berbe do kraja skladištenja. 

Najčešći uzročnik truleži u svim rokovima očitanja bila je Monilia fructigena. 

U značajnom postotku javljale su se Penicillium vrste i Botrytis cinerea. Na plodovima 

jabuke inokuliranima gljivama izoliranim s oboljelih plodova svi su gljivični 

izolati uzrokovali trulež veće ili manje površine nakon 28 dana inkubacije, pri 22°C. 

Na plodovima inokuliranim istim izolatima i stavljenim u inkubaciju pri 4°C razvoj 

truleži tekao je sporije. Pri 22°C najbrže su se razvijali izolati vrste Monilia fructigena, 

dok su se pri 4°C najbrže razvijali izolati vrste Botrytis cinerea. 

Ključne riječi: jabuka, skladišne bolesti, trulež plodova 

UVOD 

Najznačajniji biotski čimbenici gubitka kvalitete ili 

upotrebljivosti plodova jabuke u razdoblju skladištenja 

su fitopatogene gljive. Plodovi jabuke u toku vegetacije i 

tijekom čitavoga razdoblja skladištenja podložni su infekciji 

različitim gljivičnim vrstama, koji plod iskorištavaju 

kao supstrat za rast, razvoj i razmnožavanje. Posljedice 

razgradnje staničnih struktura ploda jabuke enzimima 

gljiva manifestiraju se u vidu simptoma «truleži» čitavoga 

ploda, dijela ploda ili lokaliziranih tamnih pjega na 

pokožici ploda i ograničenoga tamnjenja mesa na prerezu 

ploda. Gubici uzrokovani aktivnošću gljiva na uskladištenim 

plodovima jabuke ovise prvenstveno o vrstama 

fitopatogenih gljiva prisutnima na plodovima, agrotehničkim 

zahvatima u voćnjaku, uvjetima skladištenja, kultivaru 

i dužini skladištenja (Snowdon, 1990.). 

Podaci o skladišnim bolestima jabuka, koji bi uključivali 

procjenu štete i determinaciju patogena, u Hrvatskoj 

su vrlo oskudni ili starijega datuma (Cvjetković i 

sur., 1985.). 

Tijekom 2004. i 2005. provedeno je istraživanje sa 

svrhom determinacije gljivičnih vrsta uzročnika kvarenja 

plodova jabuke u periodu skladištenja, utvrđivanja visine 

gubitaka zbog skladišnih mikoza u uvjetima nekontrolirane 

atmosfere te usporedbe patogenosti gljivičnih vrsta 

izoliranih s oboljelih plodova. Istraživanje je provedeno 

sa svrhom uvida u skladišnu patologiju jabuke u Hrvatskoj 

i kao osnova za razmatranje mogućnosti smanjenja 

gubitaka jabuke nakon berbe u okviru integralne proizvodnje. 


Istraživanje je provedeno u razdoblju od 16. listopada 

2004. do 15. siječnja 2005. Pokusni kultivar bio je 

Idared, iz voćnjaka u okolici Ivanić-grada. Voćnjak je u 

toku vegetacije tretiran 11 puta fungicidima, pri čemu je 

pet puta dodan i insekticid (Tablica 1.). Jabuke su brane 

u drvene sanduke i transportirane u skladišni prostor u 

Zagrebu. Skladišni prostor nije bio opremljen sustavima 

za regulaciju temperature i relativne vlažnosti zraka, tako 

da su ta dva parametra bila promjenjiva u razdoblju skladištenja 

plodova. Temperatura u skladištu nikada nije 

padala ispod 2°C. 

Očitavao se broj bolesnih plodova. Prvo očitavanje 

provedeno je tijekom berbe, a slijedeća tri u razdoblju 

skladištenja, u razmacima od približno mjesec dana (13. 

Dario Ivić, dipl. ing., prof.dr.sc. Bogdan Cvjetković, doc. dr. sc. Tihomir 

Miličević - Zavod za fitopatologiju, Agronomski fakultet, Sveučilište u 

Zagrebu, Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb 


D. Ivić i sur.: DINAMIKA I INTENZITET RAZVOJA BOLESTI NA JABUCI TIJEKOM SKLADIŠTENJA 

37 

Tablica 1. Popis tretmana pesticidima tijekom sezone u pokusnom nasadu a 

Table 1. List of pesticide treatments during the season in the experimental orchard a 

a podaci se odnose samo na fungicide i insecticide - only fungicide and insecticide treatments are included in the list 

studenog 2004., 11. prosinca 2004. i 15. siječnja 2005.). 

Za vrijeme berbe pregledano je 2000 plodova s nekoliko 

slučajno odabranih stabala unutar voćnjaka, pri čemu su 

pregledani svi plodovi na odabranim stablima. Tijekom 

skladištenja pri svakom očitavanju pregledano je 1000 

plodova iz slučajno odabranih sanduka, pri čemu su pregledavani 

svi plodovi iz odabranih sanduka. Bolesnim 

plodovima smatrali su se oni s vidljivim simptomima 

truleži. U obzir nisu uzimani plodovi sa simptomima krastavosti 

(Venturia inaequalis (Cooke) Winter) i pepelnice 

(Podosphaera leucotricha (Ell.& Ev.) Salmon), kao ni 

oni s vidljivim znakovima prisutnosti nepatogenih gljivičnih 

vrsta Phyllachora pomigena (Schwein.) Sacc. i 

Schizothirium pomi (Mont. & Fr.) Cif. Determinacija 

uzročnika bolesti provedena je na osnovi fruktifikacijskih 

struktura gljiva razvijenih na oboljelim plodovima jabuke. 

Ukoliko one nisu bile vidljive pri očitavanju u voćnjaku ili 

u skladištu, oboljeli plodovi dopremljeni su u laboratorij, 

rasječeni na manje dijelove i stavljeni na inkubaciju u 

Petrijeve posude, s vlažnim filter-papirom, pri 21°C. 

Nakon 4-14 dana, ovisno o vremenu u kojem je gljiva 

sporulirala, pristupilo se determinaciji uzročnika. 

Tablica 2. Razvoj izolata gljiva inokuliranih na plodove jabuke u laboratorijskim uvjetima 

Table 2. Development of fungal isolates inoculated on apple fruits in laboratory conditions 

Prosjeci označeni istim slovom ne razlikuju se značajno (P=.05, Student-Newman-Keuls) - Means designated by the same letter do not 

significantly differ (P=.05, Student-Newman-Keuls) 

t opisi se odnose na logaritamski transformirane podatke - mean descriptions are reported in transformed data units, and are not de-transformed 


38 


Gljivične vrste koje su i nakon 14 dana rasle samo u vidu 

sterilnoga micelija prenesene su na krumpir-dekstrozni 

agar i determinirane nakon razvoja kolonije. 

Kako bi se utvrdila dinamika razvoja gljiva na plodovima 

jabuke i potvrdila njihova patogenost, prikupljeni 

su izolati gljivičnih vrsta registriranih u skladištu te je 

provedena umjetna infekcija zdravih plodova. S oboljelih 

plodova izdvojena su u čistu kulturu na krumpir-dekstrozni 

agar četiri izolata Monilia fructigena Schumach., 

četiri izolata Penicillium expansum Link, dva izolata 

Botrytis cinerea Pers. te po jedan izolat Fusarium avenaceum 

(Fr.) Sacc., Fusarium moniliforme J. Sheld., 

Phomopsis mali Roberts i Colletotrichum gloeosporioides 

(Penz.) Sacc. (Tablica 2.). Penicillium vrste su determinirane 

prema izgledu kolonije, morfologiji konidija i 

konidiogenih struktura na Czapek agaru, Fusarium vrste 

na agaru s listom karanfila, a ostale na krumpir-dekstroznom 

agaru. Zdravi plodovi kultivara Idared uzeti su 

iz skladišta u siječnju (nakon nešto manje od tri mjeseca 

skladištenja), oprani tekućom vodom, površinski sterilizirani 

potapanjem u 1%-tnu otopinu NaClO dvije minute, 

nakon čega su dva puta potopljeni u sterilnu vodu i 

osušeni na filter-papiru. Na plodovima su napravljeni 

urezi površine 5 x 5 mm i dubine 2-3 mm, u koji su utisnuti 

fragmenti krumpir-dekstroznog agara s osam dana 

starim čistim kulturama gljiva. Kontrolni plodovi inokulirani 

su fragmentima čistog agara. Mjesto inokulacije 

prekriveno je ljepljivom trakom. Inokulacija plodova provedena 

je u dva ponavljanja. 

Razvoj gljiva na plodovima mjeren je površinom 

razvoja truleži vidljivim na vanjskom dijelu ploda. 

Površina je izračunata formulom za površinu elipse 

(abp), kruga (r 2 p) ili oplošje kugle (4r 2 p) u slučaju potpune 

truleži ploda. Razvoj gljiva mjeren je nakon 7, 14 i 

28 dana pri temperaturi od 22°C i 4°C. Rezultati trećeg 

očitavanja (28. dan) logaritamski su transformirani i statistički 

obrađeni analizom varijance i Student-Newman- 

Keuls testom, s granicom pouzdanosti od 5 %. Pri obradi 

podataka korišten je program Agricultural Research 

Manager 6.1.12. (Gylling Data Management). 


Postotak ukupno oboljelih plodova u sva četiri očitavanja 

prikazan je na Slici 5. Postotak oboljelih plodova 

u trenutku berbe iznosio je 0,7 %, dok su se gubici u 

periodu skladištenja kretali od 1,2% do 3,2 %. Prosječni 

gubitak u ukupnome periodu skladištenja od tri mjeseca 

iznosio je 1,9%. Najviši postotak skladišnih bolesti zabilježen 

je u trećem, posljednjem mjesecu skladištenja. 

Postotak pojedinih bolesti na plodovima u četiri očitavanja 

prikazan je na Slikama 1., 2., 3. i 4. U sva četiri očitavanja 

najučestalija bolest na plodovima bila je smeđa 

trulež (Monilia fructigena), registrirana na 42 ploda, od 

5000 pregledanih. U relativno visokom postotku javljali 

su se plava plijesan (Penicillium spp.), na 16 plodova, te 

siva plijesan (Botrytis cinerea), na 7 plodova. Učestalost 

smeđe truleži u trenutku berbe i tijekom skladištenja 

slična je rezultatima istraživanja drugih autora u svijetu. 

Berrie (1989.) navodi da je postotak smeđe truleži na 

uskladištenim plodovima kultivara Cox’s Orange tijekom 

sedmogodišnjeg istraživanja iznosio od 0,1-0,6%. Van 

Leeuwen i sur. (2000.) u nizozemskim voćnjacima registrirali 

su 4,2% i 4,3% zaraženih plodova prije berbe na 

kultivaru James Grieve te 4,4% i 2,7% zaraženih plodova 

na kultivaru Cox’s Orange. Gubici u skladištu na oba kultivara 

iznosili su prosječno od 1,5-2,0%. Aplikacija fungicida 

tijekom vegetacije značajno reducira postotak 

smeđe truleži (Hellmann, 1998.) pa gubici od te bolesti u 

intenzivnim voćnjacima nisu visoki, što je potvrđeno i u 

ovom istraživanju. 

Slika 1. Utvrđene bolesti u odnosu na ukupan broj 

bolesnih plodova u trenutku berbe a 

Figure 1. Diseases on fruits compared to the total number 

of diseased fruits in the time of harvest a 

a na 2000 pregledanih plodova - out of 2000 examined fruits 

b 

broj plodova zahvaćen pojedinom bolesti - number of fruits 

affected with patricular disease 

c 

ukupan broj oboljelih plodova - total number of diseased fruits 


bolesnih plodova nakon mjesec dana skladištenja a 

Figure 2. Post-harvest diseases on fruits compared to 

the total number of diseased fruits after one month of 

storage a 


b 


affected with particular disease 

c 

ukupan broj oboljelih plodova - total number of diseased fruits 



39 


bolesnih plodova nakon dva mjeseca skladištenja a 

Figure 3. Post-harvest diseases on fruits compared to 

total number of diseased fruits after two months of storage 

a 

Slika 5. Postotak ukupno bolesnih plodova od berbe 

do kraja skladištenja 

Figure 5. Percentage of diseased fruits from the harvest 

to the end of storage 


b 



c ukupan broj oboljelih plodova - total number of diseased fruits 


bolesnih plodova nakon tri mjeseca skladištenja a 

Figure 4. Post-harvest diseases on fruits out of the 

total number of diseased fruits after three months of 

storage a 


b 

broj plodova zahvaćenih pojedinom bolesti - number of fruits 


c ukupan broj oboljelih plodova - total number of diseased fruits 

Xu i Robinson (2000.) dokazali su da M. fructigena 

može prodrijeti u plod jabuke samo kroz rane. Najveći 

broj plodova zaraženih monilijskom truleži, u odnosu na 

druge bolesti, u razdoblju skladištenja u našem pokusu 

moguće je objasniti značajnim inokulumom u voćnjaku 

(zaraženi i otpali plodovi s obilatom sporulacijom), ali i 

nedovoljnom selekcijom plodova u toku berbe (branje 

već zaraženih plodova) i kasnijom manipulacijom, koja je 

uvjetovala ranjavanje određenog broja plodova i otvaranje 

ulaznoga puta za infekciju u skladištu. 

Po relativno visokom postotku plave i sive plijesni 

među bolesnim plodovima u razdoblju skladištenja, 

može se zaključiti kako je u skladište, osim inokuluma 

M. fructigena, dospio i značajan inokulum gljiva B. cinerea 

te Penicillium vrsta, prvenstveno P. expansum. 

Navedene gljive mnogi autori ubrajaju u najznačajnije 

uzročnike skladišnih bolesti jabuke (Tronsmo i Raa, 

1977.; Sanderson i Spotts, 1995.; Fallik i sur., 1996.) pa 

je njihova prisutnost bila očekivana. 

Fuzarijska trulež (Fusarium spp.), gorka trulež 

(Colletotrichum gloeosporioides) i fomopsis (Phomopsis 

mali) registrirani su u vrlo niskome postotku, ukupno 

svega četiri ploda na 5000 pregledanih. Fusarium vrste i 

P. mali rijetko se spominju kao uzročnici gubitaka 

uskladištenih jabuka. Babović i sur. (1979.) spominju 

Fusarium lactis kao uzročnika bolesti u skladištu, dok 

Puia i sur. (2004.) nalaze Fusarium vrste na 1-5% trulih 

plodova kultivara Jonathan tokom 6 mjeseci skladištenja. 

Rosenberger i Burr (1982.) navode P. mali kao uzročnika 

truleži oko 5% plodova kultivara Spartan, uskladištenih 

u uvjetima kontrolirane atmosfere. Suprotno ograničenome 

značaju fuzarijske truleži i fomopsisa na uskladištenim 

jabukama, Colletotrichum acutatum i C. gloeosporioides 

mnogi autori ubrajaju među najznačajnije 

uzročnike kvarenja uskladištenih jabuka (Taylor, 1971., 

Shi i sur., 1996.), pa stoga samo jedan zaraženi plod od 

5000 ispitanih tijekom istraživanja predstavlja, donekle, 

neočekivan rezultat. Zanimljivo je spomenuti kako među 


40 


uzročnicima truleži nije pronađena gljiva Cylindrocarpon 

mali (Nectria galligena), za koju se, prema većem broju 

zapaženih rak-rana na stablima, pretpostavlja da je 

proširena u voćnjaku. 

Rezultati inokulacije zdravih plodova jabuke s izolatima 

gljiva prikazani su u Tablici 2. Između pojedinih izolata 

utvrđene su značajne razlike u površini truleži nakon 

28 dana. Pri temperaturi od 22°C najbrže su se razvijali 

izolati vrste M. fructigena. Spomenute gljive uzrokovale 

su potpunu trulež plodova već nakon 14 dana. 

Stromatske nakupine (početak fruktifikacije) M. fructigena 

počele su izbijati iz umjetno zaraženih plodova već 

sedmi dan. Mogućnost brze kolonizacije plodova jabuke 

pri 22°C ostvarile su i vrste P. expansum, B. cinerea i C. 

gloeosporioides. Izolati P. expansum Pc-ex 2 i B. cinerea 

Bot 1A nisu se značajno razlikovali od izolata M. fructigena. 

P. mali na inokuliranim plodovima razvijao se sporim 

intenzitetom, sedam dana nakon inokulacije na plodovima 

nije bilo vidljivoga razvoja truleži. Ipak, nakon 28 

dana, površina nekroze iznosila je 20,8 cm 2 , čime je potvrđeno 

da P. mali može uzrokovati trulež uskladištenih 

plodova jabuke. F. avenaceum i F. moniliforme slabije su 

se razvijali na inokuliranim plodovima pri 22°C, u odnosu 

na ostale vrste gljiva. Na kontrolnim inokulacijama 

čistim agarom nije bilo razvoja truleži. 

Pri 4°C izmjerene površine zahvaćene truleži na 

svim inokuliranim plodovima bile su znatno manje u 

usporedbi s inokulacijom pri 22°C, što je posljedica sporijega 

razvoja gljiva pri niskim temperaturama. U takvim 

uvjetima na plodovima su se najintenzivnije razvijali izolati 

vrste Botrytis cinerea, a nakon 28 dana značajniju 

trulež plodova uzrokovao je izolat M. fructigena Mon 1A, 

koji se nije značajno razlikovao od izolata B. cinerea, te 

izolati P. expansum Pc-ex 2 i Pc-ex 5. 

