Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
166 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />
Jednom zg<strong>od</strong>om, pred samu pučku Misu sjedio je u blagovaonici do župne<br />
kancelarije a crkveni oci su se već sabirali u župnom uredu. Župnik fra Vlado i<br />
fra Berislav dogovore se, da se malo našale sa starinama, tim što će im fra Vlado<br />
saopćiti da je stigao o. provincijal. Otvori vrata i pokaže na fra Berislava: "Evo,<br />
ovo je naš starješina; onaj koji nas raspoređuje, došao je iz Sarajeva." Časne starine<br />
se natisle na otvor vrata i sa zanimanjem gledaju fra Berislava. U njihovoj svijesti<br />
ideal franjevca predstavlja njihov fra Jozo Loparević, sa svojih r<strong>od</strong>nih 120 kg. A<br />
pred sobom vide fratra normalnog uzrasta, s još uvijek elegantnom linijom.<br />
Sumnjičavo gledaju i vrte glavama. Na koncu će jedan <strong>od</strong> njih: "Nije on ništa<br />
spram nama i našem Loparu."<br />
Fra Bosiljko Ljevar, kao mladi svećenik pita starijeg i iskusnijeg subrata fra<br />
Petra Ćorkovića, Šimićana, eksprovincijala i graditelja petrićevačkog samostana<br />
i crkve, porušenih u potresu 1969. g<strong>od</strong>ine: "Kako to, da danas netko želi biti<br />
provincijal, kad je to tako <strong>od</strong>govorna dužnost, skopčana s toliko poteškoća?" Fra<br />
Petar mu mudro <strong>od</strong>govara: "To je apetit, koji s vremenom naraste."<br />
Jednog lijepog povečerja naslonio se fra Sarafin Jurić na prozor svoje sobe u<br />
samostanu na Dudiću. Pripalio cigaretu, pa uživa u romantičnom smiraju dana<br />
i lijepoj ravnici isp<strong>od</strong> samostana. Njegovo dobro raspoloženje pokvari neki<br />
pijanac, koji je išao starom prijedorskom cestom. Bučno je galamio, grdio i<br />
psovao. Fra Sarafin sluša i trpi sve te pogrde s mišlju: "Hajde, prestat će. Pijan je<br />
čovjek." Međutim, čovjek - p<strong>od</strong>grijan rakijom postaje sve grlatiji i poganiji u<br />
izražavanju. Užas! Gori zemlja <strong>od</strong> njegovog opakog jezika. Kad pogrdi gvardijana,<br />
k<strong>od</strong> fra Sarafina poče rasti temperatura. Prođoše ga trnci <strong>od</strong> nogu do glave.<br />
Zgrabi lovačku pušku, prepriječi preko bare i sačeka galamdžiju. Kad ovaj naiđe,<br />
fra Sarafin se izbeči na njega: "Znaš li ti pseto jedno, tko je za mene gvardijan ?"'<br />
Ode pijani čovjek dalje, ne rekavši ni riječi. Bit će da je shvatio.<br />
Između dva svjetska rata doseljeni pravoslavac Bogojević u Budžaku imao je<br />
kavanu, u koju je katkad navraćao i misnik fra Ivo Žilić. Jednom zg<strong>od</strong>om vraćao<br />
se misnik na Petrićevac. Prolazio je blizu spomenute kavane. U jarku pored puta<br />
vidio je kako leži neki čovjek. Priđe mu, misleći da je imao neku nesreću ili da<br />
ga mori teška i nagla bolest. Govori nepoznatome: "Čuj! Ja sam svećenik; ako<br />
treba ispovijed, pomazanje, to što se običava u takvim situacijama..." Čovjek,<br />
totalno pijan, jedva mu <strong>od</strong>govara: "Hajde Ti svojim putem. Ovo nije <strong>od</strong> Boga,<br />
nego <strong>od</strong> Bogojevića."<br />
Odmah u kutu samostanskog posjeda na Petrićevcu, uz put koji v<strong>od</strong>i prema<br />
Motikama, živio je Lukica Marić Ilije, koji se doselio iz Motika. Jednom zg<strong>od</strong>om<br />
prolazio je biciklom uz put pored samostana. Bit će da ga je gospođa Ivka<br />
natjerala da obavi neki posao na pijaci, radi čega je bio zle volje. Usput je bio<br />
previše bučan. Galamio je, kleo a čula se i pokoja teža riječ. Dajući <strong>od</strong>uška svojoj
Change language