Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
20 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />
i Bobije, te gornjem Dragočaju i Motikama. Dok je u banjalučkoj župi bilo teško<br />
stanje s konstantnim pritiscima, ivaštanska župa je - zaklonjena i udaljenija - bila<br />
u povoljnijem položaju. Katolici ove župe mogli su relativno mirno živjeti, iako<br />
su tada bili crni dani Bosne ponosne, najtamniji peri<strong>od</strong> tamnog vilajeta. Značaj<br />
i životni prostor katolika nije više bio u gradu i bližoj okolici, jer je u preth<strong>od</strong>nim<br />
ratovima iščezao građanski i obrtnički sloj katolika. Ostao je seoski svijet<br />
obespravljene "raje", koji se grupirao u ivaštanskoj župi, koja je u spomenutom<br />
vremenu brojila 3.000-4.700 vjernika. Istovremeno gradska župa je bila neusporedivo<br />
manja. Većim dijelom 18. stoljeća imala je 700-800 vjernika, da bi se 1779.<br />
g<strong>od</strong>ine osjetio porast s brojem <strong>od</strong> 1.078 vjernika.<br />
U istom peri<strong>od</strong>u Ivanjska je bila značajna župa fojničkog distrikta. Od 1757.<br />
g<strong>od</strong>ine ima status rezidencije, što znači, da je <strong>od</strong> tada imala više svećenika, s<br />
većim mogućnostima pastoralnog rada. Iz rezidencije p<strong>od</strong> Bobijom, u Ružićima-Mamenicama<br />
oni su lijepo opsluživali župu, pogotovo obližnja, katolicima<br />
gusto naseljena sela, te donji dio, Dragočaj i Motike. V<strong>od</strong>ili su brigu i o<br />
malobrojnim katolicima na obroncima Kozare prema Savi, te onima na samoj<br />
rijeci, pri Gradišci. Tada je Dolina na Savi, prema zastavniku Božiću 1785. g<strong>od</strong>ine<br />
bila neznatno katoličko mjesto s 10-12 katoličkih kuća 14 .<br />
Unatoč općenito jadnom stanju katolika u Bosni, svi izvori i izvješća iz<br />
spomenutog vremena govore o Ivanjsci kao o sređenoj i prostranoj župi, u kojoj<br />
je vjerski život katolika bio na zavidnoj visini. Izvori prikazuju Ivanjsku kao<br />
lijepu i uređenu župu, iako tada nije imala župnu crkvu, ni prostrane kapele, nego<br />
samo skromnu kapelu pri župnom stanu (moguće i poneku na grobljima). Da<br />
bi sačuvao i pospješio vjerski život u župi, papa Urban VIII. dao je 13. srpnja<br />
1639. g<strong>od</strong>ine pojedinim mjestima okupljanja katolika ove župe ("oratoria seu<br />
sacella") sve oproste, koje su baštinile franjevačke crkve. Za groblja tadašnje<br />
ivaštanske župe Valentiće, Mamenice i Crkvene papa Pio VI. p<strong>od</strong>ijelio je 31.<br />
srpnja 1778. g<strong>od</strong>ine potpuni oprost, koji se može namijeniti i za duše u čistilištu<br />
15 . Ovaj oprost je d<strong>od</strong>ijeljen Valentića groblju za svetkovinu Prikazanja Gosp<strong>od</strong>inova<br />
u hramu i Veliku Gospu, Crkvenama za Malu Gospu a Mamencima<br />
za svetkovinu sv. Franje Asiškog.<br />
Inače, malo je bilo drvenih kapela po znatnijim grobljima. Uz župni stan bila<br />
je skromna kapela posvećena Gospi, sa slikom Uznesenja B. D. Marije. U<br />
Bukovici je bila skromna kuća, župno vlasništvo, koja je služila za pastorizaciju<br />
ovog dijela župe. Spominje se u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća.<br />
14 "Ein christlihhes Dörfl von 10-12 Häusern...", H. Kreševljaković, i H. Kapidžić, Vojnogeografski<br />
opis Bosne pred Dubički rat <strong>od</strong> 1785. g<strong>od</strong>ine, Sarajevo 1957., str. 43.<br />
15 ".. publica coemeteria Parochiae de Ivanska... Coemeterium in Territorio Valentih exstens in<br />
testis Circumcisionis Dnni Nri Jesu Christi, ac Assumptionis B. Mariae Virg., Coemeterium<br />
Zarquina in festo Nativitatis eiusdem Dei Genitricis, ac demum Coemeterium Mamenichio<br />
Grobglie in festo S. Francisci de Assisio...". Arhiv Franjevačkog samostana Petrićevac, fasc.<br />
Ivanjska.
Change language