Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
ZAVJETNA MJESTA 63 - Toma Komarica kupio je parcelu br. 800/6 vel. 2.800 m. - Ivo Komarica kupio je parcelu br. 800/17 vel. 2.800 m. - Anto Topić kupio je parcelu br. 11/7 vel. 3.280 m. - Ilija Rimac kupio je parcelu br. 11/4 vel. 6.100 m. - Petar Lovrić kupio je parcelu br. 800/10 vel. 10.100 m. - Mile Lovrić kupio je parcelu br. 800/12 vel. 7.200 m. - Pejo Šalić kupio je parcelu br. 11/2 vel. 12.000 m. Prema prikazu s ovim podacima, na Crkvenama je otuđeno 198.120 m crkvene zemlje. Crkveno je ostalo samo groblje na glavici brda. Spomenuti mještani obrađivali su kupljenu zemlju, kosili ili im je služila za pašnjake. Na dijelu kojeg su kupili Šalići, na zaravnjaku pod grobljem bili su torovi. Vjerojatno su bili i prije kupoprodaje navedenog zemljišta. Tu bi pred zimu sa stadima dolazili "vrhovci" Regode, koji bi se pogodili s domaćinom, da bi tu mogli sa stadima provesti zimu. Obično bi se pogodili za torove a onda bi nabavljali sijeno. Međutim, i pored rasprodaje crkvene zemlje, spomenuti lokalitet i dalje ostaje Crkveno brdo. Kad god su se u prošlosti pojavljivale nejasnoće u pogledu te zemlje, uvijek bi izišla na vidjelo spoznaja: to je Crkveno brdo, crkvena zemlja. Tako nešto se dogodilo u vremenu egzodusa katolika iz našeg kraja. Iz poznatih razloga u posljednjem ratu pojedini katolici su mijenjali svoja imanja. Takvu zamjenu izvršio je Marko Stojčević pok. Jure iz Orlovca 1994-1995. godine. Kuća mu je blizu groblja. Njegov otac, pok. Juro darovao je parcelu zemlje za proširenje groblja. Kada je Marko htio prepisati zemlju na pravoslavca s kojim je mijenjao, iskrsla je zapreka: zemlja se vodi na crkvi "ognjennoga Vida". Nekako su izvršili prijepis bez učešća s crkvena strane, jer su odvjetnici sredili stvar. Ovaj detalj se uklapa u cjelovitu sliku Crkvenog brda, čija je zemlja u prošlosti stvarno bila crkvena a u novije vrijeme titularno na crkvi sv. Vida. Crkveni objekti na Crkvenama Kako uvažavamo mišljenje da je groblje na Crkvenama postojalo još u predturskom vremenu, mogli bismo pretpostaviti, da je u njemu morala postojati neka kapela, ako ne i sama crkva sv. Vida. Svakako, ako je tako nešto postojalo, nije moglo opstati u turskoj najezdi. Međutim, povijesni izvori ne govore o postojanju bilo kakve kapele, sve do druge polovice 17. stoljeća. Doduše, spominje se crkva sv. Vida "iz starih vremena", ali to mogu biti ta, ili nešto kasnija vremena. Prvi pisani spomen o sakralnom objektu, koji bi mogao biti na Crkvenama nalazimo kod biskupa fra Nikole Olovčića, koji 24. svibnja 1672. godine dolazi u župni stan na Lovrića glavici. On spominje skromnu kapelu na mjesnom groblju 49 . Po svemu sudeći, spomenuto groblje u to vrijeme bilo je na Crkvenama. 49 Isp. Starine JA, knjiga XXXVI., Zagreb 1918, str. 35.
