Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
168 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />
Na blagdan sv. Roka došao fra Ivo Radman na Visoku glavicu u Kozari da<br />
predv<strong>od</strong>i misno slavlje. Mlad, punačak fratar, lijepo propovijeda. Sama pobožnost.<br />
Lijepo se doima, ali Kozarčani su ljudi posebnog soja. Poslije Mise zovnu<br />
župnika fra Tomu Buljana: "Ujaci, hajedete ovamo. On nas hoće utjerati u<br />
pobožnost. Sve je to lijepo, ali h<strong>od</strong>'te s nama, da mi popijemo."<br />
Jednom zg<strong>od</strong>om blagoslivljao sam kuće u Šargovcu. U jednoj kući na<br />
Tunjicama leži bolesna baka na postelji. Jada se u svojoj nevolji, pa govori mom<br />
pratiocu, crkvenom ocu Jakovu Domiću: "Moj Jakove! D<strong>od</strong>ijalo, ne može se više<br />
živjeti. Da mi je već jednom umrijeti." A Jakov će: "De vala, jedva čekam da netko<br />
umre, da idem na sprov<strong>od</strong>." Baka - ne razumjevši u prvi mah - spočitava Jakovu:<br />
"Kud Ti prije? Jakove, Ti si mlad." Uz kavu nevjesta razjašnjava baki: "Šut' bako,<br />
to on za Tebe kaže."<br />
Sjedi fra Berislav Kasalo k<strong>od</strong> Ante Anušića u Barlovcima. Antina snaha<br />
Jozefina priprema kavu. Kad je ura pokazala dvanaest sati, oglasilo se zvono na<br />
susjednom Vidovića brdu. Jozefina primijeti: "Eno, Beba se objesila o štrik." Fra<br />
Berislav iznenađen, sav izvan sebe propituje: "Koja Beba? Pa kako, zašto?"<br />
Jozefina ga umiruje: "Ma Beba, kći Ive Vidovića. Ona zvonom najavljuje p<strong>od</strong>ne.<br />
Prihvatila se štrika, vuče, tegli i zvoni."<br />
Svi se zajedno nasmijaše i potom izmoliše Pozdrav Gospin.<br />
Toliko puta sam bio na sprov<strong>od</strong>u. U tuzi i žalosti za najmilijim uobičajeni su<br />
izrazi sućuti i tješenja. Svi su u dubokoj ozbiljnosti i potištenosti. Svi utonuli u<br />
razmišljanje o otajstvu smrti. Tek na koncu obreda, kad se pri izlasku iz groblja<br />
ponudi čašica "za ispokoj njegove duše", ljudi se malo razvedre. Počne razgovor<br />
o tome, tko je na redu i međusobno zadirkivanje. Jednom takvom prilikom<br />
slušam dva "dida" kako se lijepo našališe. Vraćajući se s groblja, jedan će: "Pero,<br />
kad ćemo ovako Tebi?". "Kad se vratimo <strong>od</strong> Tebe", dobi <strong>od</strong>govor po mjeri.
Change language