Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ŽUPE 15<br />
Smanjivanje životnog prostora Motika<br />
Kako je došlo do toga, da cijeli donji kraj, koji se naslanjao na Vrbas i grad<br />
prestane biti dio Motika? Kako samo Motičko groblje nije više na prostoru sela<br />
Motika? Tu su bitnu ulogu <strong>od</strong>igrala dva faktora:<br />
1) Ratna zbivanja u vremenu Velikog bečkog rata 1683-1699. g<strong>od</strong>ine a kasnije<br />
i Banjalučkog rata 1737. g<strong>od</strong>ine, kada je banjalučki kraj bio prostrano<br />
mjesto sukoba. Katoličko stanovništvo iz donjeg dijela župe je stradavalo<br />
i povlačilo se u gornji dio.<br />
2) Haranje zaraznih bolesti (kuge), koje je katkada zatiralo cijela sela. Kuga<br />
je nemilo morila 1690. i 1732. g<strong>od</strong>ine, tako da je prorijedila i opustošila<br />
župu. Preostali žitelji Motika, iz donjeg dijela bježali su i sklanjali se u<br />
krčevine i šume u gornjem dijelu. To su činili ispravno zaključujući, da iz<br />
zaraženog domaćinstva treba ići i tražiti zdraviju sredinu u prir<strong>od</strong>i, u<br />
rijetko ili nikako nastanjenim gornjim dijelovima župe.<br />
Još jedan detalj govori u prilog ovakvog pomjeranja katoličkog stanovništva<br />
na prostoru Motika. Naime, predaja veli, da su u donjem dijelu velikih Motika,<br />
na prostoru današnjeg Budžaka živjeli župljani s prezimenom Milanovići. K<strong>od</strong><br />
njih je stasalo jedno momče, koje je bilo tako "pusto", tj. tako nemirno i<br />
nestašno, da se "ni vilama nije dalo osedlati". Ne znajući što će s njime, sam<br />
spahija poruči Milanovićima, da ga sklanjaju, kud g<strong>od</strong> znaju. Inače, izgubit će<br />
glavu. Tražeći rješenje, <strong>od</strong>lučili su ga poslati u krčevine, u još nenaseljen kraj u<br />
vrh sela. Spomenuti momak se tu skućio, priženio i izr<strong>od</strong>io potomstvo. Kako je<br />
bio "pust", neobuzdan, on i njegovi potomci su se prozvali Pustahije. Ova<br />
predaja ima uporišta u stvarnosti. Ako bismo željeli staviti u povijesne okvire taj<br />
prijelaz Milanovića s Vrbasa u Pustahije kasnijeg sela, morali bismo ga smjestiti<br />
u prve decenije 18. stoljeća, jer u izvješću ap. vikara i biskupa fra Pave Dragičevića<br />
1744. g<strong>od</strong>ine u selu Motikama, na sedmom mjestu spominje se domaćinstvo s<br />
pet članova, čiji je domaćin bio "Matthaeus Postaia" 7 .<br />
Uslijed ovakvih prilika imamo Motike, selo novijeg datuma, čiji su potomci<br />
obitavali na širokom p<strong>od</strong>ručju današnjih mjesta Rakovca, Petrićevca, Šargovca,<br />
Budžaka... Povlačenjem u gornji dio Motičko groblje je ostalo van granica<br />
današnjeg sela, što samim time svjedoči o negdašnjem postojanju velikih Motika.<br />
Nestanak župe Motike<br />
Pred Veliki bečki rat župa je bila u blagom procvatu. Dobrostojeći obrtnički<br />
stalež, poljoprivreda, stočarstvo i eventualna eksploatacija ugljena doprinosili su<br />
blagostanju u župi. Moguće da je tada sagrađena crkva Svih Svetih, koju spominje<br />
biskup fra Mato Delivić u izvješću 1737. g<strong>od</strong>ine. Međutim, tada nadolaze ratna<br />
i kužna vremena, koja gase župu a selo smanjuju i u doslovnom smislu premještaju<br />
u gornji kraj. Šesnaest g<strong>od</strong>ina dugi Veliki bečki rat nagoviještao je zatiranje<br />
katoličkog pučanstva u župi Motike. Borbe i nazočnost austrijske vojske u<br />
7 D. Mandić, Croati Catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago - Roma 1962, str. 44.
Change language