Provedeni pokus inokulacije potvrdio je da niska 

temperatura (4°C) usporava, ali ne zaustavlja razvoj najznačajnijih 

vrsta gljiva uzročnika skladišnih bolesti jabuke, 

što potvrđuju istraživanja drugih autora. Sanderson i 

Spotts (1995.) u pokusima s inokulacijom P. expansum 

na plodovima kruške registrirali su intenzivan rast gljive 

pri 4°C i promjer nekroze od 22 mm nakon četiri tjedna. 

Lakshminarayana i sur. (1987.) dokazali su da B. cinerea 

može inficirati i razvijati se na plodovima jabuke pri 5 °C. 

Za vrstu M. fructigena, Babović i sur. (1979.) navode da 

se može razvijati i pri temperaturi od 0°C. 

Na 4°C izolati P. mali i F. avenaceum slabije su se 

razvijali, dok izolati F. moniliforme i C. gloeosporioides 

nisu uzrokovali nikakve promjene na inokuliranim plodovima 

pri spomenutoj temperaturi. Očigledno je da su 

posljednje dvije navedene vrste termofilnije u odnosu na 

ostale uključene u ispitivanje. 

ZAKLJUČAK 

Na plodovima jabuke kultivara Idared uzgajanim u 

uvjetima intenzivne agrotehnike, od trenutka berbe 16. 

listopada 2004. do završetka skladištenja 15. siječnja 

2005., utvrđen je veći broj gljiva uzročnika patoloških 

promjena na plodovima. U trenutku berbe utvrđeno je 

0,6% plodova zaraženih gljivom Monilia fructigena. 

Nakon mjesec dana skladištenja 0,7% plodova bilo je 

zahvaćeno smeđom truleži (M. fructigena), 0,2% plavom 

plijesni (Penicillium spp.) i 0,2% sivom plijesni (Botrytis 

cinerea). Slijedeći mjesec registrirano je 0,5% plodova 

zahvaćeno smeđom truleži, 0,3% plavom plijesni i 0,2% 

sivom plijesni. U trećem mjesecu registrirano je 1,8% 

plodova zaraženih smeđom truleži, 1,1% plavom plijesni 

i 0,3% sivom plijesni. U vrlo niskome postotku utvrđena 

je gorka trulež (Colletotrichum gloeosporioides), fomopsis 

(Phomopsis mali) i fuzarijska trulež (Fusarium spp.) 

uskladištenih plodova jabuke. U testovima provjere 

patogenosti izolata na 22°C, vrste M. fructigena, 

Penicillium expansum, B. cinerea, P. mali, C. gloeosporioides, 

Fusarium avenaceum i F. moniliforme uzrokovale 

su simptome truleži, a najbrže su se razvijali izolati M. 

fructigena. Pri 4°C najbrže su se razvijali izolati B. cinerea, 

dok C. gloeosporioides i F. moniliforme nisu izazvali 

simptome truleži. Od utvrđenih bolesti u skladištu jedino 

je smeđa trulež (M. fructigena) registrirana u polju. 

LITERATURA 

1. Babović, M., Perišić M., Marković S., Stojanović S., 

Pantelić Ž. (1979.): Proučavanje uzroka propadanja plodova 

jabuke u uslovima skladištenja. Zaštita bilja 30, 83 

.– 87. 

2. Berrie, A. M. (1989): Storage rots of apple and pear in 

South East England 1980 – 1989: incidence and fungicide 

resistance. IOBC Bulletin, Vol. II, Integrated Control 

of Pome Fruit Diseases. Locarno, Switzerland: IOBC, 229 

– 239. 

3. Cvjetković, B., Šmit-Klokočar Z., Hribar, J. (1985.): 

Promjene voća u procesu čuvanja prouzrokovane saprofitima 

i parazitima i njhovo sprječavanje. Zbornik radova: 

Voće od berbe do potrošača. Zadar, 22.- 24.10.1985, 

117-127. 

4. Fallik, E., Grinberg, S., Gambourg, M., Klein, J. D., Lurie, 

S. (1996): Prestorage heat treatment reduces pathogenicity 

of Penicillium expansum in apple fruit. Plant 

Pathology 45, 92–97 

5. Hellman, M. (1998): Monilia fructigena – fruit rot in apple 

after artificial infraction of fruit skin in the summertime. 

Acta Horticulturae 466, 149– 153. 

6. Holb, I. (2004): Yield Loss and Disease Development of 

Monilinia fructigena (Aderh. & Ruhl.) Honey in an Organic 

Apple Orchard. Journal of Agricultural Sciences, 15, 6–8. 

7. Lakshiminarayana, S., Sommer, N. F., Polito, V., Fortlage, 

R. J. (1987): Development of Resistance to Infection by 

Botrytis cinerea and Penicillium expansum in Wounds of 

Mature Apple Fruits. Phytopathology 12, 1674–1678. 

8. Puia, C., Oroian, I., Florian, V. (2004): Effect of Ozone 

Exposure on Phytopathogenic Microorganisms on Stored 

Apples. Journal of Agricultural Sciences, 15, 9–13. 

9. Rosenberger, D. A., Burr, T. J. (1982): Fruit Decays of 

Peach and Apple Caused by Phomopsis mali. Plant 

Disease 11, 1073–1076. 



41 

10. Shi, Y. L., Correll, J. C., Guerber, J. C. (1996): Frequency 

of Colletotrichum causing bitter rot of apple in the southeastern 

United States. Plant Disease 80, 692–696. 

11. Snowdon, L. A. (1990): A Colour Atlas of Post-Harvest 

Diseases and Disorders of Fruits & Vegetables. Wolfe 

Scientific Ltd, London. 

12. Taylor, J. (1971): Epidemiology and Symptomatology of 

Apple Bitter Rot. Phytopathology 8, 1028–1029. 

13. Tronsmo, A., Raa, J. (1977): The life cycle of the dry eye 

rot pathogen Botrytis cinerea Pers. on apple. Phytopathologische 

Zeitscrhift 89, 203-207. 

14. Van Leeuwen, G. C., Stein, M., Holb, I., Jeger, M. J. 

(2000): Yield loss caused by Monilia fructigena in Dutch 

orchards. European Journal of Plant Pathology 75, 534- 

432. 

15. Xu, X.-M., Robinson, J. D. (2000): Epidemiology of brown 

rot (Monilinia fructigena) on apple: infection of fruits by 

conidia. Plant Pathology 49, 201-207. 

DYNAMICS AND INTENSITY OF APLE DISEASE DEVELOPMENT DURING 

ITS STORAGE 

SUMMARY 

Post-harvest apple fruit diseases are primarily caused by fungi. The object of this research was to quantify 

yield loss caused by post-harvest diseases and to determine fungal species responsible for storage rots on 

the cv. Idared during three months of storage, as well as to compare the development of fungi inoculated on 

apple fruits in the laboratory conditions. Only fruits with the visible rot symptoms were regarded as “diseased”. 

Total yield loss during all three months of storage was 1.9%. The percentage of diseased fruits increased 

from the harvest moment to the end of storage. The most frequent cause of post-harvest rot in all assessments 

was Monilia fructigena. Penicillium species and Botrytis cinerea were present in relatively high percentage. 

All fungal isolates from diseased fruits caused fruit rot when inoculated on apples and incubated for 28 days 

at 22°C. On fruits inoculated with the same isolates and incubated at 4°C rot development was slower. Isolates 

of M. fructigena developed most rapidly on inoculated fruits at 22°C, while the isolates of B. cinerea developed 

most rapidly at 4°C. 

Key-words: apple, post-harvest diseases, fruit rot 

(Primljeno 18. srpnja 2006.; prihvaćeno 31. listopada 2006. - Received on 18 July 2006; accepted on 31 October 

2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 633.11:631.524.7 

REZERVNE BJELANČEVINE PŠENICE ANALIZIRANE 

RP-HPLC METODOM 

Daniela Horvat (1) , G. Drezner (1) , Gordana Šimić ( 1) K. Dvojković (1) 



SAŽETAK 

Rezervne bjelančevine zrna pšenice u značajnoj mjeri utječu na funkcionalna 

svojstva brašna. Cilj istraživanja bio je kvalitativno i kvantitativno analizirati rezervne 

bjelančevine pšenice primjenom visokotlačne tekućinske kromatografije obrnutih 

faza (RP-HPLC). U radu je ispitano 13 kultivara ozimih pšenica uzgojenih na 

Poljoprivrednom institutu Osijek. Albumini i globulini su, s prosječnom vrijednošću 

od 19,03%, najmanje zastupljeni u ukupnim bjelančevinama zrna ispitivanih kultivara 

pšenice. Analizom kromatograma albumina i globulina, utvrđeno je da se profili 

ispitivanih kultivara razlikuju po broju podjedinica (19-22), s konstantnim vremenom 

zadržavanja od 7 do 15 min. Unutar glijadinske skupine bjelančevina, dominirali 

su hidrofobni α- (8-10 podjedinica) i γ- glijadini (6-9 podjedinica), dok se broj 

podjedinica hidrofilnih ω5- kretao od 1 do 3, a ω1,2- od 3 do 6. Prema dobivenim 

rezultatima, α- i γ- glijadini su dominantne komponente glijadinske skupine u odnosu 

na minorne ω5- i ω1,2- glijadine. Unutar gluteninske skupine bjelančevina, 

LMW podjedinice prisutne su s najvećim brojem podjedinica (16-19), dok se broj 

podjedinica HMW glutenina kretao od 4 do 6, što znači da su LMW podjedinice 

dominirale unutar gluteninske skupine. Prosječan udio glutena iznosio je 80,97 %. 

Glijadini su, s prosječnom vrijednošću od 44,20%, u ukupnim bjelančevinama zrna 

dominantnija skupina u glutena, u odnosu na glutenine čiji je prosječni udio iznosio 

36,77 %. 

Ključne riječi: pšenica, rezervne bjelančevine, RP-HPLC 

UVOD 

Količina i kakvoća bjelančevina zrna pšenice 

(Triticum aestivum L.) glavni su faktori utjecaja na tehnološke 

karakteristike brašna. Jedinstvena viskoelastična 

i kohezivna svojstva tijesta u najvećoj su mjeri pod 

utjecajem glijadina i glutenina, rezervnih bjelančevina 

endosperma zrna (Uthayakumaran i sur., 2000.; Shewry 

i Halford, 2002..; Johansson i sur., 2004.). 

U skladu s tradicionalnom Osborn klasifikacijom, 

bjelančevine pšenice se prema topljivosti dijele u četiri 

skupine: albumini i globulini, topljivi u vodi i otopinama 

soli; glijadini, topljivi u 70-90% etanolu, ali ne i u vodi i 

glutenini, topljivi u razrijeđenim kiselinama i lužinama, ali 

netopljivi u neutralnim alkoholnim otopinama i otopinama 

soli. Albumini i globulini, prema biološkim i funkcionalnim 

svojstvima, pripadaju skupini rezervnih bjelančevina 

endosperma zrna, iako i većina metabolički aktivnih 

bjelančevina aleuronskog sloja i klice (enzimi i inhibitori 

enzima) također pripada toj skupini (Gianibelli i sur., 

2002.). Utjecaj albumina i globulina na pekarsku kakvoću 

nije u potpunosti definiran, iako neki autori, procjenjujući 

utjecaj neglutenskih bjelančevina na funkcionalna 

svojstava brašna, ističu njihov negativan utjecaj 

(Veraverbeke i Delcour, 2002.). Glijadini i glutenini glavne 

su komponente glutena. Prema primarnoj strukturi, 

glijadini se dijele na ω 5-, ω1,2-, α- i γ- podskupine, a 

glutenini na visokomolekularne (HMW) i niskomolekularne 

(LMW) podjedinice. Mnoga istraživanja ukazuju na 

vrlo jaku povezanost sastava i količine glijadina i glutenina 

s reološkim svojstvima tijesta, volumenom i strukturom 

kruha. Utjecaj količine glijadina i glutenina na 

funkcionalna svojstva brašna može varirati ovisno o 

genotipu, ali i o okolišnim uvjetima uzgoja. Međutim, 

općenito je prihvaćeno da glijadini utječu na rastezljivosti, 

a glutenini na čvrstoću i elastičnost tijesta (Lasztity, 

2003.). Bjelančevine pšenice bile su predmet mnogih 

istraživanja u zadnjih nekoliko desetljeća. Primjenom 

sofisticiranih analitičkih metoda dolazi se do sve većih 

saznanja o strukturi i svojstvima bjelančevina, na 

temelju kojih se kroz oplemenjivanje, identifikaciju kultivara 

i bolju kontrolu tehnološkog procesa direktno utječe 

na poboljšanje kakvoće zrna. Cilj istraživanja bio je razdvojiti 

rezervne bjelančevine pšenice primjenom RP-HPLC 

Dr.sc. Daniela Horvat, dr.sc. Georg Drezner, mr.sc. Gordana Šimić, mr.sc. 

Krešimir Dvojkovi ć- Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, 

p.p. 334, 31103 Osijek 


D. Horvat i sur.: REZERVNE BJELANČEVINE PŠENICE ANALIZIRANE RP-HPLC METODOM 

43 

metode, odrediti njihove udjele te procijeniti specifične 

razlike između kultivara. 


U ovom istraživanju analizirano je 13 kultivara 

ozime pšenica uzgojenih na Poljoprivrednom institutu 

Osijek tijekom vegetacije 2001/2002.: Žitarka, Srpanjka, 

Barbara, Klara, Golubica, Monika, Kata, Hana, Ana, 

Demetra, Osječka Crvenka, Sana i Divana. Svi kultivari 

pšenice, osim Sane i Divane, priznati su kultivari 

Poljoprivrednog instituta Osijek. Žitarka je priznati standard 

za kakvoću, Sana (Bc institut, Zagreb) za prinos, a 

Divana (Jošt sjeme-istraživanja, Križevci) je namjenski 

kultivar poboljšivač. 

Bjelančevine pšenice razdvojene su i kvantificirane 

visokotlačnom tekućinskom kromatografijom obrnutih 

faza (RP-HPLC) na aparatu Integral 4000 (Perkin Elmer). 

Prije same RP-HPLC analize, bjelančevine pšenice kvantitativno 

su ekstrahirane iz 100 mg brašna prema 

postupku Wieser i sur. (1998.). U analizi je korištena 

Supelcosil LC 318 (Supelco) kolona s reverznom fazom 

(C 18 

), dimenzija 25 x 0,46 cm i s promjerom zrna punila 

5 µm. Za razdvajanje frakcija bjelančevina pšenice korištene 

su dvije mobilne faze: acetonitril (ACN, Merck) 

visoke HPLC čistoće + 0,1% trifluoroctene kiseline 

(TFA, Sigma) i deionizirana voda + 0,1% TFA. Albumini 

i globulini razdvojeni su gradijentnim eluiranjem, uz 

linearnu promjenu koncentracije ACN od 20% do 60% 

kroz 15 minuta i uz protok mobilnih faza od 1 ml / min. 

Sve frakcije bjelančevina pšenice analizirane su pri temperaturi 

pećnice od 50°C i pri valnoj duljini od 210 nm. 

Glijadinski ekstrakt analiziran je gradijentnim eluiranjem, 

uz linearnu promjenu koncentracije ACN od 28 % 

do 56 % kroz 30 minuta uz protok od 1 ml / min. Udjeli 

pojedinih skupina bjelančevina pšenice izračunati su kao 

%-tak ukupne površine dobivene zbrojem površina ispod 

kromatograma albumina i globulina, glijadina i glutenina. 

Wieser i sur. (1998.) su, analizirajući bjelančevine pšenice 

RP-HPLC metodom, pokazali da postoji potpuna 

pozitivna korelacija (r=0,999) između površine ispod 

kromatografske krivulje i količine bjelančevina glutena. 

Podaci su analizirani pomoću ANOVA-e, a značajnost 

razlika između tretmana testirana je LSD testom, 

korištenjem SAS System 8.2. Softwarea. 


Analizirane bjelančevine pšenice razdvojene su RP- 

HPLC metodom pri valnoj duljini 210 nm. Tipični kromatogram 

albumina i globulina prikazan je na Slici 1. 

Analizom kromatograma albumina i globulina utvrđeno 

je da se profili ispitivanih kultivara razlikuju po broju podjedinica 

(kromatografskih pikova) s konstantnim vremenom 

zadržavanja od 7 do 15 minuta (Tablica 1.). Broj 

albuminskih i globulinskih podjedinica ispitivanih kulti- 

Tablica 1. Vrijeme zadržavanja i broj podjedinica albumina 

i globulina 

Table 1. Retention time and subunits number of albumins 

and globulins 

Slika 1. RP-HPLC kromatogram albumina i globulina (kultivar Hana) 

Figure 1. RP-HPLC chromatogram of albumins and globulins (cultivar Hana) 


44 


Tablica 2. Vrijeme zadržavanja i broj podjedinica glijadina 

Table2. Retention time and subunits number of gliadins 

vara varirao je od 19 do 22 (Tablica 1.), što je u skladu 

s Wieser i sur. (1998.). 

Razlikovanje glijadinskih i gluteninskih komponenti 

izvršeno je u skladu s metodom Wieser i sur. (1998.), 

temeljenoj na različitim vremenima zadržavanja (t R 

) ispitivanih 

bjelančevina glutena, ovisno o njihovoj površinskoj 

hidrofobnosti. Analizom glijadinskih kromatograma, 

utvrđen je sljedeći redoslijed odjeljivanja (Slika 2.): najmanju 

hidrofobnost, s najkraćim vremenom zadržavanja, 

pokazali su ω5-(7-11 min) i ω1,2- (11-16 min) glijadini. 

