Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
158 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />
U g<strong>od</strong>inama poslije Drugog svjetskog rata glavna "revolucionarna" misao<br />
baraba bila je: ići i tući one iz susjednog sela. Pamtim slučaj, koji sam promatrao<br />
kao malo dijete. Opet su naši Brđani malo više popili. Stric Mile i rođaci s brda.<br />
P<strong>od</strong>grijani šljivovicom sjete se da imaju neke neraščišćene račune s Motičanima.<br />
Naime, preth<strong>od</strong>no je netko <strong>od</strong> motičkih Marića istukao rođaka Marka s brda.<br />
U provali srdžbe, prosulo se mnogo pogrdnih riječi, kletvi i psovki. Odluče ići<br />
tući Motičane. Gledam ih i čudim se. Previše omamljeni kapljicom, teturaju;<br />
jedva idu. Moj stric Mile, sakat čovjek, na štakama. Više ga nose, nego što se<br />
oslanja na štake. Ali zato jezik besprijekorno radi. Od njegove galame p<strong>od</strong>rhtava<br />
lišće na šljivovim granama. Nisu <strong>od</strong>makli ni dvije stotine metara a već se vraćaju<br />
s "druma", puta između Čivčija i Motika. Po razgovoru moglo se zaključiti, da<br />
su već zaboravili radi čega su pošli na onu stranu.<br />
Inače, motički momci bili su poznati po višku energije, što su dobro osjećali<br />
mještani susjednih sela (d<strong>od</strong>uše, ni oni njima nisu ostajali dužni). Prije svih,<br />
prava i vrela motička krv bili su Perić Pustahija i Antić Marić zvani Tucek. Uz<br />
mnogo drugih, sa sličnim raspoloženjem. Motičani kao takvi, bili su uvijek<br />
složni. Kao dobri kršćani, uvijek su u velikom broju dolazili na seoske "g<strong>od</strong>ove".<br />
P<strong>od</strong>uzimali su zajedničke akcije {"Hoćemo li omladino ljuta, na izgradnju motičkoga<br />
puta"). Ali, kad ustreba nekoga ili neke "ištekati", to su revno činili.<br />
Takvo raspoloženje sažeto je - pola u šali, pola u zbilji - izrazio pok. Franjo<br />
Grgić: "Koga Motičani nisu tukli i divlji krmci klali, taj ne zna što je muka." Kada<br />
je ovo rekao pravi Motičanin, stvarno je pretjerao.<br />
"Klapa"<br />
Oko 1960. g<strong>od</strong>ine više se grupa u gornjem Dragočaju objedinjuje, čime se<br />
stvara veća grupacija bećara p<strong>od</strong> imenom "klapa". Obično bi se okupljali na<br />
raskrižju puteva iznad Bijelića kuća, koje su prozvali "merajom". Po uzoru na<br />
dalmatinska udruženja mladih, tu bi se okupljali i prov<strong>od</strong>ili slob<strong>od</strong>no vrijeme u<br />
veselom raspoloženju, sa svakojakim nestašlucima, pričinivši usput i nešto štete<br />
po voćnjacima i u mladom kukuruzu. U svakom slučaju, ta mladež je htjela<br />
ostavljati ljepši dojam, suzbijajući sirovost i silovitost. Tako se <strong>od</strong> nestašnih<br />
momaka stvorilo društvo veseljaka i šaljivdžija, koji se u povečerje okupljaju na<br />
"meraji" i prov<strong>od</strong>e vrijeme u drugovanju i čavrljanju do kasno u noć. Koliko je<br />
bio primamljiv taj "zov divljine", možemo sagledati iz poimanja mlađih u selu.<br />
Oni, koji su se tek zamomčili isticali su da hoće i mogu sve raditi danju, što g<strong>od</strong><br />
treba, ali navečer se obavezno treba naći u "klapi".<br />
Organizator ove udruge bio je Anto Marušić zvani Tuna. Sredovječan čovjek,<br />
s mnogo smisla za humor i interesantno pripovijedanje. Mnogo je patio <strong>od</strong><br />
astme. Svagdje je bio rado viđen gost. Svojom pojavom, inteligentnim i zanimljivim<br />
razgovorima zbližavao je i povezivao ljude.<br />
Kako je gornji Dragočaj čisto katolički kraj i svi momci potječu iz katoličkih<br />
obitelji, nije im bila strana molitva. Išli bi redovito u crkvu a na "meraji" bi znali<br />
koji put izmoliti uobćenu molitvu, kakva se molila navečer po njihovim domo-
Change language