Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
JOŠ PONEŠTO IZ NAŠE PROŠLOSTI 151<br />
zapalio "trud" (suhu gljivu), kako bi osvijetlio mjesto. Vratio se da pokupi<br />
preostali novac. Tada mu Marijan priđe i pun ljutine izruži ga: "Pun si fes dobio!<br />
Sto još hoćeš'' Zar ne bi ništa ostavio sirotinji?" Ovim, riječima potjera ga, te<br />
Bjelkan postiđen <strong>od</strong>e kući.<br />
Kako je imao mnogo blaga, ponajviše dukata, povjerio je svu tu svoju<br />
"ušteđevinu" na čuvanje nekom jataku u Barlovcima. Povjerljivo mu je savjetovao:<br />
"Čuvaj ih! Ako se vratim, dat ćeš mi ih a ako se ne vratim, troši ih." Pored<br />
toga, nije mislio samo na zlatnike koje je imao, nego je v<strong>od</strong>io računa o mnogo<br />
čemu u svom životu, pa i o biološkom završetku. Savjetovao je Pavliji što treba<br />
učiniti kad se dog<strong>od</strong>i ono najgore: "Kad umrem ili me ubiju, baci me u kakvu<br />
brvnaru ili pojatu i zapali, da u njoj izgorim. Neka se ne zna za moj grob."<br />
Marijan se izgubio iz Dragočaja i neko se vrijeme nije pojavljivao po njegovim<br />
selima. Bit će da se prebacio u majdanski kraj. Vjerojatno se uklonio pred<br />
turskim potjerama. U međuvremenu se i jatak u Barlovcima premišljao. Izgubio<br />
je nadu da će se Marijan vratiti. Moguće da je snivao oteti mu zlatnike ili ga je<br />
nevolja na to natjerala. Gonjen takvim razmišljanjima, počeo je trošiti Manjanovo<br />
blago. U međuvremenu se pojavio Marijan, što je za njega predstavljalo<br />
veliko iznenađenje. Ne sluteći što jatak sniva, dolazi mu noću bez imalo opreza.<br />
Kad ga je jatak vidio pred vratima, rekao mu je s prikrivenom lukavštinom: "Sad<br />
ću ja!" Kao, <strong>od</strong>e se obući i urediti. Vratio se u sobu, uzeo šišanu (kratku pušku)<br />
i na pragu kuće saspe svo olovo Marijanu u prsa. Tako je poginuo Marijan<br />
Lovrenović a Pavlija je postupila prema njegovim uputama, pa je <strong>od</strong>nijela<br />
njegovo tijelo u neku krovinjaru u zabačenom dijelu sela. U ognju zapaljene<br />
brvnare izgorjelo je Marijanovo tijelo. Gdje se to dog<strong>od</strong>ilo, nitko ne zna.<br />
Jednostavno, to je bila njena osobna tajna, koja je s njom otišla u grob.<br />
Ovakav završetak života Marijana Lovrenovića mogao se dog<strong>od</strong>iti u 60-tim<br />
g<strong>od</strong>inama 19. stoljeća, jer se o njemu kasnije ništa ne zna. Sigurno nije doživio<br />
zbivanja u bosanskohercegovačkom ustanku 1875-1878. g<strong>od</strong>ine, niti oslobođenje<br />
<strong>od</strong> Turaka.<br />
Poslije smrti Marjanove Pavlija se vratila u Ivanjsku i tamo se preudala. O<br />
njoj predaja više ništa ne govori. Ipak, imamo neke vijesti o njoj. Nismo posve<br />
sigurni, ali čini nam se, da je to ona ista Paula Pezić, kći Luke i Roze r. Batković,<br />
koja se kao udovica udala 1868. g<strong>od</strong>ine za udovca Ivana Ćorkovića u Taraševcu.<br />
Prema matici umrlih umrla je u istom mjestu 3. siječnja 1872. g<strong>od</strong>ine u dobi <strong>od</strong><br />
četrdeset i četiri g<strong>od</strong>ine. Pokopana je na Damjanovcu.<br />
Već <strong>od</strong>avno nema Lovrenovića na Ojdanića brdu, zahvaljujući kugi i preseljenju.<br />
Sredinom 19. stoljeća jedan njihov ogranak nalazio se u Barlovcima, gdje<br />
se Marijan često pojavljivao. U posljednje vrijeme Lovrenovići su obitavali na<br />
sastavu Kuljana i Barlovaca. Iseljeni su, jer se tamo proširio garnizon i na istome<br />
mjestu izgrađene su kasarne i garaže za vojna vozila. U Kuljanima k<strong>od</strong> kapele<br />
sv. Ilije doskora je obitavala obitelj Jure Lovrenovića. Njegov sin Ivica i danas<br />
se nalazi na svojoj očevini.
Change language