Vrijeme zadržavanja α- glijadina iznosilo je od 16-21 

minuta. Najveću hidrofobnost pokazala je γ- skupina glijadina, 

s vremenom zadržavanja od 21 do 30 minute 

(Tablica 2.). Prema broju podjedinica u glijadinskoj skupini, 

najmanji broj prisutan je u hidrofilnijim ω5- (1-3) i 

ω1,2- (3-6) podskupinama, dok hidrofobni α- glijadini 

sadrže od 8 do 10, te γ- glijadini od 6 do 9 podjedinica 

(Tablica 2.), što je u skladu s Wieser i sur. (1998.). 

Tipičan kromatogram gluteninskih podskupina 

razdvojenih RP-HPLC metodom prikazan je na Slici 3. 

Broj podjedinica unutar gluteninske skupine varirao je od 

1 do 3 za ω(b)- glijadine, od 4 do 6 za HMW i od 16 do 

19 za LMW glutenine. Vrijeme zadržavanja iznosilo je od 

6 do 10 minuta za ω(b)-, 10-15 minuta za HMW i 15-30 

minuta za LMW glutenine (Tablica 3), što je u skladu s 

Wieser i sur. (1998.). 

Rezultati kvantifikacije bjelančevina pšenice RP- 

HPLC metodom prikazani su u Tablici 4. Iz Tablice 4. vidljivo 

je da su albumini i globulini, s prosječnim udjelom 

od 19,03%, najmanje zastupljeni u ukupnim bjelančevinama 

zrna ispitivanih kultivara pšenice. Prosječan udio 

glutena iznosio je 80,97%. Glijadini su s prosječnim udjelom 

od 44,20% u ukupnim bjelančevinama zrna dominantnija 

skupina glutena u odnosu na glutenine, čiji je 

prosječni udio iznosio 36,77 %. Dobiveni podaci su u 

skladu s Dupont i Altenbach (2003.), koji navode da se 

udio albumina i globulina kreće od 10 do 22%, glutena 

od 80 do 85%, glijadina od 40 do 50% i glutenina od 30 

do 40% ukupnih bjelančevina pšenice. Dobiveni kvantitativni 

podaci analize bjelančevina pšenice RP-HPLC 

metodom ukazuju na specifične razlike između ispitivanih 

kultivara. Najmanji udio albumina i globulina imali su 

kultivari Divana, Golubica i Osječka Crvenka (16,62- 

17,37 %), dok su najveći udio imali kultivari Kata, Sana i 

Monika (21,06-24,35 %), što se proporcionalno odrazilo 

i na udio glutena. 

Kultivar se Monika, s najvećim udjelom albumina i 

globulina (24,35%), tj. najmanjim udjelom glutena (75,65 

Slika 2. RP-HPLC kromatogram glijadina (kultivar Hana) 

Figure 2. RP-HPLC chromatogram of gliadins (cultivar Hana) 



45 

Tablica 3. Vrijeme zadržavanja i broj podjedinica glutenina 

Table 3. Retention time and subunits number of glutenins 

%), prema LSD 0,05 

testu značajno razlikuje od drugih 

analiziranih kultivara, kao i kultivar Divana s najvećim 

udjelom glutena (83,38%) i najmanjim udjelom albumina 

i globulina (16,62%) (Tablica 4.). S obzirom na to da varijacije 

u količini glijadina i glutenina značajno utječu na 

funkcionalna svojstva brašna, ispitivanje utjecaja količine 

bjelančevina glijadina i glutenina na pekarsku kakvoću 

kultivara različitog genetskog podrijetla tema je 

istraživanja mnogih autora. Prema nekim autorima 

(Wieser i Kieffer, 2001.; Uthayakumaran i sur., 2000., 

2001.), dodavanje glijadina u osnovno brašno negativno 

utječe na njegova funkcionalna svojstva zbog povećanja 

omjera glijadini/glutenini, što se direktno odražava na 

vrijeme zamijesa, rastezljivost, maksimalni otpor tijesta 

i volumen kruha. Prema rezultatima ovog istraživanja, 

najmanji udio glijadina imali su kultivari Ana i Divana 

(39,84 i 40,10 %) i prema LSD 0,05 

testu nalaze se na istoj 

razini značajnosti. Niži udio glijadina pokazali su i kultivari 

Srpanjka (42,09%), Žitarka (42,73%) i Demetra 

(43,46%). Navedeni kultivari, prema našim dosadašnjim 

istraživanjima, pripadaju skupini kultivara s vrlo dobrim 

reološkim svojstvima (Jurković i sur., 2000.; Horvat i 

sur., 2006.; Drezner i sur., 2006.) (Tablica 4.). Mnogi 

autori (Jood i sur., 2000.; Antes i Wieser, 2001.; Horvat 

i sur., 2006.) u svojim istraživanjima ističu značajan 

pozitivan utjecaj veće količine polimernih glutenina na 

pekarsku kakvoću pšenice, za razliku od veće količine 

monomernih glijadina, koji, kroz veći omjer glijadini/glutenini, 

negativno utječu na reološka svojstva tijesta. 

Udio glutenina analiziranih kultivara kretao se od 30,07 

% (kultivar Monika) do 43,27% (kultivar Divana). Prema 

LSD 0,05 

testu, kultivar Divana, s najvećim udjelom glutenina, 

značajno se razlikuje od drugih analiziranih kultivara. 

S druge strane, kultivari s najmanjim udjelima glutenina 

Monika (30,07%) i Sana (30,69%), odnosno Sana 

(30,69%) i Kata (32,42%) nalaze na istoj razini značajnosti 

(LSD 0,05 

) (Tablica 4.). Kultivari Monika, Kata i Sana, 

prema rezultatima naših dosadašnjih istraživanja, pripadaju 

skupini kultivara lošijih reoloških svojstava (Horvat 

i sur., 2002.; Drezner i sur., 2006.). 

ZAKLJUČAK 

Analizom albumina i globulina ispitivanih kultivara 

pšenice, utvrđeno je da se broj njihovih podjedinica kretao 

od 19 do 22. Unutar glijadinske skupine bjelančevi- 

Slika 3. RP-HPLC kromatogram glutenina (kultivar Hana) 

Figure 3. RP-HPLC chromatogram of glutenins (cultivar Hana) 


46 


Tablica 4. Relativni udio a (%) bjelančevina ispitivanih kultivara pšenice 

Table 4. Proportion of proteins (%) of analysed cultivars 

a izračunati kao %-tak ukupne površine (zbroj ukupnih površina ispod kromatograma albumina-globulina, glijadina i 

glutenina) 

a calculated as % of total area (summ of total area under albumins-globulins, gliadins and glutenins chromatograms) 

na dominirali su hidrofobni α- (8-10 podjedinica) i γ- glijadini 

(od 6-9 podjedinica), dok su unutar gluteninske 

skupine bjelančevina dominirale LMW podjedinice (od 

16-19 podjedinica). Na temelju dobivenih rezultata 

istraživanja, može se zaključiti da su albumini i globulini, 

s prosječnom vrijednošću od 19,03%, najmanje zastupljeni 

u ukupnim bjelančevinama zrna ispitivanih kultivara 

pšenice, dok je analizom bjelančevina glutena utvrđeno 

da su glijadini dominantnija skupina (44,20%) u odnosu 

na glutenine (36,77 %). 

LITERATURA 

1. Antes, S., Wieser, H. (2001): Effects of high and low 

molecular weight glutenin subunits on rheological dough 

properties and bread-making quality of wheat. Cereal 

Chem. 78: 157-159. 

2. Drezner, G., Dvojković, K., Horvat D., Novoselović, D., 

Lalić, A., Babić, D. Kovačević, J. (2006): Grain Yield and 

Quality of Winter Wheat Genotypes in Different 

Environments. Cereal Res. Commun. 34: 457-460. 

3. Dupont, F.M, Altenbach, S.B. (2003): Molecular and biochemical 

impacts of environmental factors on wheat 

grain development and protein synthesis. J. Cereal Sci. 

38: 133-146. 

4. Gianibelli, M.C., Masci, S., Larroque, O.R., Lafiandra, D., 

MacRitchie, F. (2002): Biochemical characterisation of a 

novel polymeric protein subunit from bread wheat 

(Triticum aestivum L.). J. Cereal Sci. 35: 265-276. 

5. Horvat, D., Jurković, Z., Drezner, G., Šimić, G., Novoselović, 

D., Dvojković, K. (2006): Influence of Gluten 

Proteins on Technological Properties of Croatian Wheat 

Cultivars. Cereal Res. Commun. 34: 177-1184. 

6. Horvat, D., Jurković, Z., Sudar, R., Pavlinić, D., Šimić, G. 

(2002): The Relative Amounts of HMW Glutenin Subunits 

of OS Wheat Cultivars in Relation to Bread-Making 

Quality. Cereal Res. Commun. 30: 415-422. 

7. Johansson, E., Prieto-Linde, M.L., Svensson, G. (2004): 

Influence of nitrogen application rate and timing on grain 

protein composition and gluten strength in Swedish 

wheat. J. Plant Nutr. Soil Sci. 167: 345-350. 

8. Jood, S., Schofield, J.D., Tsiami, A.A., Bollecker, S. 

(2000): Effect of composition of glutenin subfraction on 

rheological properties of wheat. J. Food Bioch. 24:275- 

298. 

9. Jurković, Z., Sudar, R., Drezner, G., Horvat, D. (2000): 

The HMW Glutenin Subunit Composition of OS Wheat 

Cultivars and their Relationship with Bread-Making 

Quality. Cereal Res. Commun. 28: 271-277. 

10. Lasztity, R. (2003): Prediction of Wheat Quality-Succes 

and Doubts. Periodica politechnica Ser. Chem. Eng. 46: 

39-49. 



47 

11. SAS System 8.2 Software (SAS Institute Inc. Cary, NC. 

USA, SAS/STAT User’s Guide 1989) 

12. Shewry, P.R. and Halford, N.G.(2002): Cereal seed storage 

proteins: structures, properties and role in grain utilization. 

J. Exper. Botany 53: 947-958. 

13. Uthayakumaran, S., Newberry, M., Keentok, M., 

Stoddard, F.L., Bekes, F. (2000): Basic Rheology of 

Bread Dough with Modified Protein Content and 

Glutenin-to-Gliadin ratio. Cereal Chem. 77: 744-749. 

14. Uthayakumaran, S., Tomoskozi, S., Tatham, A.S., 

Savage, A.W.J., Gianibelli, M.C., Stoddard, F.L., Bekes, 

F. (2001): Effects of gliadin fractions on functional properties 

of wheat dough depending on molecular size and 

hydrophobicity. Cereal Chem. 78: 138-141. 

15. Veraverbeke, W.S., Delcour, J.A. (2002): Wheat protein 

composition and properties of wheat glutenin in relation 

to breadmaking functionality. Crit. Rev. Food Sci. 

Nutr.42: 179-208. 

16. Wieser, H., Antes, S., Selmeier, W. (1998): Quantitative 

determination of gluten protein types in wheat flour by 

reverse-phase high-performance liquid chromatography. 

Cereal Chem. 75: 644-650. 

17. Wieser, H., Kieffer, R. (2001): Correlations of the amount 

of gluten protein types to the technological properties of 

wheat flours determined on a micro-scale. J. Cereal Sci. 

34: 19-27. 

DETERMINATION OF WHEAT STORAGE PROTEINS BY RP-HPLC METHOD 

SUMMARY 

The wheat storage proteins have the most important role in defining functional properties of flour. The aim of this 

study was to analyse the wheat storage proteins profiles and relative amount by reversed phase-high performance 

liquid chromatography (RP-HPLC). 13 wheat cultivars grown at Agricultural Institute Osijek were investigated. As 

compared to the other wheat storage protein fractions the average proportion of albumins and globulins was the 

least (19.03%). The albumins and globulins chromatogram profiles were different regarding subunits number (19- 

22) with constant retention time from 7 to 15 minutes. Within gliadins group hidrophobic α- (8-10 subunits) and γ- 

gliadins (6-9 subunits) were dominant, while the subunits number of hydrophilic gliadins varied from 1 to 3 for ω5- 

and 3 to 6 for ω1,2- gliadins. According to obtained results α- and γ- gliadins were dominant components of gliadins 

group in relation to minor ω5- and ω1,2- gliadins. The LMW glutenins with 16 to 19 subunits were dominant 

proteins of glutenins group compared with the HMW glutenins whose subunits number varied from 4 to 6. The average 

proportion of gluten was 80.97%. Concerning gluten proteins, the gliadins were dominant group (44.20%) compared 

with the average glutenins proportion (36.77%). 

Key-words: wheat, storage proteins, RP-HPLC 

(Primljeno 23. studenoga 2006.; prihvaćeno 11. prosinca 2006. - Received on 23 November 2006; accepted on 

11 December 2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 636.084.524:636.083 

PROIZVODNOST NESILICA I KVALITETA KOKOŠJIH JAJA IZ 

SLOBODNOG I KAVEZNOG SUSTAVA DRŽANJA 

Đ. Senčić, Danijela Butko 



SAŽETAK 

Istraživanje je provedeno s dvije skupine kokoši hibrida Lohmann Brown. 

Proizvodnja jaja trajala je 52 tjedna. Kontrolna skupina kokoši držana je na konvencionalan 

način, tj. u kavezima, a pokusna skupina kokoši držana je slobodno 

(free range). 

Kokoši iz slobodnog, u odnosu na one iz kaveznog sustava držanja, nesle su manji 

broj jaja (266:295), više su dnevno konzumirale hrane (129 g : 115 g), trošile su više 

hrane za kg jajčane mase (2,83 kg : 2,35 kg), imale su veću smrtnost (6,80 % : 5,50 

%) i manju tjelesnu masu na kraju proizvodnje (1,95 kg : 2,10 kg). Jaja kokoši iz slobodnog, 

u odnosu na ona iz kaveznog sustava držanja, bila su značajno (P < 0,01) 

veće mase (62,40 g : 60,50 g), imala su deblju ljusku (0,36 mm : 0,34 mm) i intenzivniju 

boju žumanjka (12,00 : 10,00 Roche). S obzirom na ostale analizirane pokazatelje 

kvalitete jaja (indeks žumanjka, indeks bjelanjka, pH žumanjka, pH bjelanjka, 

Haugh jedinice i ukupni kolesterol), nisu utvrđene značajne razlike (P > 0,05) 

između slobodnog i kaveznog sustava držanja kokoši. 

S obzirom na nešto nižu proizvodnost i veću smrtnost kokoši, veći utrošak hrane za 

kg jajčane mase, ali i bolju kvalitetu jaja , rentabilnost proizvodnje jaja u slobodnom 

sustavu zavisit će, u najvećoj mjeri, o tržišnom vrednovanju proizvodnje. 

Ključne riječi: slobodni sustav, kavezni sustav, nesilice, kvaliteta jaja 

UVOD 

U Republici Hrvatskoj, u proizvodnji konzumnih jaja, 

u upotrebi su isključivo „klasični“ kavezi, sporadično se 

proizvodi na podu, dok se alternativni sustavi smještaja 

kokoši ne primjenjuju. 

S obzirom na namjeru Republike Hrvatske pristupanju 

EU, nužna je implementacija legislative propisa EU 

predviđenim u proizvodnji konzumnih jaja. Prema legislativi 

EU, mogući načini držanja kokoši u proizvodnji konzumnih 

jaja, primjenjivi i u Republici Hrvatskoj, su : 

kavezni sustavi držanja (klasični kavezi i „obogaćeni“ 

tzv. EU kavezi) i alternativni sustavi držanja (slobodno 

držanje – Free range, poluintenzivno držanje – Semi 

intensive, držanje na dubokoj stelji – Deep litter i etažno 

držanje u staji – Perchery barn). Pri eventualnom odabiru 

alternativnih sustava proizvodnje, treba imati na umu 

da u nas nije tržno evaluirana proizvodnja u ovim sustavima 

i, s tim u vezi, nepoznata je njihova ekonomičnost 

i rentabilnost, a proizvodnja je povezana s uvođenjem 

novih genotipova kokoši, tehnologija proizvodnje, preventive 

i higijene. U ovom istraživanju ukazuje se na razlike 

u proizvodnosti kokoši i kvaliteti jaja između kaveznog 

i slobodnog (free range) načina držanja kokoši. 


Istraživanje je provedeno s dvije skupine kokoši 

hibrida Lohmann Brown. Proizvodnja jaja trajala je 52 

tjedna. U svakoj skupini bilo je 70 kokoši iste dobi, tj. u 

istom razdoblju nesenja. Kontrolna skupina kokoši 

držana je na konvencionalan način, tj. u kavezima, po 

četiri kokoši u pregradi kaveza (550 cm 2 /kokoš). 

Osvjetljenje peradnjaka bilo je 17 sati dnevno. Kokoši su 

hranjene krmnom smjesom sa 16% sirovih bjelančevina 

i 11,74 MJ/ME/kg, kako je vidljivo iz Tablice 1. Pokusna 

skupina kokoši držana je slobodno (free range). Kokoši 

su u ovom sustavu imale neprekidni pristup pašnjaku. 

Na pašnjaku su dominirale biljne vrste: Festuca pratensis, 

Festuca rubra, Poa pratensis, Alopecurus pratensis, 

Tripholium repens, Tripholium pratense i Taraxacum oficinalae. 

