Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica

Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica

09.05.2014 Views

ŽUPE 25 Dakako, Ivanjska je ranije imala veći prostor, s većim brojem župljana. Najveći broj župljana imala je 1779. godine (4.696). Pred veliku kugu 1813. godine imala je 480 kuća i 4.185 vjernika. Prema grafikonu iz 1858. godine nema odvojenih Motika i novonastale gradiške župe. Društvo antialkoholičara u Ivanjskoj U Matici krizmanih župa Ivanjska, nakon ubilježbi prilikom pohoda biskupa fra Marijana Šunjića, nakon popisa imena krizmanika, pečata i zaključnih biskupovih riječi, na str. 84. i 85. stoji proglas: Boga bojazno družtvo Trizmenosti u Župi Ivanjskoj započeto godine 1857. Za odgovorit pastirskoj brizi i želji, kako također Otčimskom svitu, iponukovanju našeg Prisvitlog Gosp. Biskupa, i Namisnika Apostolskoga, porad našeg spasenja, i sirće duhovne, i telesne, mi doli podpisani promišljajući, da je se me djunama odavno ukorenulo nesretno pjanstvo tako, dasmo ne samo kod Boga, nego i kod poštenog svita pojevtinili i da nam svi trudi, i znojevi, ne samo po tome grišno propadaju, nego i naš porod, i mladež s tom zločestom prilikom, ipotaknutjem truje se, promišljajući suviše: da je Gospodin Spasitelj, sudac naš Isus, z gorkom žučju na križu pojen bio za odvratit nas s tom prilikom od grišne nadsladnosti ne trizmenoga pitja, odredjujemo stalno od danas stupiti u novo družtvo trizmenosti, u koje nas naš brižljivi, i verhovni Pastir Biskup pozivlje za bit dionici, kako obilniega Božjega blagosova u duši, i u tilu, tako i svetih oproštenjah, koje nam isti Biskup naš podilju je, i obećajemo očito pred svim pukom za dat dobar izgled našoj ostaloj bratji, daće mo s' kripkom pomoćju Božjom u napridak verno obsluživati, kako slidi: 1. Da od danas ostavljamo i prolazimo se svake verste rakie, i to oli za u vike, oli do roka svoje voljno od svakog nas ovdi zabiliženog. 2. Obećaje mo očito i stalno, da našoj djeci i mladeži, ni muškoj ni ženskoj, ne samo rakie nećemo nikad davat, nit jih s njom nudit, kao do sada: nego će mo sa svom pomljom, njih od toga otrova duše, i tila u napredak čuvat, i odvraćat. 3. Obećaje mo da će mo se sa svom pomljom u klanjat od svake prigode i družtva gdi god se čaše i ploske iznose i cide. A osobito da nećemo nikad za sist u mehani, oli prid mehanom. Ako bi pak potrebna kakva bila za deržat se u Družtvu gde se pie, kao na priliku na domaćem piru ne samo nećemo š njima piti, nego ćemo i druge na Trizmenost svitovat. 4. Obeća jemo: da u našim kućama nećemo nikada pripušćat poznanim pjancima za sist piti, niti ćemo jih porad kakva lažljivog poštenja sazivat i kupit na pitje pa našem starom nevaljalom običaju. 5. Budući da mi prid Bogom, našim Pastirom, i pukom obećaje mo nesamo poradi nas, nego porad našeg poroda, i napridka vremenitog, nego i porad straha Božjeg, koji priti pijancima s vičnim mukama paklenim, i takodjer porad dobrog izgleda svoj župi; zato nek nas je stid prid Bogom i prid ljudima nek smo cerna obraza, ako mi ovo sveto i spasonosno obećanje opet pod noge bacimo, ter se na prijašnje zle običa je, i prilike povratimo. Ako bi pak po