64 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Pred Veliki bečki rat 1683-1699. godine bilo je povoljno aspektirano za katolike. Gledajući cjelovitu situaciju na Crkvenama u prvom dijelu turske vladavine, zaključujemo da su katolici imali mogućnost sagraditi zidanu crkvu sv.Vida. Prije toga vremena izvori ne spominju postojanje takve građevine. Poslije navedenog rata katolici su živjeli u velikoj nesigurnosti i siromaštvu, pa tijekom 18. stoljeća nisu imali nikakav sakralni objekt na Crkvenama. O takvom stanju i crkvi sv. Vida imamo dragocjen podatak iz istog sumornog vremena. Naime, biskup fra Marko Dobretić, pohodeći ivaštansku župu, dolazi u n|en donji kraj na svetkovinu sv. Roka 16. kolovoza 1776. godine. Dolazi na Crkvene, gdje služi sv. Misu. Ne spominje nikakvu kapelu, već obavlja Službu Božju na veoma starom i nepokretnom kamenom oltaru, preostalom od crkve sv. Vida iz ranijih vremena 50 . Sudeći prema preostalom oltaru, crkva sv. Vida zidana je od kamena. Ta "ranija vremena" mogla bi biti ona pred Veliki bečki rat, ili moguće još i ranije, prije dolaska Turaka. U prvoj polovici 19. stoljeća mogla je na Crkvenama postojati obična drvena kapela, jer su turske vlasti bile nešto tolerantnije prema katolicima. S druge strane, postojala je potreba za kakvim-takvim sakralnim prostorom, jer se na istom groblju održavala Služba Božja svake nedjelje i ostalim blagdanima. Godine 1867. na Crkvenama je izgrađena crkva većih dimenzija. U Šematizmu banjalučke biskupije 1892. godine stoji: "Ecclesia S. Viti Martyr. adhuc ante 25. annos e ligno in antiquissimo coemeterio 'Crkvine' nomenclato extructa dein reparata, hodie quoque cultui inservit" 51 . Proizlazi da je sagrađena 1867. godine od drvenog materijala. Gledajući one mogućnosti katolika, vjerojatno je bila pokrivena šindrom. U Šematizmu se navodi da je ta crkva obnovljena. Nigdje se ne spominju oštećenja te crkve u vremenu austrijske okupacije Bosne i Hercegovine i ustanaka koji su prethodili samoj okupaciji. Bit će da su drveni materijali trunuli, pa su bile potrebne izmjene i popravke. Crkva je popravljena u prvim godinama austrijske uprave. Umjesto šindrom, tada je pokrivena biber-crijepom. Kao takva, služila je za okupljanje vjernika donjeg kraja ivaštanske župe do 1879. godine a od tada kao sabiralište vjernika novoutemeljne župe Barlovci. U Matici potvrđenih iz 1880. godine postoji tabelarni prikaz s podacima o tadašnjoj barlovačkoj kapelaniji. Prema istom grafikonu, na teritoriju cijele kapelanije postoji samo jedna crkva. Tu je pribilježeno da se nalazi u Orlovcu i da je građena od drveta (lignea), što se sve slaže i odnosi na crkvu sv. Vida na Crkvenama. Spomenuta crkva je služila svojoj svrsi više od pedeset godina. Tu se održavala Služba Božja, tu su i biskupi dolazili na krizmu. Dana 6. kolovoza 1882. godine vrhbosanski biskup i administrator banjalučke biskupije dr. Josip Stadler 50 "... celebravit in altari Lapideo, perantiquo, et immobili, in quo loco existerat... Ecclesia S. Viti..." J. Jelenić, Monumenta..., str. 212. 51 Schematismus cleri Dioecesis Banjalucensis in Bosna, pro Anno Domini 1892., Banjaluka, Typis J.Wolf, str. 16.
- Page 13 and 14: 12 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE do
- Page 15 and 16: 14 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE i M
- Page 17 and 18: 16 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Ban
- Page 19 and 20: 18 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE da
- Page 21 and 22: 20 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE i B
- Page 23 and 24: 22 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE mom
- Page 25 and 26: 24 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Po
- Page 27 and 28: 26 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE mil
- Page 29 and 30: 28 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE STA
- Page 31 and 32: 30 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE rak
- Page 33 and 34: 32 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE u
- Page 35 and 36: 34 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Stv
- Page 37 and 38: 36 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE tra
- Page 39 and 40: 38 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE God
- Page 41 and 42: 40 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE ŽU
- Page 44 and 45: ZAVJETNA MJESTA Tradicija zavjetnih
- Page 46 and 47: ZAVJETNA MJESTA 45 Volksmassen). Za
- Page 48 and 49: ZAVJETNA MJESTA • 47 PETRIĆEVAC
- Page 50 and 51: ZAVJETNA MJESTA 49 DAMJANOVAC Pred
- Page 52 and 53: ZAVJETNA MJESTA 51 VISOKA GLAVICA U
- Page 54 and 55: ZAVJETNA MJESTA 53 ĆELANOVAC Sveti
- Page 56 and 57: ZAVJETNA MJESTA 55 Tijekom rata 199
- Page 58 and 59: ZAVJETNA MJESTA 57 nizu kalendarske
- Page 60 and 61: ZAVJETNA MJESTA 59 ravnici ispod br
- Page 62 and 63: ZAVJETNA MJESTA 61 nutog Huseđinov
- Page 66 and 67: ZAVJETNA MJESTA 65 pohodio je Barlo
- Page 68 and 69: ZAVJETNA MJESTA 67 jedao cijelo jut
- Page 70: ZAVJETNA MJESTA 69 svjetskog rata v
- Page 73 and 74: 72 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE TRA
- Page 75 and 76: 74 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Gra
- Page 77 and 78: 76 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE tvo
- Page 79 and 80: 78 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Use
- Page 81 and 82: 80 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE KLA
- Page 83 and 84: 82 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE skr
- Page 86 and 87: KAPELE L ijep je običaj kod katoli
- Page 88 and 89: KAPELE 87 Groblje sv. Josipa na Kos
- Page 90 and 91: KAPELE 89 ispreturana i polomljena.
- Page 92 and 93: KAPELE 91 Dugo godina poslije toga
- Page 94 and 95: KAPELE 93 mjesta činila je svoje.