U peradnjaku su bile prečke za sjedenje, hranilice, 

pojilice i gnijezda. Naseljenost peradnjaka bila je 7 

kokoši po m 2 poda, dok je površina pašnjaka po kokoši 

bila 15 m 2 . Osim hrane s pašnjaka, kokoši su dobivale 

po volji krmnu smjesu istog sastava kao i kokoši kon- 

Prof. dr.sc. Đuro Senčić; Danijela Butko, dipl. inž., asistent - Poljoprivredni 

fakultet, Zavod za stočarstvo, Trg sv. Trojstva 3, 31000 Osijek 


D. Senčić i sur.: PROIZVODNOST NESILICA I KVALITETA KOKOŠJIH JAJA IZ SLOBODNOG ... 

49 

trolne skupine. U krmnoj smjesi nije bilo antibiotika, ni 

drugih stimulatora proizvodnje. Iz svake skupine kokoši 

analizirano je 90 jaja, skupljanih u iste dane, tj. u istom 

razdoblju nesenja (10., 25. i 40. tjedan), po 30 komada 

iz svakog tjedna. Jaja su analizirana 24 sata nakon 

skupljanja, do kada su držana u hladnjaku na +4 0 C. 

Pojedini parametri kvalitete jaja izraženi su kao prosjek 

kvalitete jaja iz sva tri razdoblja. Masa jaja određena je 

na elektronskoj vagi Mettler Toledo. Debljina ljuske izmjerena 

je pomoću mikrometra. Indeks žumanjka izračunat 

je po obrascu : (visina žumanjka/promjer žumanjka) 

x 100. Indeks bjelanjka izračunat je po obrascu: (visina 

bjelanjka/površina bjelanjka) x 100. Haugh jedinice (HJ) 

izračunate su prema metodi Haugha (1937.), na temelju 

visine gustog bjelanjka (H) i mase jajeta (W) u gramima, 

po obrascu: 

HJ = 100 log (H + 7,77 – 1,7 W 0,37 ). Boja žumanjka 

određena je pomoću lepeze Roche (Yolk Colour Fan) 

sa skalom od 1 do 15. Vrijednosti pH žumanjka i pH bjelanjka 

određene su pomoću pH-metra Mettler Toledo, 24 

sata nakon skupljanja jaja i hlađenja na +4 0 C. Sadržaj 

ukupnog kolesterola u žumanjku određen je pomoću 

metode selektivne plinske kromatografije (Guardiola i 

sur., 1994.). Statistička obrada rezultata istraživanja 

obavljena je prema kompjutorskom programu Statistica 

(Stat Soft Windows, 2001). 


Podaci u Tablici 2. pokazuju da kokoši iz slobodnoga 

sustava držanja nesu nešto manji broj jaja, ali veće 

prosječne mase od kokoši iz kaveznog sustava držanja. 

Kokoši iz slobodnoga sustava držanja imale su veću 

dnevnu konzumaciju hrane. Utrošak hrane po jajetu i za 

kg jajčane mase (konverzija hrane) povoljniji je kod nesilica 

iz kaveznog sustava držanja. Mortalitet kokoši bio je 

veći kod slobodnog načina držanja, zbog neprekidnog 

utjecaja okoliša na zdravlje peradi i otežane preventive, 

što je sukladno navodima Emousa i sur. (2004.). 

Tjelesna masa kokoši na kraju proizvodnje bila je nešto 

veća pri kaveznom načinu držanja kokoši. Proizvodnost 

kokoši iz slobodnog u odnosu na kokoši iz kaveznog 

sustava držanja sukladna je s onom koju je naveo 

Lampkin (1997.). Hörning (1995.) naveo je proizvodnju 

od 220–250 jaja po nesilici godišnje u slobodnome 

sustavu, a 270 jaja po kokoši u kaveznome sustavu 

držanja. Istraživanja u Danskoj, provedena kod 4 proizvođača 

organskih jaja, pokazuju da je godišnja proizvodnja 

207-277 jaja po nesilici. Farma s najvećom proizvodnjom 

jaja imala je problema s pojavom Pastaurelle i 

visokim mortalitetom (Tersbol i Kristensen, 1996.). 

Nesilice iz slobodnoga sustava držanja nesle su jaja 

značajno (P0,05). Na ta dva 

svojstva kvalitete jaja utječu najviše uvjeti uskladišten- 

Tablica 1. Sastav krmne smjese 

Table 1. Composition of feed mixture 


50 


Tablica 2. Proizvodna svojstva nesilica pri slobodnom i kaveznom sustavu držanja 

Table 2. Production traits of hen per free range and cages systems of housing 

ja, posebice visina temperature. Pavlovski i sur. (1982.) 

naveli su da jaja iz slobodnoga sustava držanja kokoši 

imaju veću visinu bjelanjka, veće Haugh jedinice, intenzivniju 

boju žumanjka i deblju ljusku, dok su deformacije 

ljuske, udjel žumanjka i mesnih mrlja veći kod jaja iz 

kaveznog sustava držanja. 

S obzirom na sadržaj kolesterola u žumanjku, nisu 

utvrđene razlike između analiziranih skupina (P>0,05). 

Torges i sur. (1976.) naveli su da su sastav žumanjka i 

sadržaj kolesterola jednaki pri slobodnom, kaveznom i 

podnom sustavu držanja kokoši. Sauveur i sur. (1978.) 

su, također, naveli da između slobodnog i kaveznog 

sustava držanja kokoši ne postoje razlike u kompoziciji 

jaja, a da lipidi hrane direktno ulaze u sastav žumanjka i 

utječu na njegov masnokiselinski sastav, ali ne i na 

sadržaj kolesterola . 

ZAKLJUČAK 

Kokoši iz slobodnog, u odnosu na one iz kaveznog 

sustava držanja, nesle su manji broj jaja (266:295), više 

su dnevno konzumirale hrane (129 g : 115 g), trošile su 

više hrane za kg jajčane mase (2,83 kg : 2,35 kg), imale 

su veću smrtnost (6,80 % : 5,50 %) i manju tjelesnu 

masu na kraju proizvodnje (1,95 kg : 2,10 kg). Jaja 

kokoši iz slobodnog u odnosu na ona iz kaveznog sustava 

držanja bila su značajno (P


51 

i intenzivniju boju žumanjka (12,00 : 10,00 Roche). S 

obzirom na ostale analizirane pokazatelje kvalitete jaja 

(indeks žumanjka, indeks bjelanjka, pH žumanjka, pH 

bjelanjka, Haugh jedinice i ukupni kolesterol), nisu 

utvrđene značajne razlike (P>0,05) između slobodnog i 

kaveznog sustava držanja kokoši. S obzirom na nešto 

nižu proizvodnost i veću smrtnost kokoši, veći utrošak 

hrane za kg jajčane mase, ali i bolju kvalitetu jaja, rentabilnost 

proizvodnje jaja u slobodnom sustavu zavisit će, 

u najvećoj mjeri, o tržišnom vrednovanju proizvodnje. 

LITERATURA 

1. Emous, van R.A., Fiks-van, Niekerk, T.G.C.M. (2004): 

Higher mortality in free-range aviary houses. World- 

Poultry, 20(6): 26-27. 

2. Guardiola, F., Codony, R., Rafecas, M., Boatella, J. 

(1994): Selective gas chromatographic determination of 

cholesterol in eggs. J of the American Oil Chemists 

Society 71:867-871. 

3. Haugh, R.R. (1937): The Haugh unit for measuring egg 

quality. US Egg Poultry. Mag.43, 522-555, 572-573. 

4. Hörning, B. (1995): Geflügelhaltung im ökologischen 

Landbau. In: Ökologische Geflügelhaltung. BAT/GhK, 

Fachgebiet Nutztierethologie; Witzenhausen. Pp 7.-15. 

5. Lampkin, N. (1997): Organic poultry production. Welsh 

Institute of Rural Husbandry. Aberystwyth. 

6. Pavlovski, Z., Mašić, B., Apostolov, N. (1982): Quality of 

eggs laid by hens kept on free range and in cages. Proc. 

First Europ. Symp. On Egg Quality. Quality of eggs. 

Spederholt, Beckbergen, NL, 231-235. 

7. Purvis, J. (1987): Practical experince of free range egg 

production. Agriculture in Northern Ireland 1(4):18-19. 

8. Sauveur, B. (1978): Review of Frend research on egg 

quality. Cáhiers de utrition et de Diete tique, 13(1):35-46. 

9. STATISTICA - Stat Soft, Inc. (data analysis software 

system), version 6, 2001, www.statsoft.com. 

10. Tersbol, M and I. S. Kristensen (1996): Studier af privat 

ekologisk eggproduktion. Forskningsnytt omoekologish 

landbruk i Norden 5:9-10 

11. Torges, H., Matthes, G., Harnish, S. (1976): Comparative 

studies of the quality of eggs obtained from farms using 

free range floor and cage systems of hen rearing. Archiv 

für Lebensmittelhygiene 27(3):107-112. 

12. Van den Brand, H., Parmentier, H.K., Kemp, B. (2004): 

Effects of housing system (outdoor vs cages) and age of 

laying hens on egg characteristics. British Poultry 

Science, 45(6):745-752. 

13. Williams, K. S. (1992): Some factors affecting albumin 

quality with particular reference to Haugh unit score. 

Worlds Poultry Science Journal, 48(1):5-16. 

PRODUCTIVITY OF LAYERS AND EGG QUALITY IN FREE RANGE AND CAGE 

SYSTEM OF HOUSING 

SUMMARY 

The research was conducted with two groups of Lohmann Brown hybrid layers. Production of eggs lasted for 52 

weeks. A control group of layers was kept in the conventional housing system, that is, in cages, while experimental 

group was kept in the free range system. 

Layers from the free range system, compared to those kept in cages, laid fewer eggs, (266:295), they consumed 

more feed on daily basis (129 g : 115 g), more feed per kilogram of egg weight (2.83 kg : 2.35 kg), they had higher 

mortality rate (6.80 % : 5.50 %) and lower end of lay body weight (1.95 kg : 2.10 kg). Eggs from free range layers, 

compared to those from the cages system, had significantly (P0.05) were determined between the free range and the cages system of housing hens. 

Considering somewhat lower productivity and higher mortality rate of hens, higher feed consumption per kilogram 

of egg mass, but also better quality of eggs, profitability of egg production in the free range system will depend, to 

the maximum extent, on market evaluation of the production. 

Key-words: free range system, cages system, layers, egg quality 

(Primljeno 26. rujna 2006.; prihvaćeno 13. studenog 2006. - Received on 26 September 2006; accepted on 13 November 

2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 637.12’639.04/.07 

PROIZVODNJA I KEMIJSKI SASTAV KOZJEGA MLIJEKA U 

OVISNOSTI O REDOSLIJEDU I STADIJU LAKTACIJE 

Josipa Pavliček, Z. Antunović, Đ. Senčić, Marcela Šperanda 

SAžETAK 



Istraživanje je provedeno s 45 koza francuske alpine pasmine u prvoj, drugoj i 

trećoj laktaciji. Koze su držane u stajsko-pašnom sustavu. Kontrole mliječnosti provođene 

su nakon odbića jaradi (30. dan laktacije) tijekom 6 mjeseci, u pravilnim 

vremenskim razmacima od mjesec dana. Koze su u prvoj laktaciji proizvele vrlo 

značajno (P

J. Pavliček i sur.: PROIZVODNJA I KEMIJSKI SASTAV KOZJEGA MLIJEKA U OVISNOSTI ... 

53 

računavanju u masu, korištenjem faktora preračunavanja, 

koji je za koze 1,030%. Količina mliječne masti, bjelančevina, 

laktoze i suhe tvari u mlijeku određena je metodom 

infracrvene spektrofotometrije, dok je higijenska 

ispravnost mlijeka, tj. ukupan broj somatskih stanica 

(SS) u mlijeku, utvrđen fluoro opto elektronskom metodom. 

Nakon prikupljanja podataka, dobiveni podatci 

obrađeni su programskim sustavom STATISTICA 

(StatSoft, Inc. 2001). 


Rezultati istraživanja pokazuju da redoslijed i stadij 

laktacije imaju značajan (P

54 


živane pokazatelje, osim što je zabilježen stabilan porast 

masnoće mlijeka (3,38 do 4,07%) u trećoj laktaciji. 

Također, može se primijetiti obrnuto proporcionalni 

odnos između količine mlijeka i količine mliječne masti, 

tj. što je manja količina mlijeka, to je veća količina mliječne 

masti. Koze u drugoj i trećoj laktaciji imale su približno 

jednak postotak mliječne masti u drugoj kontroli. 

Nakon toga, sadržaj masti počeo je opadati do četvrte 

kontrole i zatim je blago porastao do kraja laktacije. 

Antunac i sur. (2001.) utvrdili su pad količine mliječne 

masti od 50. do 100. dana laktacije (od 3,60% na 3,23%) 

za koze u trećoj laktaciji, ali i porast mliječne masti 

između 150. i 200. dana. 

Analizom utjecaja redoslijeda laktacije na sadržaj 

bjelančevina u mlijeku utvrđeno je da je mlijeko koza u 

prvoj laktaciji imalo više bjelančevina od mlijeka koza 

druge i treće laktacije, ali razlike nisu bile statistički 

značajne (P>0,05). Nakon toga, sadržaj bjelančevina 

opao je tijekom trajanja laktacije, dok se u posljednjoj 

(šestoj) kontroli ponovno povećao (Grafikon 2.). 

Sadržaj suhe tvari u kozjem mlijeku u prvoj laktaciji, 

tijekom prve i šeste kontrole, bio je statistički značajno 

veći (P


55 

njenog kraja. Antunac i sur. (2001.) utvrdili su najveću 

količinu bjelančevina od 50. do 200. dana (2,86%- 

2,90%) u mlijeku koza u trećoj laktaciji. 

Sadržaj laktoze tijekom laktacije bio je dosta stabilan 

i kretao se od 3,86% do 4,93%. U prvim kontrolama 

mliječnosti, bez obzira na redoslijed laktacije, sadržaj 

laktoze bio je veći u odnosu na kasnija mjerenja (četvrta 

i peta kontrola). Antunac i sur. (2001.) utvrdili su viši 

sadržaj laktoze u prvoj polovici laktacije te njen pad 

prema kraju laktacije. U prvoj kontroli najveća količina 

laktoze bila je u drugoj laktaciji, a najmanja u prvoj laktaciji. 

Iz Tablice 1. vidljivo je da je mlijeko koza u drugoj 

laktaciji imalo sadržaj laktoze iznad 4% te ujedno i najviši 

sadržaj gledajući redoslijed laktacije. Prosječan sadržaj 

laktoze u mlijeku u trećoj laktaciji bio je vrlo sličan onom 

u prvoj, drugoj i trećoj kontroli. Sadržaj laktoze u mlijeku 

koza koje su bile u prvoj laktaciji rastao je u prve dvije 

kontrole, dok je u idućim kontrolama bio nešto niži da bi 

u zadnjoj kontroli ponovno porastao. U kozjem mlijeku u 

drugoj i trećoj laktaciji sadržaj laktoze u prvoj kontroli bio 

je sličan (oko 4,80%), a zatim je počeo lagano opadati, 

da bi nakon zadnjeg mjerenja ponovno porastao. 

Hošek (2001.) je naveo da je u mliječnih pasmina 

koza u trećoj laktaciji najveći i najniži sadržaj laktoze bio 

od 100. do 194. dana laktacije (4,63%, odnosno 4,36%). 

Slične rezultate iznijeli su Boroš i sur. (1985.) te 

Antunović i sur. (2006.). Kuchtik i Sedlačkova (2003.) su 

istraživanjem kemijskog sastava kozjeg mlijeka utvrdili 

prosječan sadržaj laktoze u trećoj laktaciji od 4,48%. 

Kozje mlijeko u prvoj laktaciji, tijekom prve kontrole, 

imalo je najmanji broj SS, a s odmicanjem laktacije broj 

SS se povećavao (Grafikon 3.). 

Kozje mlijeko u prvoj laktaciji imalo je statistički 

značajno (P

56 


SS/ml u početku laktacije. Antunac i sur. (1997.) naveli su 

da stada mliječnih koza vrlo rijetko u skupnom mlijeku 

sadrže SS ispod milijun, osobito u jesen kada su mnoge 

koze pri kraju laktacije (tada je broj SS veći), što je slučaj 

i u ovom istraživanju. U mlječnih koza često je broj SS u 

mlijeku iznad 1 000 000/ml (Haenlein, 2002.; Paape i sur. 

2001.). Raynal-Ljutovac i sur. (2006.) istaknuli su značajan 

utjecaj redoslijeda i stadija laktacije na broj SS u kozjem 

mlijeku. Analizirajući utjecaj stadija laktacije na broj 

SS vidljivo je da je u kozjem mlijeku prve laktacije u prvoj 

kontroli bilo 712 000 SS/ml te da broj raste do pete kontrole 

(2 255 000) i ponovno pada u šestoj kontroli. Koze u 

drugoj laktaciji imale su povećan broj SS u mlijeku u 

prvom, četvrtom i petom mjerenju, dok je u drugom i 

trećem mjerenju bio ispod 1000 000. Viši broj SS u kozjem 

mlijeku (1 589 000/ml) utvrdili su Ying i sur. (2002.). 

