Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
JOŠ PONEŠTO IZ NAŠE PROŠLOSTI 165<br />
FRATARSKE DOGODOVŠTINE<br />
Jedne nedjelje pred pučku Misu, za župnikovanja fra Ante Hrvata na Barlovcima<br />
sabralo se mnogo nar<strong>od</strong>a pred crkvom. Ljudi se pozdravljaju i veselo pričaju<br />
sa župnikom. Medu njima bio je i Juro Topić iz Orlovca. Da li je malo više popio,<br />
ili mu je u navici, mnogo je pričao, s malo "težim" izrazima. Da se riješi takvog<br />
razgovora i subesjednika, župnik fra Anto mu predloži: "Hajde Juro u crkvu i<br />
pozdravi Gospu." Ode Juro, stane pred Gospin kip, prekrsti se, sklopi ruke i<br />
uvaženo govori: "Hvaljen Isus Gospo, pozdravlja Te pratar."<br />
Fra Jozo Loparević je bio u dva navrata župnik na Barlovcima. U drugom<br />
mandatu nešto se duže zadržao na toj dužnosti (1918-1929.). Bio je korpulentan<br />
čovjek, s mnogo prekomjernih kilograma. Nije jahao konja a po slabim seoskim<br />
putevima nije mogao voziti "šternvagen". Zato je ponajviše išao pješice. Jednog<br />
dana dojave mu da ima bolesnik u najudaljenijem selu, u Matoševcima. Razboljela<br />
se baka, koju su zvali Ćurlikovica. Fra Jozi nije preostalo ništa drugo, nego<br />
zaputiti se u Matoševce. Kad se vraćao, susreo je na njivama isp<strong>od</strong> Ojdanića brda<br />
moga djeda Peru Bogdanovića. Videći ujaka svega blatnjava i znojna, obraća mu<br />
se s malim čuđenjem: "Hvaljen Isus ujaci! Mnogo ste se umorili. Gdje ste to bili?"<br />
Lopar sav zadihan i crven u licu <strong>od</strong>vrati: "Ma, išao sam ispovjediti onu Ćurlikovicu,<br />
.... je <strong>od</strong>nio!"<br />
Kad je fra Jozo Loparević već "utegao" u g<strong>od</strong>ine, pribrojen je samostanskoj<br />
zajednici na Petrićevcu. Živeći skladno u redovničkoj zajednici, rado je izlazio<br />
u susjedne župe, kao i na pojedine "g<strong>od</strong>ove", koji su se slavili po selima<br />
petrićevačke župe. Radovao se svom nar<strong>od</strong>u, u kojem je uvijek bio rado viđen<br />
gost. Jednom zg<strong>od</strong>om trebalo je ići u Motike <strong>od</strong>ržati Službu Božju. Čuvši za tu<br />
potrebu, fra Jozo je saletio gvardijana, moleći da njega pošalje. O. gvardijan ga<br />
je <strong>od</strong>vraćao, p<strong>od</strong>sjećajući ga da je stariji čovjek, da mu se može što dog<strong>od</strong>iti, da<br />
ima mlađih... Naš fra Jozo je ostao uporan i gvardijan je popustio. Posjedne ga<br />
u "šternvagen", još k tomu dobro ga uveže, da ne bi slučajno putem ispao iz kola.<br />
Tako ga otpremi u Motike. U međuvremenu nar<strong>od</strong> se sabrao k<strong>od</strong> kapele i čeka<br />
ujaka. Vjernici izdaleka vide kočiju, ali ne prepoznaju što se u njoj vozi. Videći<br />
sve normalno na krajevima kočije a u sredini nešto povišeno i zadebljano,<br />
zaključe: "Vozi se rakijski kazan."<br />
Kakva koincindencija: "veseli stroj" i naš Lopar! Stvarno, ova je sličnost<br />
slučajna.<br />
Poslije Drugog svjetskog rata u Barlovce se rado navraćao profesor dječačkog<br />
sjemeništa u Visokom, dr. fra Berislav Gavranović. Dolazio bi na velike<br />
blagdane, predv<strong>od</strong>io misna slavlja, propovijedao, ispovijedao i blagoslivljao kuće.
Change language