- Page 96 and 97: KAPELE 95 Groblje u Dikevcima: Kape
- Page 98 and 99: KAPELE 97 a duša svega nastojanja
- Page 100 and 101: KAPELE 99 blagoslov za Martinoviće
- Page 102 and 103: KAPELE« 101 što daruje u naravi.
- Page 104 and 105: KAPELE 103 U ŽUPI "MARIJA ZVIJEZDA
- Page 106: KAPELE 105 GRKOKATOLIČKA CRKVA SV.
- Page 109 and 110: 108 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE po
- Page 111 and 112: 110 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE po
- Page 113 and 114: 112 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE Kr
ZAVJETNA MJESTA 63<br />
- Toma Komarica kupio je parcelu br. 800/6 vel. 2.800 m.<br />
- Ivo Komarica kupio je parcelu br. 800/17 vel. 2.800 m.<br />
- Anto Topić kupio je parcelu br. 11/7 vel. 3.280 m.<br />
- Ilija Rimac kupio je parcelu br. 11/4 vel. 6.100 m.<br />
- Petar Lovrić kupio je parcelu br. 800/10 vel. 10.100 m.<br />
- Mile Lovrić kupio je parcelu br. 800/12 vel. 7.200 m.<br />
- Pejo Šalić kupio je parcelu br. 11/2 vel. 12.000 m.<br />
Prema prikazu s ovim p<strong>od</strong>acima, na Crkvenama je otuđeno 198.120 m<br />
crkvene zemlje. Crkveno je ostalo samo groblje na glavici brda.<br />
Spomenuti mještani obrađivali su kupljenu zemlju, kosili ili im je služila za<br />
pašnjake. Na dijelu kojeg su kupili Šalići, na zaravnjaku p<strong>od</strong> grobljem bili su<br />
torovi. Vjerojatno su bili i prije kupopr<strong>od</strong>aje navedenog zemljišta. Tu bi pred<br />
zimu sa stadima dolazili "vrhovci" Reg<strong>od</strong>e, koji bi se pog<strong>od</strong>ili s domaćinom, da<br />
bi tu mogli sa stadima provesti zimu. Obično bi se pog<strong>od</strong>ili za torove a onda bi<br />
nabavljali sijeno.<br />
Međutim, i pored raspr<strong>od</strong>aje crkvene zemlje, spomenuti lokalitet i dalje<br />
ostaje Crkveno brdo. Kad g<strong>od</strong> su se u prošlosti pojavljivale nejasnoće u pogledu<br />
te zemlje, uvijek bi izišla na vidjelo spoznaja: to je Crkveno brdo, crkvena zemlja.<br />
Tako nešto se dog<strong>od</strong>ilo u vremenu egz<strong>od</strong>usa katolika iz našeg kraja. Iz poznatih<br />
razloga u posljednjem ratu pojedini katolici su mijenjali svoja imanja. Takvu<br />
zamjenu izvršio je Marko Stojčević pok. Jure iz Orlovca 1994-1995. g<strong>od</strong>ine.<br />
Kuća mu je blizu groblja. Njegov otac, pok. Juro darovao je parcelu zemlje za<br />
proširenje groblja. Kada je Marko htio prepisati zemlju na pravoslavca s kojim<br />
je mijenjao, iskrsla je zapreka: zemlja se v<strong>od</strong>i na crkvi "ognjennoga Vida".<br />
Nekako su izvršili prijepis bez učešća s crkvena strane, jer su <strong>od</strong>vjetnici sredili<br />
stvar. Ovaj detalj se uklapa u cjelovitu sliku Crkvenog brda, čija je zemlja u<br />
prošlosti stvarno bila crkvena a u novije vrijeme titularno na crkvi sv. Vida.<br />
Crkveni objekti na Crkvenama<br />
Kako uvažavamo mišljenje da je groblje na Crkvenama postojalo još u<br />
predturskom vremenu, mogli bismo pretpostaviti, da je u njemu morala postojati<br />
neka kapela, ako ne i sama crkva sv. Vida. Svakako, ako je tako nešto<br />
postojalo, nije moglo opstati u turskoj najezdi. Međutim, povijesni izvori ne<br />
govore o postojanju bilo kakve kapele, sve do druge polovice 17. stoljeća.<br />
D<strong>od</strong>uše, spominje se crkva sv. Vida "iz starih vremena", ali to mogu biti ta, ili<br />
nešto kasnija vremena.<br />
Prvi pisani spomen o sakralnom objektu, koji bi mogao biti na Crkvenama<br />
nalazimo k<strong>od</strong> biskupa fra Nikole Olovčića, koji 24. svibnja 1672. g<strong>od</strong>ine dolazi<br />
u župni stan na Lovrića glavici. On spominje skromnu kapelu na mjesnom<br />
groblju 49 . Po svemu sudeći, spomenuto groblje u to vrijeme bilo je na Crkvenama.<br />
49 Isp. Starine JA, knjiga XXXVI., Zagreb 1918, str. 35.
Change language