Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica

Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica

09.05.2014 Views

ZAVJETNA MJESTA 49 DAMJANOVAC Pred samom gornjom Ivanjskom, desno od prometnica nalazi se malo uzvišenje koje dominira okolicom. Okruženo je pitomim livadama i kućama katolika. Sjevernim se dijelom gotovo naslanja na Bobiju. Dalje u pozadini je masiv Kozare a na istok, jug i zapad prostire se ravnica, koja se blago spušta prema Mišinom Hanu i Radinjači. To je Damjanovac, na kome se od davnina nalazi katoličko groblje, jedno od najstarijih u banjalučkom kraju. Crkva sv. Kuzme i Damjana Samo ime nas podsjeća na kršćanskog sveca Damjana a s njim i na nerazdvojnog miljenika Božjega sv. Kuzmu. Slijedeći povijesne izvore, dolazimo do spoznaje, da to brdo nije slučajno dobilo ime Damjanovac. Sam nazivi izvori, s velikom sigurnošću ukazuju na negdašnje postojanje crkve na spomenutom brdu, koja je bila posvećena spomenutim svecima. Svjedočanstvo o postojanju te crkve donosi ap. vikar i biskup fra Mato Delivić. Godine 1737. pohodio je ivaštansku župu. U izvješću, koje je sačinjeno istom prigodom spominje da ]e u predturskom vremenu na području tadašnje ivaštanske župe bilo više crkava, zidanih za kršćanskih vladara. Jedna od njih bila je ona na Damjanovcu, posvećena sv. Kuzmi i Damjanu 41 . Ako bismo željeli ovaj iskaz staviti u povijesne okvire, morali bismo se složiti s tvrdnjom, da je spomenuta crkva sagrađena u predturskom vremenu. Najvjerojatnije u 15. stoljeću; moguće i nešto ranije, u drugoj polovici 14. stoljeća. Svakako ne prije 1334. godine, jer se u popisu crkava u ovim krajevima ne spominje crkva posvećena spomenutim mučenicima. Svetište sv. Ane U novije vrijeme na Damjanovcu se posebno slavi svetkovina sv. Joakima i Ane. Sa svečanim proslavama sv. Ane, Damjanovac predstavlja veće proštenište u banjalučkom kraju, koje okuplja vjernike ivaštanske, šimićke i barlovačke župe, djelomično petrićevačke i motičke. Osim njih, mnogo Ivaštana, koji su se skućili u gradu, na taj dan idu obaviti svoj zavjet sv. Ani na Damjanovcu. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća lijepo je bilo vidjeti mnoge katolike uz prijedorsku cestu na blagdan sv. Ane. Kod ciglane na Tunjicama bi se dijelili. Jedni na jednoj strani ceste čekaju autobus da ih vozi u Ivanjsku, odakle bi se uputili svetištu sv. Ane na Damjanovcu; drugi čekaju na drugoj strani, da se voze u grad, pa dalje u Rebrovac, gdje se također nalazi svetište sv. Ane, s druge strane Banje Luke. Katolici gornjeg Dragočaja i Motika išli bi na blagdan preko Stranjana, Matoševaca, Živaje i Taraševca, da bi se našli na zavjetnoj Misi 41 "In Ivanscha e stata una di santi Cosimo e Damiano Martyri, ora quel luogo serve per sepoltura de Christiani...", J. Jelenić, Nav. dj., str. 49.

50 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE na Damjanovcu. Naši Šalići iz Stranjana običavali su ići na zavjet s konjskim zapregama. Jednom zgodom, dok su se spremili, sabrali u selu i nakon dugog puta stigli na Damjanovac, sv. Misa je već bila pri kraju. I to se događa. Žene su imale vremena obaviti zavjet i "obići priliku" a muškarci su se valjda stigli prekrstiti prilikom blagoslova na koncu sv. Mise. Kada se doživi takav peh, tada je važno naći se na Damjanovcu sa sabranim narodom, vidjeti se sa znancima i rodbinom i uzeti udjela u svemu onome, što poslije sv. Mise "god" nudi kršćaninu. U posljednje vrijeme na Damjanovcu se održava Služba Božja nedjeljom i blagdanima. Dakako, najsvečanije je na svetkovinu sv. Joakima i Ane. U posljednjem ratu 1991-1995. godine na Damjanovcu su prouzročena manja oštećenja. Bilo je štete na kapeli i pojedinim mramornim spomenicima. Neusporedivo gore je prošla živa Crkva. Mjesni katolici gornje Ivanjske i okolnih sela morali su napustiti svoja ognjišta i otići u progonstvo, ponajviše preko Save u Hrvatsku. Tek neznatan broj katolika - izložen velikoj pogibli - ostao je na rodnoj grudi. Oni se sabiru na sv. Misu u kapeli u groblju na Damjanovcu. U nemogućnosti da se bogoslužje održava u župnom centru pod Bobijom, tu ulogu u prvim poratnim godinama preuzela je kapela sv. Ane na Damjanovcu.