26 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE milosti Božjoj u koju se uzdamo, da za bileženog roka stalni, verni ostanemo, to će nam služit ne samo za čast i diku, nego za vičnju dobru uspomenu, da smo mi pervi kroz ovi tisni klanac uderili, i prokerčili put novom naraščaju za novu, i blagoslovljenu sriču svega našega puka. Tako nas Bog pomog i tako nam ljudi verovali. I tako obeća jem ja... Don Mihovil Pavlinović u Ivanjskoj Dana 8-9. srpnja 1874. godine u Ivanjskoj je boravio putopisac i publicista don Mihovil Pavlinović. U djelu "Puti" objavio je svoja zapažanja o ivaštanskoj župi, od kojih donosimo ona važnija: Izpod sela Drakulića i Vranovaca, uz potoke Dragočaj i Banovac pravcem željeznice Banjalučke, nakon tri sahata voza napokon smo sepripeli u Ivanjsku. Tu je na briegovim vilovita franjevačka Residencija. Odatle, ispod steče Kozare i njezinih vrhova Goga i Giga, sa podora Ivan-grada, zanose pogled pod sunac-zahod polje Priedorsko i Omarski lugovi... Prošetav od ujakovih dvora, da vidimo koju kmetsku kolibu, što se odalje raztrle na proplamcim i po hladovim, moj me drug uz duglje otezanje odveo u kolibe prokuratora Mile (Tuzle). Dočekala nas Marija sa staricom majkom i počastila nas kavom te po našoj želji iznila iz sepeta ruho dobiveno na turskom najmu. Imala je ljepotu hrvatka: u svakodanku, i pomisnu i sbornu, sa šušami, s ogledalcem, s resicam, s kiticam; pa misavke, misne košulje, misne pasove, upletnice, cjepove... Starac Mile nam se hvalio: kako on zna ujacim pobirati redovinu, pošto su ga namjestili svojim prokuratorom; pa kako je i njemu bolje nego na begovu. I on je jadan stidno pripovedao o zemanu kad je raja mladoženja prvu noć poklanjao begu, i davao mu vjenčanu zubannu, pa još mu ruku ljubio. Pa višekrat sve to ne pomagalo. I njemu iznenada beg zahupi: trni vatru, krstu, pa ga ujaci primili na crkveno; i bijaše mu tu na goloj glavici dan i hrana, gunj i godina, dok mu tu dvie djevojke ne podresle, da mogle u najam. Kod prvoga svetca sadjosmo do groblja k nižoj glavici na sv. Misu, i tu se pomolismo na ledini gdje leži Rafail Vranković... gojnost i otresitost, crvene kapice, kite i upletnjaci, javiše nam da smo medju živim Hrvatim. Dikoevci, Dvorani, Nabrdjani, Miloševići, Rajkovići, Šimići, Vukovići, Žabari, Zalužani; i oni sa Bobije, sa Bukovice, sa Čemernice; pa oni od Gagrica i od Jagura, od Orlovca i Taraševca, i Trna, na jata prispjevaju na Misu. Momci otresiti i krivi-kape; djevojke gjingjirim niz čelo, dukatim i pletami niz pletenice, sunašcem u solupim, vezovim u zarukavlju; da bi rek, ovo nije turska raja. Tu svake treće nedjelje dopadne misnik; pa samo koja stotina izmedju četiri hiljade duša prispila na Misu, jer odalji riedko da pristupaju. Ujaci jadikuju što željeznica uz tudje radnike i mjernike u samih pet šest godina nagrnu dosta mulja u liepu župu. Netom se Misa svrši po okolnim brežuljcima pred svakom kućom gdje ima djevojaka tapka kolo... Po Ivanjskoj ima liepih vinograda, votnjaka i lončara na

26 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />

milosti Božjoj u koju se uzdamo, da za bileženog roka stalni, verni ostanemo,<br />

to će nam služit ne samo za čast i diku, nego za vičnju dobru uspomenu, da<br />

smo mi pervi kroz ovi tisni klanac uderili, i prokerčili put novom naraščaju<br />

za novu, i blagoslovljenu sriču svega našega puka. Tako nas Bog pomog i tako<br />

nam ljudi verovali.<br />

I tako obeća jem ja...<br />

Don Mihovil Pavlinović u Ivanjskoj<br />

Dana 8-9. srpnja 1874. g<strong>od</strong>ine u Ivanjskoj je boravio putopisac i publicista<br />

don Mihovil Pavlinović. U djelu "Puti" objavio je svoja zapažanja o ivaštanskoj<br />