Wilson i sur. (1995.) te Zeng i sur. (1997.) također su 

utvrdili porast broja SS u kozjem mlijeku kako je laktacija 

odmicala kraju. Kozačinski i sur. (2001.) su u kozjem mlijeku 

utvrdili prosječan broj SS od 1 300 000/ml te zaključili 

da limit za broj SS u kozjem mlijeku može biti viši od 

1 000 000/ml, što je u skladu s rezultatima u ovom 

istraživanju. 

ZAKLJUČAK 

Koze u prvoj laktaciji proizvele su značajno 

(P


57 

total cell count, stageand number of lactation. Small 

Ruminant Research 12: 89-98. 

22. Statistica- Stat Soft, Inc. Version 6, 2001, www-statsoft.com. 

23. Ying, C., Wang, H.T., Hsu, J.T. (2002): Relationship of 

somatic cell count, physical, chemical and enzymatic 

properties to the bacterial standard plate count in dairy 

goat milk. Livestock Production Science 74: 63-77. 

24. Wilson, D.J., Keith, N.S., Philip, M.S. (1995): Effects of 

stage of lactation, production, parity and season on 

somatic cell counts in infected and uninfected dairy 

goats. Small Ruminant Research 16: 165-169. 

25. Zeng, S.S., Escobar, E.N., Popham, T. (1997): Daily variations 

in somatic cell count, composition, and production 

of Alpine goat milk. Small Ruminant Research 26: 253- 

260. 

PRODUCTION AND GOAT MILK CONTENT DEPENDING ON NUMBER AND 

STAGE OF LACTATION 

SUMMARY 

Investigation was carried out on 45 French Alpina goats in the 1 st , 2 nd and the 3 rd lactation. Animals were kept 

in indoor-outdoor system. Milking efficiency control has been conducted from 30 th day after weaning during 

6 months, in periods of one month. In the first lactation goats produced significantly lower (P

ISSN 1330-7142 

UDK = 381.13:639.1.02(497.5) 

GAME MEAT MARKET IN EASTERN CROATIA 

Z. Tolušić (1) , T. Florijančić (1) , I. Kralik (1) , M. Sesar (2) , M. Tolušić (3) Scientific review 

Pregledni znanstveni članak 

SUMMARY 

In the Republic of Croatia, game meat is consumed far less than meat of domestic 

animals. Yearly game meat consumption amounts to only 0.55 kg per household 

member. Consumers prefer meat of domestic animals, because it is cheaper, not 

paying attention to specific nutritive advantages of game meat. A research on the 

game meat market and consumers’ preferences was carried out on 101 examinees, 

chosen among inhabitants of Slavonia and Baranja. The majority of questioned 

inhabitants did consume game meat (92%), of whom 66% consider game meat to be 

of better quality than meat of domestic animals. Significant number of examinees 

considers game meat as healthy food, being also convinced that game was healthier 

to consume if hunted in their natural environment, than if reared on specialized 

farms (90%). Irrespective of quality, only 22% of examinees buy game meat, 

and 51% think such meat is too expensive. This is the main reason why consumers 

have game meat only once a month (51%). Taking into consideration monthly income 

of their respective household, 58% of examinees can afford game meat only 

once a month, and, if having an opportunity, they would opt for meat of roe deer 

(55%) and rabbit (25%). When asked what would stimulate the game meat market 

in Croatia, 56% of examinees believe this could be achieved by lowering of prices, 

27% think the issue could be addressed by opening of specialty stores, and only 

17% opted for more aggressive marketing activities. 

Key-words: market, game meat, consumers, consumption 

INTRODUCTION 

Game meat originates from hunted small or large 

game animals and is intended for consumption. It can 

also be obtained by slaughtering of intensively reared 

game animals (Živković, 2001). For many ancient tribes 

such meat represents, even today, a primary source of 

protein, and its consumption depends on unsustainable 

hunting of large game animals (Apaza et al., 2002). In 

developed countries, however, game animals are raised 

extensively, but also intensively on hunting enclosures, 

or farms. Recently, farmers show more interest in production 

of game meat, as there is awareness raised 

among consumers of health risks imposed by consumption 

of conventional red meat, which is high in saturated 

fat (Fletcher, 1997). On the other hand, because of its 

chemical composition, game meat has certain nutritive 

advantage over domesticated meats, and is perceived 

by consumers as a culinary specialty (Souci et al., 

1979). Nutritive advantages of such meat refer to higher 

content of protein and less fats, which are though of 

more favorable fatty acid composition (Kulier, 1996). 

Bandik and Ring (1996) stated that game meat, 

especially meat of wild ruminant animals, rabbits and 

hares, was not only intensely flavored, but also low in 

fat and with favorable content of essential amino acids, 

unsaturated fatty acids and vitamins, thus being accepted 

as an important foodstuff. 

Comparing meat of domestic and wild animals, 

Paleari et al. (2003) claimed that meat of wild boar was 

similar to horse meat, as it was low in saturated fatty 

acids. Moreover, meats of wild boars, goats and cattle 

were similar with respect to their quantitative composition 

of monounsaturated fatty acids (MUFA), while 

horse meat was significantly higher in polyunsaturated 

fatty acids (PUFA), which were contained in deer meat 

only averagely and reduced in beef meat final products 

to the lowest (level. The content of free amino acids is 

1) Ph.D. Zdravko Tolušić, Associate Professor, Ph.D. Tihomir Florijančić, 

Assistant Professor and Igor Kralik, B.Econ – Josip Juraj Strossmayer 

University of Osijek, Faculty of Agriculture, Trg Svetog Trojstva 3, 31000 

Osijek, (2) Mate Sesar, B.Econ, Ph.D student of Faculty of Agriculture in 

Osijek, (3) Marija Tolušić, B.Econ, Economic and Adminiitrative School, 

Osijek 


Z. Tolušić et al.: GAME MEAT MARKET IN EASTERN CROATIA 

59 

considerably higher in meat of deer, wild boar and 

goats, if compared to beef and horse meat. 

Uherova et al. (1992) investigated contents of particular 

substances in game meat aiming to determine its 

nutritive values. They determined high content of essential 

amino acids in game meat. Especially high content 

of leucine and lysine (1.83 g/100 g) was in meat of deer 

and rabbit, pointing out an interesting difference in comparison 

to domesticated meat. Content of essential fatty 

acids in meat of rabbits (25.92 g /100 g) and pheasants 

(18.19 g/100 g) is considerably higher than in beef and 

pig meat (14.26 g and 8.68 g/100 g, respectively). 

Content of those acids in muscular tissue depends 

mostly on fat content. Compared to cattle, surprisingly 

high content of thiamine was found in deers (+450%) 

and in muflons (+191%). Content of riboflavin (+77%) 

and pantothenic acid (+191%) in deer meat is also considerably 

higher than in beef. 

As these facts point out high nutritive value of 

game meat, it can be recommended in human nutrition, 

especially because consumers prefer meat that is tasty 

and good for their health. 

In the European Union, market of game meat, as 

well as veterinary public health referring to hunting of 

game are regulated by the Council Directive 92/45/EEC. 

The EU candidate countries have to conform their legislation 

on game and game market with the stated directive. 

Over the past years, the Republic of Croatia has been 

reforming its legislation according to the European 

norms. However, issues on raising, protection and exploration 

of game are regulated by the out-of-date Law on 

hunting (Official Journal of Croatia 10/94) whereas 

hygiene requirements, technology and trade of game 

meat are further regulated by the Law on veterinary medicine 

(Official Journal of Croatia 70/97), and partially by 

the Law on food (Official Journal of Croatia 117/03). Law 

on hunting, being presently in force, should be substituted 

by a new law, currently debated on in the Parliament. 

The Law on veterinary medicine and the Law on food are 

satisfactorily harmonized with strict European regulatory 

rules, some articles of which are being often amended by 

legal acts (rulebooks, decrees, etc.). Similar procedure 

was carried out in neighboring Hungary, which is now a 

full member of the EU (Szekely, 1997). 

Only the game meat or game organs that meet the 

strict veterinary and hygienic requirements can be traded 

with on the market. Such meat must be examined 

by official veterinary inspection and must be proved as 

appropriate for consumption (Njari et al., 2004). 

Inspection facilities and examination procedures are 

defined by the above mentioned legal acts and by-law 

directives (Official Journal of Croatia 20/92). It is important 

to put an emphasis on required veterinary procedures, 

as maturation and spoilage processes in game meat 

occur faster than in domesticated meat, thus all handling 

procedures need to be reduced as much as possible 

(Brodowski and Beutling, 1998; Konjević, 2003). 

Yearly consumption of fresh meat in Croatia per household 

member in 2003 was 51.24 kg. Poultry meat was 

the most consumed (19.30 kg), followed by pig (18.14 

kg) and beef meat (8.55 kg), while consumption of game 

meat was ranked at bottom of scale, being only 0.55 kg. 

Good nutritive values of game meat and its low 

consumption were a motive to carry out the survey on a 

representative sample in order to check out consumers’ 

preferences. Prior to the survey, data on hunting ground 

management, and the number of hunted animals over 

the last 10 years were analyzed. 

MATERIAL AND METHODS 

The analysis of game meat market was based on 

official statistical records, as well as on previous 

research results of authors who dealt with the same or 

similar topics. For the purpose of our research, there 

was a survey carried out among inhabitants of Eastern 

Croatia on their consumption of game meat. Examinees 

were instructed how to answer questions and note their 

opinions. There were 101 people involved in the survey, 

of whom 55% were men, and 45% women. The survey 

was carried out by filling in a questionnaire. The questionnaire 

consisted of 21 questions, all related to purchase 

and consumption of game meat and consumers’ 

preferences regarding game meat varieties. 

Out of a total of examinees, more than two thirds 

belonged to the most active age group, between 20 and 

50 years of age (Figure 1). Educational profile of examinees 

was as follows: 15% had a primary education or 

less, 65% had a high school education and 20% had obtained 

a college or university diploma. Results obtained in 

the survey were analyzed in MS Office - Excel 2003. 

RESULTS AND DISCUSSION 

According to the data on hunted game (Table 1) 

over 10 years, from 1993 to 2002, it is visible that after 

a slight stagnation of 1990s end, hunted game number 

increased at the beginning of a new millennium. Similar 

situation occurred in some European countries (Krostitz, 

1996). Based on this fact, it can be assumed that there 

is an increase in the number of game on our hunting 

Figure. 1. Age structure of examinees 

Grafikon 1. Dob ispitanika 


60 


Table 1. Data on hunted game in the Republic of Croatia, 1993-2002 

Tablica 1. Podaci o broju odstrijeljene divljači u Republici Hrvatskoj od 1993.-2002. godine 

Source: Statistical Yearbook, 2003; Izvor: Statistički ljetopis, 2003. 

grounds, which can be interpreted as a proof of their 

sustainable management. The most game animals were 

killed in their natural environment, in a finishing phase of 

rearing on a hunting ground. Number of killed-off pheasants 

was increased by 5%, roe deers by 21% and deers 

by 57%. The highest increase of 176% was noticed in 

number of killed-off wild boars. Killing-off of other game 

was marked by either stagnation or lowering. These official 

statistical records are indicative and reflect a trend 

of killing-off game, but not the exact state, because 

registers of hunting organizations are more or less questionable, 

mostly because of lack of knowledge of 

responsible individuals, and because of non existence of 

standardized work procedure in keeping hunting 

records. However, this problem is not obvious only in 

Croatia. Lecocq (1997) claimed that trading procedure 

for game meat in the European Union member states 

was not completely transparent, because statistics is 

often incomplete, thus making correct evaluation of data 

almost impossible. 

Based on the results of the survey carried out 

among inhabitants of Eastern Croatia, the majority of 

people involved in the survey (92%) did consume game 

meat (Figure 2). Men consumed game meat more often, 

thus being able to distinguish better among its varieties, 

which is in accordance with the research of Burger 

(2000). The fact that game meat is healthier and of better 

quality, i.e. that it has particular nutritive advantages 

over domesticated meat, is recognized by 66% of examinees. 

Mann (2000) stated that it was scientifically 

proven that consumption of such meat does not impose 

any risks for diseases occurrence of so called “western 

way of living”, such as coronary heart diseases. Human 

health is endangered by overconsuming fats and domesticated 

meat rich in saturated fat. On the other hand, 

consumption of diets high in lean red meat can lower 

cholesterol in blood plasma, provide tissue with omega 

3 fatty acids and represent a valuable source of iron, 

zinc and vitamin B12. Game meat fits to all of these, as 

it is low in total and saturated fat, but it is relatively poor 

in polyunsaturated fatty acids (PUFA). Such meat is a 

healthy component of any well-balanced nutrition. 

According to the research results, 87% of examinees 

consider game meat as ecologically healthy food. 

This is supported by researches of Lusky et al. (1994), 

who confirmed that game meat was not polluted by 

environmental contaminants (heavy metals, pesticides, 

radioactive elements, etc.). Furthermore, Haldimann et 

Figure 2. Consumption of game meat 

Grafikon 2. Konzumacija mesa od divljači 



61 

al. (2002) found out that people (e.g. hunters) who frequently 

consume meat originating from game killed with 

lead shot, did not have any risk of blood lead increase. 

The most of examinees (90%) think that game 

meat was healthier to consume if originating from animals 

hunted in their natural environment, than if intensively 

produced on specialized farms. As natural habitats 

of wild animals are constantly being reduced, especially 

in developing countries, raising of game animals on 

farms is becoming more popular particularly in Germany 

and Sweden, which have the biggest population of 

intensively produced game animals in Europe. On the 

other hand, on New Zealand, population of deers raised 

on farms exceeds one million, which takes up approximately 

one half of all farm produced game animals in the 

world. At the same time, New Zealand is the biggest 

world exporter of game meat, followed by Argentina, 

Australia, Poland and some other countries of Middle 

and East Europe. The biggest import market is the 

European Union, especially Germany, France, Italy and 

Sweden (Krostitz, 1996). Inhabitants of Eastern Croatia 

are aware of potentials of intensive game production on 

specialized farms (78%), however such production is in 

Croatia still in its roots. 

Taking into consideration the fact that in Croatia a 

yearly consumption of game meat amounts to only 0.55 

kg per household member, being 1% of total meat consumption, 

there is an obvious gap between number of 

hunted game and amount of meat consumed. A probable 

explanation for such situation is that only small 

amount of meat reaches the market and the rest is kept 

by hunters. Similar situation is observed in Germany, 

where game meat consumption also takes up only 1% of 

a total meat consumption (Bandik and Ring, 1996), irrespective 

of the fact that Germany is one of the biggest 

importers of game meat in the European Union (Krostitz, 

1996). There is an additional complication with marketing 

of game meat in Croatia, referring to the strict veterinary-hygienic 

regulations, and lack of facilities for processing 

and storage of game meat. Because of that, it is 

not surprising that on Croatian market there are supplies 

of imported frozen game meat, for example deer loin 

from New Zealand, rabbit from Italy, etc. 

Žlender and Čepin (2003) stated that, besides climatic 

conditions in which game is raised, its meat quality 

depended on processing and production, which, if 

traditionally performed, have marketing advantage. 

Eastern Croatia is a region known by its traditional meat 

processing and home made meat products. When preparing 

cured meat products (special Slavonian meat 

specialty called “kulen”, sausages, etc.), people tend to 

add game meat to pig meat in order to improve its culinary 

characteristics (the most added is wild boar meat, 

sometimes deer and roe deer meat). Such home made 

meat products are usually consumed by producers 

themselves, while there are industrially produced goods 

(eg. “kulen” of game meat) offered on the market, but 

still in negligible amounts. Eastern Croatia needs to 

recognize its advantages with respect to traditional 

meat processing, and to promote them to a distinguished 

marketing brand. 

Product pricing plays an important role in marketing 

policies. In Croatia, price of game meat exceeds 

price of domesticated meat. The same happens in the 

EU countries (Krostitz, 1996). Although the majority of 

questioned people considers game meat as healthy 

food. Results show that game meat is being bought by 

only 22%, and 51% think such meat was too expensive. 

Expensiveness is the main reason why consumers have 

such meat only once a month (51%). Taking into consideration 

monthly income of their respective household, 

58% of examinees can afford to buy game meat only 

once a month, and, if having an opportunity, they would 

opt for roe deer (55%) and rabbit (25%). Most of examinees 

(56%) is convinced that it would be possible to 

improve market of game meat by lowering of prices. 

About 27% think this could be achieved by opening of 

specialty stores, however, if considering previously presented 

data on game meat consumption and prices, this 

would not be a wise recommendation for the time being. 

The least number of examinees (17%) believes that 

game meat market can be stimulated through more 

aggressive marketing activities (Figure 3.). 

Figure 3. Possibilities of game meat market 

improvement 

Grafikon 3. Mogućnosti poboljšanja tržišta mesa 

divljači 

A significant public health issue in Eastern Croatia 

is a parasitic disease called trichinelosis, the consequences 

of which fear some 78% of examinees. A cause 

of this dangerous zoonosis is a parasitic nematode 

Trichinella sp., attacking domestic pigs, but can be also 

found in game meat, especially in meat of wild boar, 

badger, bear, and other omnivores. 73% of examinees 

are aware of these facts. The Republic of Croatia requires 

obligatory veterinary inspection of meats from risk 

groups, so their consumption is safe, which is also proven 

by 78% of those who trust the results of veterinary 

tests. It can be said that this disease does not have any 

negative impact on the game meat market in Eastern 

Croatia. 


