Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
152 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />
Sve ovo što znamo i što je napisano o Marijanu temelji se na usmenoj predaji<br />
i matičnim knjigama. U jednoj <strong>od</strong> nar<strong>od</strong>nih pjesama spominje se kao "Šokac<br />
Marijan":<br />
Bjelkan<br />
Svaka staza žali po junaka:<br />
Banja Luka - Mijata hajduka,<br />
A Krajina Šokca Marijana... 87<br />
Drugo hajdučko srce, pravi gorski satir bio je Bjelkan, iz r<strong>od</strong>a Čivčića-Džolića<br />
u Čivčijama. Ovo mu je nadimak, kojeg je dobio po gotovo bijeloj kosi i<br />
tenu. Taj čovjek, obučen u bijelu nar<strong>od</strong>nu nošnju bio je upadljivo obilježen<br />
bjelinom, pa nije ni čudo, što su ga prozvali Bjelkanom.<br />
Njegovo pravo ime bilo je Vid Čivčić-Džolić. R<strong>od</strong>io se 1843. g<strong>od</strong>ine <strong>od</strong> oca<br />
Franje i majke Marije r. Lipovac. Njegov djed s istim imenom bio je ugledan<br />
kršćanin i glava brojne zajednice. Imao je mnogo djece. Mnogima u Čivčijama,<br />
Stranjanima i Ojdanićima je kumovao prilikom krštenja i vjenčanja, što dokazuju<br />
matice s kraja 18. i početka 19. stoljeća, u kojima se Vid Čivčić mnogo puta<br />
spominje. Međutim, ovaj njegov unuk, kao većina hajduka bio je silovite i<br />
naprašite naravi. I danas, kad se u gornjem dijelu Čivčija za nekog hoće kazati<br />
da je nemoguć, običava se reći: "Napak k'o Bjelkan Džolić." Njegova snaga,<br />
korpulentnost i silovitost postale su poslovične, jer je bio pravi gorostas. U<br />
seoskim nadmetanjima stavio bi na rame veliko drvo a dva momka bi se uhvatila<br />
na njegovim krajevima. On bi nosio i njih i drvo.<br />
Vrijeme njegove hajdučije bilo je petnaestak završnih g<strong>od</strong>ina turske vladavine.<br />
Nekoliko g<strong>od</strong>ina hajdukovao je s Marijanom Lovrenovićem i pred njim bi<br />
jedino ustuknuo u društvu hajduka. Zajedno s njim, Vincom Marušićem, Marijanom<br />
Brkićem i drugima išao je u akcije i prepade. U manje prepade išao bi s<br />
već starijim Vincom Marušićem a prostor njihovog krstarenja bilo je p<strong>od</strong>ručje<br />
"druma", tj. starog puta Banja Luka - Bronzani Majdan, počevši <strong>od</strong> Rakovca, pa<br />
sve do Jorgića klupa. Kako su uskakali na spomenuti put i pravili zasjede, nar<strong>od</strong><br />
ih je zvao i "uskocima". Postavivši zasjedu, zaskočili bi turske trgovce i otimali<br />
im robu, novac i stoku. Poslije uspješnih akcija spustili bi se na izvor-v<strong>od</strong>u "P<strong>od</strong><br />
lipom" na sastavu Čivčija i Ojdanića, isp<strong>od</strong> Bijelića i Vulića kuća. Tu bi dijelili<br />
plijen, pili, pekli oteta grla stoke i jeli. Sretni su bili oni Turci, koji su bili u rukama<br />
Bjelkana a živi se kući vratili.<br />
Poslije pogibije Marijana Lovrenovića Bjelkan je preuzeo ulogu vođe, što ga<br />
je činilo još neobuzdanijim i silovitijim. Bezobzirnost i hirovitost za njega su<br />
bile igre bez granica, što pokazuje sljedeći primjer.<br />
U tadašnjoj rakovačkoj župi živio je Mijat Martinović, jedan <strong>od</strong> dobrostojećih<br />
kmetova, prakaratur u rakovačkoj župi. Važio je kao kulak, gazda. U nar<strong>od</strong>u<br />
87 M. Budimir, Krajina i Krajišnici I, Beograd 1968., str. 79.
Change language