župi, <strong>od</strong> kojih donosimo ona važnija:<br />

Izp<strong>od</strong> sela Drakulića i Vranovaca, uz potoke Dragočaj i Banovac pravcem<br />

željeznice Banjalučke, nakon tri sahata voza napokon smo sepripeli u Ivanjsku. Tu<br />

je na briegovim vilovita franjevačka Residencija. Odatle, isp<strong>od</strong> steče Kozare i<br />

njezinih vrhova Goga i Giga, sa p<strong>od</strong>ora Ivan-grada, zanose pogled p<strong>od</strong> sunac-zah<strong>od</strong><br />

polje Priedorsko i Omarski lugovi...<br />

Prošetav <strong>od</strong> ujakovih dvora, da vidimo koju kmetsku kolibu, što se <strong>od</strong>alje raztrle<br />

na proplamcim i po hladovim, moj me drug uz duglje otezanje <strong>od</strong>veo u kolibe<br />

prokuratora Mile (Tuzle). Dočekala nas Marija sa staricom majkom i počastila nas<br />

kavom te po našoj želji iznila iz sepeta ruho dobiveno na turskom najmu. Imala je<br />

ljepotu hrvatka: u svak<strong>od</strong>anku, i pomisnu i sbornu, sa šušami, s ogledalcem, s<br />

resicam, s kiticam; pa misavke, misne košulje, misne pasove, upletnice, cjepove...<br />

Starac Mile nam se hvalio: kako on zna ujacim pobirati redovinu, pošto su ga<br />

namjestili svojim prokuratorom; pa kako je i njemu bolje nego na begovu. I on je<br />

jadan stidno pripovedao o zemanu kad je raja mladoženja prvu noć poklanjao begu,<br />

i davao mu vjenčanu zubannu, pa još mu ruku ljubio. Pa višekrat sve to ne<br />

pomagalo. I njemu iznenada beg zahupi: trni vatru, krstu, pa ga ujaci primili na<br />

crkveno; i bijaše mu tu na goloj glavici dan i hrana, gunj i g<strong>od</strong>ina, dok mu tu dvie<br />

djevojke ne p<strong>od</strong>resle, da mogle u najam.<br />

K<strong>od</strong> prvoga svetca sadjosmo do groblja k nižoj glavici na sv. Misu, i tu se<br />

pomolismo na ledini gdje leži Rafail Vranković... gojnost i otresitost, crvene kapice,<br />

kite i upletnjaci, javiše nam da smo medju živim Hrvatim. Dikoevci, Dvorani,<br />

Nabrdjani, Miloševići, Rajkovići, Šimići, Vukovići, Žabari, Zalužani; i oni sa<br />

Bobije, sa Bukovice, sa Čemernice; pa oni <strong>od</strong> Gagrica i <strong>od</strong> Jagura, <strong>od</strong> Orlovca i<br />

Taraševca, i Trna, na jata prispjevaju na Misu. Momci otresiti i krivi-kape; djevojke<br />

gjingjirim niz čelo, dukatim i pletami niz pletenice, sunašcem u solupim, vezovim<br />

u zarukavlju; da bi rek, ovo nije turska raja.<br />

Tu svake treće nedjelje dopadne misnik; pa samo koja stotina izmedju četiri<br />

hiljade duša prispila na Misu, jer <strong>od</strong>alji riedko da pristupaju. Ujaci jadikuju što<br />

željeznica uz tudje radnike i mjernike u samih pet šest g<strong>od</strong>ina nagrnu dosta mulja<br />

u liepu župu.<br />

Netom se Misa svrši po okolnim brežuljcima pred svakom kućom gdje ima<br />

djevojaka tapka kolo... Po Ivanjskoj ima liepih vinograda, votnjaka i lončara na

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!