ZAVJETNA MJESTA 49<br />

DAMJANOVAC<br />

Pred samom gornjom Ivanjskom, desno <strong>od</strong> prometnica nalazi se malo<br />

uzvišenje koje dominira okolicom. Okruženo je pitomim livadama i kućama<br />

katolika. Sjevernim se dijelom gotovo naslanja na Bobiju. Dalje u pozadini<br />

je masiv Kozare a na istok, jug i zapad prostire se ravnica, koja se blago spušta<br />

prema Mišinom Hanu i Radinjači. To je Damjanovac, na kome se <strong>od</strong> davnina<br />

nalazi katoličko groblje, jedno <strong>od</strong> najstarijih u banjalučkom kraju.<br />

Crkva sv. Kuzme i Damjana<br />

Samo ime nas p<strong>od</strong>sjeća na kršćanskog sveca Damjana a s njim i na nerazdvojnog<br />

miljenika Božjega sv. Kuzmu. Slijedeći povijesne izvore, dolazimo do<br />

spoznaje, da to brdo nije slučajno dobilo ime Damjanovac. Sam nazivi izvori, s<br />

velikom sigurnošću ukazuju na negdašnje postojanje crkve na spomenutom<br />

brdu, koja je bila posvećena spomenutim svecima. Svjedočanstvo o postojanju<br />

te crkve donosi ap. vikar i biskup fra Mato Delivić. G<strong>od</strong>ine 1737. poh<strong>od</strong>io je<br />

ivaštansku župu. U izvješću, koje je sačinjeno istom prig<strong>od</strong>om spominje da ]e u<br />

predturskom vremenu na p<strong>od</strong>ručju tadašnje ivaštanske župe bilo više crkava,<br />

zidanih za kršćanskih vladara. Jedna <strong>od</strong> njih bila je ona na Damjanovcu, posvećena<br />

sv. Kuzmi i Damjanu 41 . Ako bismo željeli ovaj iskaz staviti u povijesne<br />

okvire, morali bismo se složiti s tvrdnjom, da je spomenuta crkva sagrađena u<br />

predturskom vremenu. Najvjerojatnije u 15. stoljeću; moguće i nešto ranije, u<br />

drugoj polovici 14. stoljeća. Svakako ne prije 1334. g<strong>od</strong>ine, jer se u popisu crkava<br />

u ovim krajevima ne spominje crkva posvećena spomenutim mučenicima.<br />

Svetište sv. Ane<br />

U novije vrijeme na Damjanovcu se posebno slavi svetkovina sv. Joakima i<br />

Ane. Sa svečanim proslavama sv. Ane, Damjanovac predstavlja veće proštenište<br />

u banjalučkom kraju, koje okuplja vjernike ivaštanske, šimićke i barlovačke<br />

župe, djelomično petrićevačke i motičke. Osim njih, mnogo Ivaštana, koji su se<br />

skućili u gradu, na taj dan idu obaviti svoj zavjet sv. Ani na Damjanovcu.<br />

Sedamdesetih i osamdesetih g<strong>od</strong>ina 20. stoljeća lijepo je bilo vidjeti mnoge<br />

katolike uz prijedorsku cestu na blagdan sv. Ane. K<strong>od</strong> ciglane na Tunjicama bi<br />

se dijelili. Jedni na jednoj strani ceste čekaju autobus da ih vozi u Ivanjsku, <strong>od</strong>akle<br />

bi se uputili svetištu sv. Ane na Damjanovcu; drugi čekaju na drugoj strani, da<br />

se voze u grad, pa dalje u Rebrovac, gdje se također nalazi svetište sv. Ane, s<br />

druge strane Banje Luke. Katolici gornjeg Dragočaja i Motika išli bi na blagdan<br />

preko Stranjana, Matoševaca, Živaje i Taraševca, da bi se našli na zavjetnoj Misi<br />

41 "In Ivanscha e stata una di santi Cosimo e Damiano Martyri, ora quel luogo serve per sepoltura<br />

de Christiani...", J. Jelenić, Nav. dj., str. 49.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!