62 


Table 2. Overview of survey questions and answers according to gender of examinees 

Tablica 2. Prikaz anketnih pitanja i odgovora prema spolu ispitanika 

n.s. = not significant (P>0.005); *** P0,005); *** P


63 

11. Lusky, K., Lippert, A., Stoyke, M., Bohm, D., Hecht, H., 

Luthard, M. (1994): Environmental contaminants in 

Roe Deer, Red Deer, Fallow Deer, Moufflon and Wild 

Boars. Fleischwirtschaft, 74(2):189-191. 

12. Mann, N. (2000): Dietary lean red meat and human 

evolution. European Journal of Nutrition, 39(2):71-79. 

13. Njari, B., Mioković, B., Sruk, V., Perić, T., Gregurić, I. 

(2004): Prilog veterinarsko-sanitarnom pregledu mesa 

divljači. Zbornik radova Trećeg hrvatskog veterinarskog 

kongresa, Opatija, 17.-21. studenog 2004., 302- 

306. 

14. Paleari, M.A., Moretti, V.M., Beretta, G., Mentasti, T., 

Bersani, C. (2003): Cured products from different animal 

species. Meat science, 63(4):485-489. 

15. Souci, S.W.,Fachmann, W., Kraut, H. (1979): Die 

Zusammensetzung der Lebensmittell. Nährwert- 

Tabellen. Wissenschaftliche Verglagsgesellschaft 

MBH, Stuttgart. 

16. Szekely, K. (1997): Changes in the meat inspection 

and food control according to new legal regulton. 

Magyar Allatorvosok Lapja. 119(4):214-216. 

17. Uherova, R., Buchtova, V., Tkacsova, M. (1992): 

Nutritional factors in game. Fleischwirtschaft, 

72(8):1155-1156. 

18. Zlender, B., Čepin, S. (2003): Traditional Slovene meat 

products. Fleischwirtschaft, 83(1): 81-85. 

19. Živković, J. (2001): Higijena i tehnologija mesa I. dio. 

Veterinarsko-sanitarni nadzor životinja za klanje i 

mesa. Orbis, Zagreb. 

20. ……. Council Directive 92/45/EEC of 16 June 1992. 

21. ……. Regulations on requirements set for facilities 

used for animal slaughter and processing and storage 

of meat products (1992). Official Journal of Croatia 20. 

22. …… Statistical Yearbook of Croatia, 1995-2004. 

23. …… Law on food (2003). Official Journal of Croatia 

117. 

24. …… Law on hunting (1994). Official Journal of 

Croatia 10. 

25. …… Law on veterinary medicine (1997), Official 

Journal of Croatia 90. 

TRŽIŠTE MESA DIVLJAČI U ISTOČNOJ HRVATSKOJ 

SAŽETAK 

Meso divljači se u Republici Hrvatskoj konzumira u znatno manjim količinama od mesa domaćih životinja. 

Potrošnja mesa divljači iznosi svega 0,55 kg po članu domaćinstva godišnje. Potrošači preferiraju cijenom 

povoljnije meso domaćih životinja, bez obzira na pojedine nutricionističke prednosti mesa divljači. Istraživanje 

tržišta mesa divljači i preferencije potrošača provedeni su na 101 ispitaniku među stanovništvom Slavonije 

i Baranje. Većina anketiranih stanovnika konzumirala je meso divljači (92%) i misli da je ono kvalitetnije od 

mesa domaćih životinja (66%). Značajan broj anketiranih smatra da je meso divljači ekološki zdrava hrana i 

da je zdravije ukoliko se divljač odstrijeli u prirodi, nego da je podrijetlom sa specijaliziranih farmi (90%). Bez 

obzira na kvalitetu, tek 22% ispitanika kupuje meso divljači, a 51% anketiranih smatra da je ono preskupo. To 

je i glavni razlog što je meso divljači na stolu potrošača tek jednom mjesečno (51%). S obzirom na mjesečna 

primanja članova, 58% anketiranih u mogućnosti je konzumirati meso divljači samo jednom mjesečno, a najradije 

bi izabrali meso srneće divljači (55%) i zeca (25%). Na temelju provedene ankete, tržište mesa divljači 

moguće je poboljšati sniženjem cijena, što smatra 56% ispitanika, dok 27% misli da bi se ono poboljšalo otvaranjem 

specijaliziranih prodavaonica, a tek 17% ispitanika izjasnilo se za jaču marketinšku aktivnost. 

Ključne riječi: tržište, meso divljači, potrošači, konzumacija 

(Received on 18 September 2006; accepted on 25 October 2006 - Primljeno 18. rujna 2006.; prihvaćeno 25. listopada 

2006.) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 63:374.73 

OBRAZOVANJE POLJOPRIVREDNIKA KROZ SPECIJALISTIČKE 

SEMINARE 

Kristina Svržnjak, D. Kamenjak, Sandra Kantar 

Stručni članak 

Professional paper 

SAŽETAK 

Prema Nacionalnome programu za poljoprivredu i seoska područja (2003.), istaknuto 

je kako će neodgovarajuća obrazovna struktura seoskog stanovništva znatno 

otežati društveno–gospodarski razvoj seoskih područja i uzrokovati daljnje zaostajanje 

seoskog nad gradskim stanovništvom. Također je istaknuto kako je razmjerno 

mala ponuda programa za stručno obrazovanje i usavršavanje namijenjena specifičnim 

potrebama obrazovanja odraslog seoskog, posebice poljoprivrednog, stanovništva. 

Stoga su izražene potrebe za poboljšanjem obrazovne strukture poljoprivrednog 

i seoskog stanovništva, naročito kroz sustav trajnog stručnog obrazovanja 

i usavršavanje za potrebe obiteljske poljoprivrede i seoskog stanovništva, 

kao što su specijalistički seminari za poljoprivrednike koji se na Visokom gospodarskom 

učilištu u Križevcima provode od kraja 2004. godine. Takav oblik obrazovanja 

do sada je završilo 298 polaznika, organiziranih u 9 poljoprivrednih udruga, a 

za ovaj rad analiziraju se spolna, dobna i obrazovna struktura polaznika te prosječan 

broj godina bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom 213 polaznika, organiziranih 

u 6 poljoprivrednih udruga, koji su seminare završili tijekom 2004. i 2005. 

godine. Analizirani podaci dobiveni su iz anketnog upitnika, iz kojeg proizlazi i 

sažeti prikaz najčešćih komentara i sugestija, kao najvažnijih smjernica za daljnju 

organizaciju takvog oblika obrazovanja. 

Ključne riječi: obrazovna struktura seoskoga stanovništva, specijalistički seminari, 

cjeloživotno učenje, neformalno obrazovanje poljoprivrednika 

UVOD 

Jedno od glavnih ograničenja obrazovne strukture 

seoskog stanovništva je i vrlo skromna ponuda obrazovanja 

za odrasle. Osobito se to odnosi na radno aktivne 

poljoprivrednike, koji moraju biti spremni u svakome trenutku 

odgovoriti na nove izazove vezane za društvenogospodarski 

razvoj seoskih područja. Odgovoriti na nove 

izazove znači što prije ovladati sve raznovrsnijim znanjima 

i vještinama, kako bi poljoprivrednici mogli povećati 

konkurentnost prvenstveno svojeg obiteljskog poljoprivrednog 

gospodarstva, a time i konkurentnost hrvatske 

poljoprivrede, posebice u ovo predpristupno vrijeme i 

izlazak na zahtjevno europsko tržište. Stoga je Nacionalno 

vijeće za konkurentnost izradilo dokument 55 preporuka 

za povećanje konkurentnosti Hrvatske (2004.), 

gdje se preporuke od 1 do 11 odnose na Obrazovanje za 

rast i razvoj. U tom je dokumentu naglašeno da se obrazovna 

strategija i svaka politika moraju razvijati na koncepcijama 

cjeloživotnog učenja i društva koje uči, a da 

se konkurentnost gradi na primjeni sposobnosti, vještina 

i kreativnosti pojedinaca u novim uvjetima. Također 

je jedan od ciljeva usmjerenih na poboljšanje obrazovne 

strukture seoskoga stanovništva prema Nacionalnom 

programu za poljoprivredu i seoska područja (2003.) 

usmjeren na sustav trajnoga stručnog obrazovanja i usavršavanja 

za potrebe obiteljske poljoprivrede i seoskog 

stanovništva. Stoga je Ministarstvo gospodarstva, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva ovlastilo Visoko 

gospodarsko učilište u Križevcima 1 za obrazovanje poljoprivrednika 

različitih profila u sklopu programa cjeloživotnog 

obrazovanja. Visoko gospodarsko učilište u 

Mr.sc. Kristina Svržnjak, Dragutin Kamenjak, dipl.ing. i Sandra Kantar, 

dipl.ing - Visoko gospodarsko učilište, Milislava Demerca 1, 48260 

Križevci 

1 Visoko gospodarsko učilište u Križevcima jedno je od najstarijih poljoprivrednih 

učilišta u Europi, osnovano 1860. godine. Na učilištu se obavlja 

odgojno-obrazovna djelatnost (trogodišnji preddiplomski stručni studij 

poljoprivrede iz područja bilinogojstva, zootehnike i farm menadžmenta te 

dvogodišnji specijalistički diplomski stručni studij iz područja održive i 

ekološke poljoprivrede) te znanstveno-istraživačka djelatnost. Također se 

razvija suradnja sa selom, u smislu laboratorijske analize i izvođenja specijalističkih 

seminara za poljoprivrednike. Za daljnje informacije pogledati 

na Internet stranicu Učilišta: www.vguk.hr . 


K. Svržnjak i sur.: OBRAZOVANJE POLJOPRIVREDNIKA KROZ SPECIJALISTIČKE SEMINARE 

65 

Križevcima je krajem 2004. godine počelo s organiziranjem 

dvomjesečnih specijalističkih seminara za poljoprivrednike 

iz područja svinjogojstva, govedarstva i pčelarstva, 

kako bi kroz praktični i teoretski dio nastave 

ovladali novim tehnikama i tehnologijama iz pojedinoga 

područja poljoprivrede te se osposobili za svoja zanimanja 

(profesionalizacija poljoprivrednog zanimanja). 

Specijalistički seminari imaju obilježje izvaninstitucionalnog 

obrazovanja, odnosno neformalnog obrazovanja, 

koji, zajedno s formalnim i informalnim obrazovanjem, 

pokrivaju moderni koncept cjeloživotnog učenja. 

Prema popisu stanovništva (2001.), sadašnje stanje 

u obrazovnoj strukturi seoskog stanovništva vrlo je 

nepovoljno, s obzirom na to da veliki udio (29,1%) seoskog 

stanovništva pripada u kategoriju «bez škole ili 

nepoznato». Završeno osnovnoškolsko obrazovanje ima 

26,6% seoskog stanovništva, a srednju školu završilo je 

39,6% seoskog stanovništva. Najmanji postotak je akademski 

obrazovanog seoskog stanovništva (završena 

viša škola, fakultet, magisterij, doktorat) i iznosi samo 

4,7%. Općenito je poznato da je u razvijenim zemljama 

ljudski kapital glavni razvojni resurs, čiju kvalitetu u velikoj 

mjeri određuje obrazovanje. Stoga se, s obzirom na 

nepovoljnu obrazovnu strukturu seoskog stanovništva, 

javlja potreba za unapređenjem i intenziviranjem svih 

oblika obrazovanja, koji obuhvaćaju moderni koncept 

obrazovanja, a to su formalno, neformalno i informalno 

obrazovanje. 

U ovom se radu istražuje obrazovanje poljoprivrednika 

kroz specijalističke seminare, njihovo zadovoljstvo i 

daljnja zainteresiranost za takav oblik obrazovanja, spolna 

i dobna struktura te obrazovna struktura polaznika, u 

usporedbi s obrazovnom strukturom seoskog stanovništva 

u Hrvatskoj. U završnome dijelu rada opisuju se 

najvažnije sugestije i komentari za poboljšanje i unapređenje 

daljnjih specijalističkih seminara i novih kraćih 

tečajeva u skladu s interesima poljoprivrednika. S obzirom 

na to da su udruge najrazvijeniji i najrašireniji oblik 

organiziranja poljoprivrednika u Hrvatskoj te da im je 

jedan od glavnih ciljeva sustavno educiranje članova, 

Visoko gospodarsko učilište u Križevcima je, u suradnji s 

nekolicinom poljoprivrednih udruga iz Koprivničkokriževačke 

i susjednih županija, krajem 2004. godine 

počelo s provođenjem specijalističkih seminara. Do 

sada je seminar završilo 298 polaznika, organiziranih u 9 

poljoprivrednih udruga i to: 3 pčelarske udruge, 3 svinjogojske 

udruge i 3 govedarske udruge 

Za ovaj rad analizirani su podaci iz anketnog upitnika 

polaznika koji su specijalistički seminar završili 2004. 

i 2005. godine. U tom razdoblju seminar je završilo ukupno 

213 polaznika, organiziranih u 3 pčelarske udruge, 2 

govedarske udruge i 1 svinjogojsku udrugu. 


Tijekom specijalističkog seminara provedena je 

anonimna anketa te je za ovaj rad obrađeno ukupno 213 

anketnih upitnika. Iz ankete su dobiveni podaci o dobnoj, 

spolnoj i obrazovnoj strukturi polaznika te prosječan broj 

godina bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom. Podaci 

se obrađuju standardnim statističkim tehnikama i prikazuju 

se skupno za sve polaznike, odnosno udruge, te 

zasebno po udrugama i to: 105 anketnih upitnika pčelara 

(3 pčelarske udruge), 74 anketnih upitnika govedara 

(2 govedarske udruge) i 34 anketnih upitnika svinjogojaca 

(1 svinjogojska udruga). 

S obzirom na obrazovnu strukturu, analizira se i 

uspoređuje obrazovna struktura polaznika s obrazovnom 

strukturom seoskog stanovništva u Hrvatskoj, prema 

Popisu stanovništva Državnog zavoda za statistiku iz 

2001. godine. Osim toga, kroz anketu je napravljena evaluacija 

specijalističkih seminara, čime su dobiveni podaci 

o zadovoljstvu takvim načinom obrazovanja, o željama 

i mogućnostima za daljnje oblike obrazovanja, kroz 

najčešće sugestije i komentare glede provedenog seminara. 

Rezultati evaluacije iskorišteni su u cilju unapređenja 

neformalnih oblika obrazovanja na Visokom 

gospodarskom učilištu, odnosno u cilju prilagodbe organizacije 

i sadržaja budućih obrazovnih programa, seminara 

i tečajeva prema potrebama polaznika. 


Dobna i spolna struktura polaznika specijalističkog 

seminara 

Rezultati istraživanja iz ankete o prosječnom broju 

godina bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom te o dobnoj 

i spolnoj strukturi specijalističkog seminara prikazani 

su u Tablici 1. za svaku skupinu polaznika posebno i 

ukupno. 

Spolna struktura polaznika prikazuje se i grafički 

(Graf. 1.), kako bi se što bolje prikazala nepovoljna razlika 

između polaznika muškog i ženskog spola. S obzirom 

na spolnu strukturu, može se reći da je ta struktura 

najbolja kod polaznika govedarskih udruga, gdje je 

seminar završilo 22% žena. Nešto manje polaznika 

ženskog spola bilo je iz svinjogojske udruge (18%) i pčelarskih 

udruga (15%). Ako se podaci promotre ukupno 

za svih 6 analiziranih udruga, može se zaključiti kako je 

spolna struktura polaznika specijalističkih seminara 

uglavnom loša, jer je seminar završilo oko 18% žena, 

odnosno 82% muškaraca. 

Dobna struktura polaznika najniža je kod članova 

govedarskih udruga, gdje je prosječna starost polaznika 

33 godine, te kod članova udruge uzgajivača svinja, 

gdje je prosječna starost polaznika 38 godina. Kod članova 

pčelarskih udruga polaznici su različite životne 

dobi - od školaraca (13 godina) do umirovljenika (70 

godina), ali ipak u toj strukturi prevladavaju stariji članovi, 

odnosno nepovoljnija dobna struktura, s prosječnom 

starosti pčelara 43 godine. Ukupno gledajući sve 

polaznike seminara, dobna struktura je povoljna, jer je 

prosječna starost svih polaznika 38 godina, s velikim 

iskustvom u bavljenju poljoprivrednom proizvodnjom 

(prosječno 13,5 godina). 


66 


Tablica 1. Dobna i spolna struktura polaznika specijalističkih seminara 

Table 1. Sex and age structure of attendants of specialist seminars 

Grafikon 1. Spolna struktura polaznika specijalističkih seminara 

Figure 1. Sex of attendants of specialist seminars 

Obrazovna struktura 

Obrazovna struktura seoskog stanovništva u odnosu 

na obrazovnu strukturu polaznika specijalističkih 

seminara prikazana je u Grafikonu 2., iz kojeg je vidljivo 

da polaznici specijalističkih tečajeva imaju bolje dosadašnje 

formalno obrazovanje u usporedbi s ukupnim 

seoskim stanovništvom u Hrvatskoj 2001. godine. 

Povoljnija obrazovna struktura polaznika seminara očituje 

se u tome što završeno srednjoškolsko obrazovanje 

ima 46,5% polaznika, što je za 6,9 postotnih poena više 

u odnosu na ukupno seosko stanovništvo. S druge strane, 

osnovnu školu završilo je 21,6% polaznika, što je 5 

postotnih poena manje s obzirom na ukupno seosko stanovništvo 

sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem. 

