Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ŽUPE 17<br />
ŽUPA IVANJSKA<br />
Počeci i stradanja u ratovima<br />
Počeci župne organizacije i samo ime Ivanjska datiraju iz Srednjeg vijeka. U<br />
Zborniku goričkog arhiđakona Ivana, zvanom "Statuta capituli Zagrabiensis"<br />
1334. g<strong>od</strong>ine nabrajaju se crkve Zagrebačke biskupije u donjim sutocima Sane i<br />
Vrbasa. P<strong>od</strong> brojem 39 spominje se "ecclesia sancti Johannis baptiste" 9 . Ta crkva<br />
bila je u Ivanjskoj, k<strong>od</strong> današnje župne crkve. Tu su ivanovci imali posjed, na<br />
kome su sagradili rečenu crkvu i manje utvrđeno naselje Ivangrad, kojeg spominje<br />
Ivan Franjo Jukić 10 . Po ivanovcima i crkvi sv. Ivana cijeli kraj <strong>od</strong> Radinjače<br />
do Verića dobiva ime Ivanjska. U predturskom vremenu, pored te crkve, u<br />
susjedstvu bila je crkva sv. Kuzme i Damjana na Damjanovcu i sv. Martina u<br />
Turjaku.<br />
S dolaskom Turaka gasi se postojeća župna organizacija. U vihoru turskih<br />
navala nestaju ivanovci a Turci ruše njihovu crkvu i Ivangrad. Ipak, ivaštanski<br />
kraj nije toliko bio izložen razaranjima, kao bliža okolica Banje Luke, pa se u<br />
njemu zadržao veći broj katoličkog življa. U 16. i 17. stoljeću u nešto povoljnijim<br />
uvjetima ojačali su katolici Dragočaja. Njihova župa uključivala je i ivaštanska<br />
sela. U Velikom Bečkom ratu 1683-1699. g<strong>od</strong>ine ljuto su stradali katolici u<br />
banjalučkom kraju. Mnogi su prebjegli preko Save, mnogi izginuli a moguće tek<br />
treći dio ostao na r<strong>od</strong>noj grudi, zaklanjajući se u nepristupačnije predjele brda.<br />
U novom ratu 1916-1918. g<strong>od</strong>ine ponavlja se isti scenarij, s neizbježnim turskim<br />
<strong>od</strong>mazdama. I ovom prig<strong>od</strong>om ivaštanski kraj - kako nije bio poprište većih<br />
sukoba - manje je stradao, jer je uglavnom seosko p<strong>od</strong>ručje, s mogućnostima<br />
zaklanjanja u masivu Kozare. Kada su se u tim ratnim vremenima ugasile župe<br />
Dragočaj i Motike, ukazivala se potreba, da se za preostale katolike na tim<br />
prostorima stvori nova župa, s centrom u sačuvanijem ivaštanskom dijelu. Tako<br />
je 1720. g<strong>od</strong>ine uspostavljena ivaštanska župa, s centrom p<strong>od</strong> Bobijom, gdje je<br />
nekad bio Ivangrad s crkvom sv. Ivana. Župa je obuhvaćala Motike, dragočajska<br />
sela i cijeli masiv Kozare do Kozarca. Gledajući današnje toponime, linija<br />
razgraničenja s banjalučkom župom počinjala je u Rakovcu, išla na Djevojački<br />
most i u Dervišima silazila na Vrbas. Sela bliže grada, te ona uz sam Vrbas ostala<br />
su dobrano prorijeđena, s umanjenim brojem katolika. Nešto veći broj ostao je<br />
u gornjim Motikama i u gornjem dijelu Dragočaja. Pored stradanja u ratovima,<br />
pučanstvo je zatirala i kužna zaraza. Posebno je kuga strahovito morila 1732.<br />
g<strong>od</strong>ine, kada je u samoj Banjoj Luci <strong>od</strong> nje pomrlo 7.000 ljudi 11 . Pretpostavljamo<br />
9 J. Butorac, Popis župa Zagrebačke biskupije <strong>od</strong> g<strong>od</strong>. 1334., str. 23.<br />
10 "Pri brijegu vidi se p<strong>od</strong>or Ivangrad...", I. F. Jukić, Sabrana djela, I knjiga, str. 59.<br />
11 Usp. H. Kreševljaković, Izabrana djela, II knjiga, Sarajevo 1991., Veselin Masleša, str. 311.