Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
JOŠ PONEŠTO IZ NAŠE PROŠLOSTI 167<br />
srdžbi, s mukom je gurao bicikl, na kojem je nagomilao neke kupljene stvari. Sav<br />
znojan i izvan sebe, videći fra Bosiljka kako se šeta isp<strong>od</strong> samostana, s uzdahom<br />
procijedi kroz zube: "Blaženi Vi, sto se ne zenite!" Njegov karakteristični izgovor<br />
pridonese da se njegove riječi ne zaboraviše.<br />
Pepelnica je. Jedan velečasni, manji brat na Petrićevcu - umišljen u svojoj<br />
veličini - muku je mučio s pepeljanjem. U nastojanju da se riješi te brige, dosjeti<br />
se i smisli za sebe adekvatno rješenje: treba naručiti viljuškar, da mu istrese kubik<br />
pijeska na glavu! Ipak, uvidjevši da se to ne slaže s jednostavnošću i skromnošću<br />
manje braće, teška srca je <strong>od</strong>ustao <strong>od</strong> toga nauma. I u toj velikoj glavi por<strong>od</strong>i se<br />
misao, dostojna franjevačkog redovnika: "Sjeti se čovječe da si prah..."<br />
U zimskom peri<strong>od</strong>u, jedne <strong>od</strong> 70-tih g<strong>od</strong>ina zakazana je sv. Misa na Ćelanovcu.<br />
Nar<strong>od</strong> se iskupio oko crkvice sv. Roka i čeka ujaka. Ali njega još nema.<br />
Zemlja zamrznuta, zaleđena, pa se teško može kretati. Bit će da je ujak okasnio<br />
ili po takvoj klizavici neće ni doći. Netko se pojavi na motoru. Vozi uz padinu<br />
brda, obima nogama se dočika, kako bi se <strong>od</strong>ržao na vozilu. Nar<strong>od</strong> sa zanimanjem<br />
gleda, tko bi to mogao biti. Slušam komentare. Anto Šalić zvani Tune krili<br />
rukama, snebiva se i kriči: "Koja to sad ide na motoru?" Kada došljak priđe<br />
bliže, svi prepoznaše ujaka fra Duju. A kuman Tune u isti mah okreće ploču:<br />
"Svaka čast!" Svi prihvatiše i složiše se: "Svaka čast!"<br />
Negdje 1979. g<strong>od</strong>ine bio sam kapelan na Petrićevcu. Nešto sam radio oko<br />
samostana, kad eto nam Lukice Marića, mesara iz susjedstva. Zovnuo ga gvardijan<br />
fra Franjo da <strong>od</strong>e na pijacu, kupi tele i dogotovi ga za potrebe osoblja u<br />
samostanu. Odlazeći Lukica dođe u kuhinju. Teško mu je samom dotjerati tele,<br />
pa će časnoj sestri Ruži: "Hajde časna napijacu; ne mogu sam docerati tele. Hajde,<br />
ja cu v<strong>od</strong>iti a Ti tjeraj sibom." Časna sestra se branila: "Ne mogu ja Luka, imam<br />
svog posla." No Lukica je i dalje navaljivao: "Hajde, hajde casna, brzo cemo doci."<br />
Časna, videći kroz prozor kapelana - da se riješi upornog Lukice - reče: "Eno Ti<br />
Jurica, nek' on ide s Tobom." A Lukica, ne shvativši u prvi mah uvjerava časnu<br />
sestru: "Ma casna, ne treba junica, treba tele." Da, da, tele treba.<br />
Jedne večeri objedovali pok. fra Petar Ćorković i fra Bosiljko Ljevar. Večera<br />
je bila nešto skromnija a oni bi, kao još jeli. Fra Petar se obrati kuharici: "Ima li<br />
još što? Vidiš, fra Bosiljko se sve ogleda." Ona <strong>od</strong>govara: "Ima." "Sto?", pita fra<br />
Petar. I dobi <strong>od</strong>govor: "Neka se prekrsti i neka ide spavati."<br />
Fra Petar Ćorković putovao vlakom. Uzeo brevijar i molio se u kupeu.<br />
Nailazi kondukter, pa - vidjevši da moli - prođe i <strong>od</strong>e dalje. Nakon izvjesnog<br />
vremena vrati se i pregleda mu kartu. Začuđeno ustanovi: "Pa, velečasni, Vi imate<br />
kartu <strong>od</strong> brzoga ovo je obični, putnički vlak." "Neka, neka! Samo Vi vozite", malo<br />
kroz nos govori fra Petar, "mogu ja i polako; meni se ne žuri."
Change language