Vrlo povoljna obrazovna struktura polaznika očituje 

se najviše u kategoriji «akademski obrazovani» (završena 

viša ili visoka škola, magisterij ili doktorat), koja je za 

čak 6,1 postotni poen veća od ukupno akademski obrazovanog 

seoskog stanovništva. Na taj način se postotak 

akademski obrazovanih polaznika (10,8%) približava 

postotku akademski obrazovanog ukupnog stanovništva 

u Hrvatskoj (11,9%). U Strategiji i akcijskom planu obrazovanja 

odraslih (2004.) istaknuto je da će obrazovanje 

doprinijeti povećanju konkurentnosti ako se ostvari, između 

ostalog, i poboljšanje obrazovne strukture stanovništva, 

što znači da bi se konceptom cjeloživotnog uče- 



67 

Grafikon 2. Seosko stanovništvo i polaznici specijalističkih seminara prema formalnom obrazovanju 

Figure 2. Agricultural population and attendants of specialist seminars by formal education 

*OPG – obiteljska poljoprivredna gospodarstva 

Shema 1. Najčešće sugestije polaznika specijalističkih tečajeva 

Scheme 1. Suggestion of attendants of specialist seminars 


68 


nja u strukturi obrazovanja trebala postepeno smanjivati 

kategorija «bez škole ili nepoznato» 2 , odnosno, s druge 

strane, trebale bi se postupno povećavati sve druge 

analizirane obrazovne kategorije cjelokupnoga stanovništva 

u Hrvatskoj. 

Sugestije polaznika glede specijalističkih 

seminara 

Najčešće sugestije polaznika specijalističkih tečajeva 

vrlo su značajne za daljnju organizaciju i osmišljavanje 

obrazovnih programa u području poljoprivrede, ne 

samo za Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, nego 

i za druge obrazovne institucije koje sudjeluju u procesu 

obrazovanja odraslih. Sugestije polaznika uglavnom se 

preklapaju te se iz tog razloga u Shemi 1. prikazuju kao 

ukupni rezultat analizirane ankete svih polaznika opisan 

u 11 koraka. Najčešće kritike bile su usmjerene na organizaciju 

seminara u smislu da polaznici žele više praktične 

nastave organizirane u zimskom periodu, kada za 

većinu poljoprivrednika nema toliko obveza glede poljoprivredne 

proizvodnje kao u ostalim dijelovima godine. 

Praktična nastava trebala bi biti osmišljena 

uvođenjem seminarskih radova, organiziranjem izleta na 

ogledna obiteljska poljoprivredna gospodarstva u 

Europskoj Uniji ili povećanjem suradnje sa stranim 

stručnjacima (primjeri iz prakse o iskustvima ulaska u 

EU). Također su zahtjevi polaznika usmjereni na rad u 

manjim grupama i organiziranje nastave prema iskustvu 

polaznika, s obzirom na to da su seminar pohađali i 

polaznici koji su bili totalni početnici, odnosno nisu imali 

nikakva iskustva u bavljenju poljoprivrednom proizvodnjom. 

Pohvalno je što polaznici žele više interakcije na 

nastavi putem uvođenja seminarskih radova te su izrazili 

želju za pisanim materijalima s predavanja. Što se tiče 

buduće organizacije tečajeva, oni bi trebali biti kraći i 

raznovrsne tematike, uglavnom s naglaskom na poslovno 

i informatičko obrazovanje. 

ZAKLJUČAK 

S obzirom na to da nepovoljna obrazovna struktura 

poljoprivrednika predstavlja ograničenje razvoju obiteljskih 

poljoprivrednih gospodarstava na putu prilagodbe 

hrvatske poljoprivrede Europskoj Uniji i da trenutno u 

Hrvatskoj postoji razmjerno mala ponuda programa za 

obrazovanje i usavršavanje odraslog seoskog stanovništva 

(Nacionalni program za poljoprivredu i seoska 

područja), Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga 

gospodarstva ovlastilo je Visoko gospodarsko učilište 

u Križevcima za provođenje specijalističkih seminara 

u sklopu programa cjeloživotnog obrazovanja poljoprivrednika, 

u svrhu stručnog obrazovanja i usavršavanja 

po određenim granama poljoprivrede. 

Rezultati ankete polaznika specijalističkih seminara 

pokazuju da su potrebe za dodatnim obrazovanjem 

uglavnom usmjerene na muški dio populacije pa se 

može zaključiti kako je spolna struktura polaznika nepovoljna, 

s obzirom na to da je seminar završilo 175 muškaraca 

(82,2%) i 38 žena (17,8%). Loša spolna struktura 

polaznika mogla bi se opravdati činjenicom što su u 

hrvatskoj poljoprivredi uglavnom muškarci nositelji obiteljskih 

poljoprivrednih gospodarstava i redoviti aktivni 

članovi poljoprivrednih udruga. 

Drugi zaključak koji slijedi iz rezultati ankete je da 

se dodatno školuju obrazovaniji nositelji obiteljskih poljoprivrednih 

gospodarstava te iznenađuje visoki postotak 

akademski obrazovanih polaznika (10,8%), što je za 

6,1 postotnih poena više ako usporedimo akademsku 

razinu obrazovanja ukupnoga seoskog stanovništva u 

Hrvatskoj i na taj je način bliži postotku ukupno akademski 

obrazovanog stanovništva naše zemlje (11,9%). 

Nešto manje od polovice polaznika (46,5%) ima završenu 

srednju školu, što je za 6,9 postotnih poena više u 

usporedbi s ukupnim seoskim stanovništvom. S druge 

strane, nešto više od petine polaznika (21,1%) ima 

završenu osnovnu školu, što je za 5 postotnih poena 

manje u odnosu na ukupno seosko stanovništvo, a 

također je smanjena i kategorija «neškolovani i nepoznato» 

za 7,5 postotnih poena. 

Ako se uz povoljniju obrazovnu strukturu polaznika 

pridoda i povoljna činjenica da su polaznici specijalističkih 

seminara uglavnom mladi radno aktivni poljoprivrednici, 

čija je prosječna starost 38 godina, s iskustvom 

bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom 13,5 godina, 

može se zaključiti da će oni pozitivno utjecati na budući 

društveno-gospodarski razvoj seoskih područja i konkurentnost 

hrvatske poljoprivrede. 

LITERATURA 

1. Nacionalni program za poljoprivredu i seoska područja, 

Zagreb, 2003., www.mps.hr 

2. Neformalno obrazovanje u Europi: korak ka prepoznavanju 

neformalnog obrazovanju u SCG, urednik Darko 

Marković, Beograd, Grupa Hajde da…, 2005. 

3. Popis stanovništva 2001., Državni zavod za statistiku 

Republike Hrvatske, www.dzs.hr 

4. Strategija i akcijski plan obrazovanja odraslih, 2004., 

Povjerenstvo za obrazovanje odraslih Vlade Republike 

Hrvatske, www.mzos.hr 

5. Strategija razvitka Republike Hrvatske, Hrvatska u 21. 

stoljeću, Projektni zadatak Odgoj i obrazovanje, Bijeli 

dokument o hrvatskom obrazovanju, voditelj projektnog 

zadatka prof.dr.sc. Nikola Pastuović, Zagreb, 2001. 

6. Svržnjak, K. (2006.): Neformalno obrazovanje pčelara. 

Hrvatska pčela, godište 124, br.1 

7. 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske, 

urednici Mira Lenardić i sur., Nacionalno vijeće za konkurentnost, 

2004. 

2 Dosta je visok postotak polaznika specijalističkih seminara u kategoriji 

«bez škole ili nepoznato» (21,6%), međutim to je opet za 7,5 postotnih 

poena manje u usporedbi s ukupnim seoskim stanovništvom. 



69 

EDUCATION OF AGRICULTURISTS THROUGH SPECIALIST SEMINARS 

SUMMARY 

According to the National programme of agriculture and rural areas (2003.) it is pointed out that the socialeconomic 

development of rural areas is remarkably interfered by their unsuitable educational structure and 

puts them behind with city inhabitants. It is also pointed out that the offer of programmes for professional 

development of education and improvement due to specific needs for education of adult rural population 

(especially farmers) is proportionately low. Therefore, general needs for improvement of educational structure 

of farmers and rural population are extended, especially through the system of permanent professional education 

and improvement for requirements of family farming and rural population as are specialist seminars at 

College of Agriculture in Križevci for farmers. Such training colleges have been conducting here since 2004. 

Until now, 298 trainees have finished such form of education. They were organised in collaboration with 9 

agricultural associations. Sex, age and educational structure of trainees as well as average number of people 

engaged in farming for 213 trainees organized in collaboration with 6 agricultural associations were analysed 

by this study. They finished training colleges during 2004 th and 2005 th year. Analysed data was obtained from 

questionnaire that summaries the most frequent comments and suggestions as the most important guidance 

for further organisation of such form of education. 

Key-words: educational structure of rural population, specialist seminars, lifelong learning, non-formal education 

for farmers 

(Primljeno 17. listopada 2006.; prihvaćeno 13. studenog 2006. - Received on 17 October 2006; accepted on 13 

November 2006) 


ISSN 1330-7142 

UDK = 631.587:631.84:633.15 

UTJECAJ NAVODNJAVANJA I GNOJIDBE DUŠIKOM NA UROD 

I KOMPONENTE URODA KUKURUZA 

Hrvoje Plavšić, dipl..ing. (1) Magistarski rad (2) 

SAŽETAK 

Sve češći klimatski ekstremi stavljaju u prvi plan potrebu korištenja navodnjavanja. Ovo istraživanje pokušava 

odgovoriti koliko vode i kada dodati, uz primjenu odgovarajuće količine dušika, za postizanje visokih i kvalitetnih 

uroda. Tijekom 2000. i 2002. godine postavljen je poljski pokus po split-plot metodi na pokušalištu Poljoprivrednog 

instituta Osijek. Glavni čimbenik (A) je bilo održavanje sadržaja vode u tlu u 3 stepenice (A1 80-100 % PVK; A2 65- 

100 % PVK; A3 kontrola), a podčimbenik (B) gnojidba dušikom u 3 stepenice (B1 100 kg N/ha; B2 150 kg N/ha i B3 

200 kg N/ha). Određena su fizikalna i kemijskih svojstava tla i vode za navodnjavanje. U vegetaciji je praćen sadržaj 

vode u tlu te se pristupalo navodnjavanju kada se sadržaj vode spustio na donju vrijednost A1 ili A2 varijante. 

Navodnjavalo se samohodnim vučenim rasprskivačem (tifon) s vodom koja nije imala ograničenja. Dušik je dodan 

u osnovnoj obradi, prije sjetve i kroz prihranu. Tijekom istraživanja praćeni su klimatski pokazatelji, stanje usjeva 

te visina biljke do klipa i metlice. Na kraju vegetacije određene su komponente uroda s 10 klipova (dužina klipa, 

broj redova zrna, broj zrna na klipu, masa zrna s klipa, hektolitarska masa, masa 1000 zrna, suha tvar, randman te 

sadržaj dušika u zrnu kukuruza). Nakon žetve uzeti su uzorci zrna u cilju određivanja sadržaja dušika pojedinoj varijanti 

navodnjavanja i gnojidbe. Urod kukuruza je bio pod značajnim utjecajem godine (2002. godini veći za 1,49 t/ha 

prema 2000.). Signifikantno veći urodi bili su na varijantama najviše razine navodnjavanja. Varijanta B3 dala je 

signifikantno veći urod samo u 2002. godini. Signifikantan do vrlo signifikantan utjecaj navodnjavanja utvrđen je 

kod visine do klipa i vrha metlice, mase zrna na klipu i mase 1000 zrna, a hektolitrska masa u 2000.godini. U 2000. 

godini signifikantan utjecaj B3 utvrđen je kod svojstva broja redova zrna na klipu, a u 2002. godini kod svojstava 

dužine klipa i mase zrna na klipu. Svaka viša varijanta gnojidbe dušikom rezultirala je signifikantno većim sadržajem 

dušika u tlu, ali tek u 2002. godini. 

Ključne riječi: navodnjavanje, voda, dušik, urod, komponente uroda, kukuruz 

(1) Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek 

(2) Magistarski rad obranjen na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomski fakultet 

Zagreb 2006. / Master`s thesis was defended at University of Zagreb, 

The Faculty of Agriculture in 2006 


H. Plavšić: UTJECAJ NAVODNJAVANJA I GNOJIDBE DUŠIKOM NA UROD I KOMPONENTE ... 

71 

INFLUENCE OF IRRIGATION AND NITROGEN MANURE ON 

YIELD AND YIELD COMPONENTS OF MAIZE 

SUMMARY 

Master`s thesis 

Today we can see climatic changes more often than before. This investigation tried to give the answer, when and 

how much water and nitrogen we should apply to achieve high and quality yield. In 2000 and 2002 field experiment 

has been set by split-plot method at The Agricultural Institute of Osijek. The main factor (A) was keeping the water 

content in the soil in three different levels (A1 80-100 % fwc – field water capacity; A2 65-100 % fwc and A3 control 

without irrigation). Factor B was application of nitrogen in three levels (B1 100 kg N/ha; B2 150 kg N/ha; B3 

200 kg N/ha). Some physical and chemical components of the soil and water for irrigation were determined. During 

the vegetation, water content in the soil was measured, and irrigation was applied when water content decreased 

below minimal basic value in A1 or A2 variants. The irrigation was realized with sprinkler system «Tifon». Water 

for irrigation had no limitation. Nitrogen was added in autumn, spring, before sowing and during the vegetation. 

Climatic value were monitored during the vegetation together with crop condition and plant characteristics (plant 

hight to the ear and to the top of the plant). At the end of the vegetation, yield components were determined from 

10 ears (ear length, grain row and grain number on the ear, grain weight from the ear, hectolitar mass, 1000 grain 

mass, dry matter, randman and nitrogen content in the grain). After the end of vegetation, grain samples were taken 

for determination of nitrogen supply. It was established that the maize yield was under the significant influence of 

the year (in 2002 yield was higher for 1,49 t/ha related to 2000). In both years, significantly higher yields were realized 

on A1 variant. Variant B3 had significantly higher yield only in 2002. Significant to very significant influence 

of irrigation related to non irrigation was realized in several components: plant hight to the ear and to the top of the 

plant, grain weight and 1000 grain mass and the hectolitar mass in 2000. In 2000 significant influence of B3 was 

realized for grain row on ear and in 2002 for ear length and grain mass on the ear. Each variant with higher nitrogen 

level resulted in significantly higher soil nitrogen content in 2002. 

Key-words: irrigation, water, nitrogen, yield, yield components, maize 


IN MEMORIAM 

Prof.dr.sc. Marija Đurkić 

(1951.-2006.) 

Dana 23. lipnja 2006. godine napustila nas je tiho i zauvijek naša draga kolegica, prof. dr. sc. Marija Đurkić, 

dugogodišnja članica Zavoda za zaštitu bilja i Katedre za agrobotaniku. Ostavila je tugu i prazninu među brojnim 

kolegama i studentima, kao i topla sjećanja na dugogodišnju suradnju i prijateljstvo. Neka nas ovaj In Memoriam 

vrati u mislima k njoj i prisjeti na njezin životni put. 

Dr.sc. Marija Đurkić, izvanredna profesorica i znanstvena savjetnica, rođena je 12. studenoga 1951. godine 

u Ernestinovu. Osnovnu i srednju tehničku školu – kemijskoga smjera završila je u Osijeku. Diplomirala je na 

Poljoprivredom fakultetu u Osijeku, 1984. godine. Magistrirala je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom 

Sadu, 1990. godine, tezom: „Floristički sastav i organska produkcija korovnih vrsta u agrofitocenozi kukuruza na 

području Osijeka“. Doktorirala je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, 1996. godine, tezom: “Utjecaj kemijskih 

i mehaničkih mjera na korovnu floru samooplodnih linija kukuruza u istočnoj Hrvatskoj“. 

Nakon srednje škole radila je kao tehnicarka na Odjelu agrotehnike Poljoprivrednog instituta u Osijeku, od 

1973. do 1976. godine, u Zavodu za pedologiju Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku, a od 1976. - 1986. kao laborantica 

na predmetu Agrobotanike Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Godine 1986. izabrana je za asistenticu, 

1990. za znanstvenu asistenticu, 1997. za docenticu, 2003. za izvanrednu profesoricu i 2006. za znanstvenu savjetnicu. 

Do 2005./2006. akademske godine održavala je nastavu na predmetima Agrobotanike, Poljoprivredne 

botanike i Poljoprivredne fitocenologije. Takoder je duži niz godina, od 1998., izvodila nastavu i na Veleucilištu u 

Požegi, kao nositeljica predmeta Botanike na smjeru vinogradarstvo-vinarstvo-vocarstvo. Prema najnovijemu 

nastavnome planu i programu od 2005./06. akademske godine, imenovana je za koordinatoricu modula Korovi i 

Poljoprivredna fitocenologija na diplomskome studiju, smjera Zaštite bilja te za predavacicu vecega broja izbornih 

modula na preddiplomskom, specijalistickom i doktorskom studiju, smjerova Bilinogojstvo i Zaštita bilja. 

U okviru dvadesetogodišnje znanstvene djelatnosti, prof.dr.sc. Marija Đurkić bavila se agrobotaničkim 

istraživanjima usmjerenim na korove u različitim poljoprivrednim kulturama na području sjeveroistočne Hrvatske. 

Objavila je ukupno 42 znanstvena rada te sudjelovala na 29 znanstvenih skupova, od kojih su 12 međunarodni. 

Koautorica je poglavlja: “Opće značajke sjemenja i plodova” u sveučilišnom udžbeniku “Sjemenje i plodovi poljoprivrednih 

kultura i korova na području Hrvatske”. Bila je voditeljica projekta “Ekološki prihvatljiv model suzbijanja 

korova u krumpiru”, financiranog od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (2004.- 

2006.) te istraživačica u više projekata Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od 1986. do 2006. godine. 

Imenovana je voditeljicom znanstvenoga programa: “Ekološki prihvatljiva zaštita bilja u poljoprivrednoj proizvodnji”, 

koji je predložen Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa u 2006. godini za istraživačko razdoblje od 

2006. do 2010. godine. Svojim sveukupnim znanstvenim radom dala je vrijedan doprinos poljoprivrednoj znanosti 

i struci. Bila je članicom European Weed Research Society (EWRS), Hrvatskog agronomskog društva (HAD) 

i Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ). 

Bolna je istina da profesorice Marije Đurkić nema više među nama. Ostaju nezaboravna sjećanja na osobu 

koja je bila zagovornica pravednosti i poštenja. Isto tako ostaju sjećanja na njezin dugogodišnji predani rad u prenošenju 

znanja brojnim naraštajima studenata koji će je pamtiti kao savjesnu i primjernu nastavnicu. 

U ime svih djelatnika i studenata Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, izražavam zahvalnost prof.dr.sc. Mariji 

Đurkić za sve dobro što je činila, za prijateljstvo koje nam je darivala i sve lijepe uspomene koje je ostavila. 

Prof. dr. sc. Mira Knežević 

Šef katedre za agrobotaniku 

POLJOPRIVREDA 12:2006 (2)

IN MEMORIAM 

Prof. Marija Đurkić, Ph.D. 

(1951 – 2006) 

On 23 June 2006 our dear colleague professor Marija Đurkić , a long-time member of the Department of 

Plant Protection and Agricultural Botany Section, passed away silently and forever. She left sorrow and emptiness 

among many of her colleagues and students as well as warm memories of long-time cooperation and 

friendship. Let this Memoriam return her and her life in our mind. 

Marija Đurkić, an associate professor and scientific adviser was born on 12 November 1951 in Ernestinovo. 

Elementary and high school she attended in Osijek. In 1984 she graduated from the Faculty of Agriculture in 

Osijek. Her M.A. she received from the Natural –mathematics Faculty in Novi Sad in 1990 (thesis “Floristic composition 

and organic production of weed species in maize agro-phyto-cenosis in Osijek area”. In 1996 she received 

her Ph.D. (thesis “Effect of chemical and mechanical measures on weed flora of selfpollinated maize lines in 

eastern Croatia”) from the Faculty of Agriculture in Osijek. After finishing the high school she was working as a 

technician at the Department of Agricultural Engineering within the Agriculture Institute in Osijek. In the period 

1973 – 1976 she was an employee of the Soil Science Department at the Faculty of Agriculture in Osijek. From 

1976 to 1986 she was working as a laboratory technician of the Agricultural Botany course at the Faculty of 

Agriculture in Osijek. In 1986 she was appointed assistant, 1990 research assistant, 1997 assistant professor, 

2003 associate professor and 2006 scientific adviser. By the academic year 2005/2006 Marija was lecturing 

Agricultural Botany and Agricultural phyto-cenology . She was also lecturing courses at the Polytechnic College 

in Požega since 1998. There she ran Botanics course of the viticulture – wine production – fruit growing major. 

By the latest curriculum, since academic year 2005/06 she was appointed coordinator of the module Weeds and 

Agricultural phyto-cenology of the graduate study program of Plant protection major as well as lecturer of a certain 

number of optional modules at undergraduate, specialist and Ph.D. study program of Crop production and 

plant protection majors. 

Within her twenty year research activities professor Marija Đurkić conducted researches in agricultural 

engineering focused on weeds in diverse arable crops in northern-east Croatia. Forty two of her research papers 

have been published. She participated in 29 symposia 12 of which were international. Marija was also a coauthor 

of the chapter “General traits of seeds and fruits” of the university textbook “Seeds and fruits of arable 

crops and weeds in Croatia”. Also, she was a principal researcher of the project “Ecologically acceptable model 

of potato weeds control” financed by the Ministry of Agriculture, Forestry and Water Management (2004 – 2006) 

as well as a researcher in certain project supported by the Ministry of Science, Education and Sports from 1986 

to 2006. She was appointed leader of the research program “Ecologically acceptable plant protection in agricultural 

production” proposed to the Ministry of Science, Education and Sports in 2006 for the study period 2006 - 

2010. Taking into account all of her research work she contributed a lot to both agricultural science and profession. 

Professor Marija Đurkić was a member of the European Weed Research Society (EWRS), Croatian Society 

of Agronomists (HAD) and Croatian Plant Protection Society (HDBZ). 

Painful truth is that professor Marija Đurkić is not with us any more. However, what remains and will always 

exist is unforgettable memories of the person being an advocate of justice and honesty. Also, her long-time dedicated 

work in transferring knowledge to many generations of students will always remind us of Marija as a diligent 

and decent lecturer. 

On behalf of all employees and students of the Faculty of Agriculture in Osijek I would like to express our 

deep gratitude to professor Marija Đurkić for all good she has done, for friendship she gifted to us and for all nice 

memories she left. 

Prof. Mira Knežević, Ph.D. 

Chief of the Section of Agricultural Botany 


UPUTE AUTORIMA 

“POLJOPRIVREDA znanstveno-stručni časopis” (ISSN 1330-7142), kojega publiciraju Poljoprivredni fakultet u Osijeku i 

Poljoprivredni institut Osijek, objavljuje znanstvene i stručne radove na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljuju se radovi koji nisu 

tiskani u drugim časopisima, niti predani u tisak. Izvodi, sažeci, sinopsisi, magistarski radovi, disertacije te izlaganja na znanstvenim 

i stručnim skupovima ne smatraju se objavljenim radovima. U dodatku časopisa mogu se objaviti prikazi knjiga ili njihove recenzije, 

kraći prijevodi, osvrti i vijesti iz područja poljoprivrede. 

Radovi se šalju u Uredništvo časopisa u 2 primjerka, a moraju zadovoljiti sljedeće tehničke propozicije: 

• Maksimalni obujam rada (uključujući tablice, grafikone, slike i sheme) je 10 stranica A-4 formata (max. znakova 30000, 

uključujući razmake između riječi), sažetka disertacije 2 stranice, a sažetka magistarskog rada 1 stranica. 

• Tekst mora biti pisati u Microfoft Word for Windows, verzija 6.0 ili viša, Font Times New Roman, s duplim proredom. Sve 

margine su 2,5 cm. 

• Cijeli rad treba pisati veličinom slova 11, osim naslova rada (12), naslova i sadržaja tablica (10) te sažetaka (10). 

Naslov rada i poglavlja treba pisati velikim podebljanim slovima. 

• Grafikoni, slike i sheme trebaju biti čisti, pregledni i snimljeni u Winword obliku te editirani kao integralni dio rada tj. u tekstu 

gdje dolaze. Radi sigurnije izvedbe tiskanja rada potrebito ih je također dostaviti i u jednom od grafičkih ili slikovnih 

formata (*.xls, *.tiff ili *.jpg), isključivo u crno-bijeloj tehnici. Naslovi i sadržaji tablica, grafikona, slika i shema u radu 

moraju biti prevedeni i na engleski jezik, i obrnuto. Ako je rad na hrvatskom jeziku, naslove tablica, grafikona, slika i shema 

treba pisati podebljanim slovima, a engleske prijevode njihovih naslova, kao i sadržaja, treba pisati u kurzivu neboldiranim 

slovima, i obrnuto. 

• Početak odlomka (pasusa) u tekstu ne smije se uvlačiti tabelator tipkom, a odlomke treba razdijeliti tipkom ENTER. Treba koristiti 

automatsku numeraciju stranica (pozicija dolje desno). 

• Puna imena i prezimena autora, sa zvanjima i adresama ustanova u kojima rade (veličina slova 10, kurziv) stavljaju se na kraju 

prve stranice ispod crte duge 3 cm i ne smiju se pisati u programu automatske fusnote. U slučaju da rad zahtijeva pisanje 

fusnota, poželjno je koristiti automatske fusnote. 

• Citirani autori u radu ne smiju biti podebljani, pisani u kurzivu niti velikim slovima. 

• Za pisanje decimalnih brojeva u tekstovima i tablicama na hrvatskom jeziku treba koristiti isključivo zareze, odnosno u 

engleskoj verziji isključivo točke. U hrvatskim tekstovima i tablicama, kao i u popisu literature, iza svih spomenutih 

godina obvezno dolazi točka. 

Radovi će biti recenzirani od najmanje 2 recenzenta iz odgovarajućeg područja i lektorirani. Recenzenti obavljaju kategorizaciju 

radova: izvorni znanstveni članak (original scientific paper), pregledni znanstveni članak (scientific review), prethodno 

priopćenje (preliminary communication), izlaganje na znanstvenom skupu (conference paper), stručni članak (professional 

paper). Svi radovi dobivaju UDK klasifikacijski broj (rad se kategorizira prema određenim područjima). Radovi tiskani na hrvatskom 

jeziku moraju imati kurzivom napisane engleske prijevode Naslova, Sažetka, Ključnih riječi te tablica i grafikona, i obrnuto. U radu 

tiskanom na hrvatskom jeziku engleske verzije Sažetka i Ključnih riječi dolaze na kraju rada, iza poglavlja Literatura, i obrnuto. 

Radovi u pravilu sadrže: 

NASLOV: treba biti što kraći, informativan, pisan velikim tiskanim (podebljanim) slovima, font 12. Ispod naslova dolaze inicijali 

imena (ženski autori puno ime) i prezime autora bez akademske titule, a iza svakog prezimena označiti eksponentom ukoliko 

autori nisu iz iste ustanove (podebljanim slovima u kurzivu font 11). 

SAŽETAK: jezgrovit prikaz rada koji čitatelju omogućava procjenu zanimljivosti rada. Sažetak treba biti napisan podebljanim 

slovima u kurzivu (font 10) i da se bez veće prerade može tiskati u referalnim časopisima. Optimalna dužina je oko 100 riječi. 

Sažetak mora sadržavati ključne riječi bitne zbog uključivanja u informacijske sustave, a koje također treba pisati podebljanim 

slovima u kurzivu (font 10). 

UVOD: izlaže se ideja i cilj provedenih istraživanja, a može se dati vrlo selektivan osvrt na literaturu, ako nema posebnog 

poglavlja “Pregled literature”. 

MATERIJAL I METODE: detaljno se opisuju samo nove ili modificirane metode. Za poznate metode i postupke daje se samo 

literaturni izvor. 

REZULTATI I RASPRAVA: opisuju se utvrđene činjenice i zakonitosti, objašnjavaju pojave te potvrđuje ili negira postavljena 

hipoteza. U raspravi treba usporedbom s radovima drugih autora potkrijepiti značaj vlastitih istraživanja. Treba voditi računa da 

se isti podaci ne ponavljaju u tablicama, grafikonima te ponovno u tekstu. 

ZAKLJUČAK: sadrži sintezu istraživanja i rezultata. Pri njegovom pisanju važna je postupnost u izlaganju. 

LITERATURA: piše se abecednim redom s rednim brojem ispred prvog autora, s punim podacima (autori, godina, naziv reference, 

izdavač, mjesto izdavanja, stranice). Autore ne pisati velikim slovima. 

Zadnju verziju rada, ispravljenu prema primjedbama recenzenata, treba poslati Uredništvu u jednom primjerku, kao i 

snimak rada na disketi. Rukopisi radova i diskete se ne vraćaju. 

Adresa: Uredništvo časopisa “Poljoprivreda”, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Trg sv.Trojstva 3, 31000 Osijek 

Glavna i odgovorna urednica: Draženka Jurković, tel. 031 224 245; Fax: 031 207 017; tehničke urednice: Manda Antunović, 

tel. 031 224 255; E-mail: mantun@pfos.hr i Danica Hanžek, tel. 031 224 240; E-mail: dhanzek@pfos.hr 


GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS 

“AGRICULTURE Scientific and Professional Review” (ISSN 1330-7142) is published by The Faculty of Agriculture in 

Osijek and The Osijek Agricultural Institute. Scientific and professional papers are published in both Croatian and English language. 

Papers are accepted on the understanding that they have not been or will be published elsewhere. Inferences, summaries, synopses, 

master’s theses, dissertations as well as presentations at symposia are not considered as published papers. Book surveys 

or their reviews, short translations and communications covering agriculture field will also be published in the journal supplement. 

The manuscripts submitted to Editorial Board in 2 copies and should meet propositions as follows: 

• Maximum paper scope (including tables, graphs, figures and other supplements) is 10 printed pages of A-4 

format (30 000 characters, including spaces between words), dissertation summary 2 pages and master’s one 1 page. 

• Text should be written in Microsoft Word for Windows version 6.0 or higher, Font Times New Roman, with line spacing 

2. All margins should be 2.5 cm 

• whole text should be written in letters sized 11 except head title (size 12), authors’ names and addresses, summaries 

and graphs and tables description (size 10). Headtitle and subtitles of the sections should be written in bolded capital letters. 

• paragraph must not be drawn in, neither key tabulator can be used, paragraphs should be divided by ENTER key. Automatic 

page numbering should be used (position bottom right) 

• Full authors’ names with titles, occupations and addresses of the institutions they work at (letter size 10, italic) should be 

placed at the bottom of the first page below 3 cm long line, they are not allowed to be written in the automatic footnote program. 

In case of footnote writing, automatic footnotes are advised. 

• Cited authors in the paper must not be bolded, written in italic or capitalized. 

• Graphs, figures and schemes should be as clear as possible and easy to survey. They must be saved in Winword and edited 

as an integral part of the paper (in the text). Titles of tables and graphs in the paper written in Croatian language should be bolded 

whereas English translations in italic are devised to be unbolded and vice versa (font 10). Colour graphs and figures are not 

welcome. Due to more sured paper printing, graphs and figures should also be submitted in one of graphic or figure formats 

(*.xls, *.tiff or *.jpg). They must not be submitted as drawings on parchment paper. Titles as well as contents of 

tables, graphs, figures and schemes of the paper must be also translated in English and vice versa. If the paper is written 

in Croatian language titles of tables, graphs, figures and schemes should be written in bolded letters whereas English translations 

of their titles as well as contents should be written in italic unbolded letters and vice versa. 

• Only commas should be written in Croatian texts while using decimal numbers in both text and tables whereas a point 

in an English version. In Croatian texts and tables as well as in a literature list a point should be placed after all mentioned 

years. 

Papers will be reviewed by at least 2 critics from corresponding field and language edited. Papers are classified by 

reviewers into: original scientific paper, scientific review, preliminary communication, conference paper and professional 

paper. All papers have UDK classification number (a paper is classified per certain fields). Titles, summaries, key-words, tables 

and graphs of the papers printed in Croatian language must be written in English (italic) and vice versa. English version of summary 

and key-words in the Croatian printed text is placed at the end of the paper after Literature chapter and vice versa. 

Generally, all papers should be divided into the following sections: 

TITLE: Should be as short as possible, informative, written in capital (bolded) letters, font 12. Initials of authors’ name (full 

name for females) and surname without academic titles should be placed below the title. Each surname should be followed by an 

exponent if authors do not work in the same institution (bolded letters in italic font 11). 

SUMMARY: A core display of the paper presenting readers clear idea of what it is about. Summary should be written in 

bolded letters in italic (font 10) enabling printing the paper in referable journals without a large-scale revision. Optimal length should 

be kept to approx. 100 words. Summary should contain key-words, vital for incorporating into information systems, that must 

also be written in bolded italic letters (font 10). 

INTRODUCTION: Displays an idea and aim of the conducted investigations. Very selective review of the literature may also 

be given here if there is no special section “Literature review”. 

MATERIAL AND METHODS: Only new or modified methods are described in details whereas literature source is given for 

recognized methods and procedures. 

RESULTS AND DISCUSSION: Determined facts and regularities are described, phenomena are explained whereas set up 

hypothesis is confirmed or denied. Significance of the own investigations should be substantiated by comparing them with other 

authors’ papers. Care should be taken in avoiding repeted data in tables, graphs and again in the text. 

CONCLUSION: Contains synthesis of the investigations and results. While writing take care of the presentation graduation. 

REFERENCES: References should be listed alphabetically by putting ordinal number before the first author, full data is 

required (authors, year, reference name, editor, editing place, pages). Authors should not be written in capital letters. 

Final versions of papers, corrected regarding to reviewer’s opinions, must be sent to Editorial Board printed in one 

copy and on a floppy disk. Manuscripts and disks will not be returned. 

Address: Editorial Board of the Journal “Agriculture”, The Faculty of Agriculture in Osijek, Trg Sv. Trojstva 3, 31000 

Osijek, Croatia 

Editor in Chief: Draženka Jurković, +385 31 224 245; Fax: 385 31 207 017; Technical Editors: Manda Antunović, Tel.: 

+385 31 224 255; Fax: +385 31 207 017; E-mail: mantun@pfos.hr and Danica Hanžek, Tel. + 385 31 224 240; E-mail: 

dhanzek@pfos.hr

Poljoprivreda 2-2006 final.qxd

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?