Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
JOŠ PONEŠTO IZ NAŠE PROŠLOSTI 149<br />
Marijan Lovrenović<br />
Lovrenovići su obitavali negdje na spoju Orlovca i Ojdanića brda, s tim što<br />
su se pribrojavah ovom drugom selu. Uz brojne Ojdaniće, krajem 18. stoljeća<br />
činili su više zajednica u selu. Prema maticama župe Ivanjska u većini slučajeva<br />
zabilježeni su kao Lovrinovići a katkad identično s današnjim prezimenom<br />
Lovrenović. Krajem 18. stoljeća nailazimo na skraćeni oblik prezimena Lovrin.<br />
Marijan se r<strong>od</strong>io 12. travnja 1818. g<strong>od</strong>ine <strong>od</strong> Matije Lovrenovića i Roze r.<br />
Jurić u Ojdanićima 84 . Poslije njega Matija i Roza imah su još troje djece, rođenih<br />
1820., 1821.1823. g<strong>od</strong>ine. Svakom <strong>od</strong> njih je bilo ime Ivan, što znači da je prvo<br />
dvoje djece pomrlo ubrzo nakon rođenja.<br />
Marijan se nije dugo ženio, pa je potrajalo njegovo momkovanje. Bila je to<br />
stasita momčina, s bećarskim brkovima. Svirao je tamburicu, pa mu nikad nije<br />
nedostajalo zabave. S još nekoliko obitelji imao je svoj "red" u mlinu na rječici<br />
negdje u Tubinim barama u Orlovcu. Kada dođe njegov red, donese žito, zaspe<br />
u koš i melje a u međuvremenu uzme tamburicu, pa bugari po cijeli dan. Inače,<br />
tako je činio priliko zabava i veselja, na kojim bi se obično zametale kavge, koje<br />
ne mogu proći bez njegovog udjela. Tako se nešto zamjerio knezu Jakovu u<br />
Orlovcu, koji se na koncu potuži Turcima: "Popeo mi se navrh glave, on i njegovu<br />
svirka." S njima se dogovori da panduri dođu po Marijana. Sam <strong>od</strong>e Marijanovoj<br />
kući, pretvarajući se, kao da mu se želi ispričati i pomiriti s njim. Sve ga zapričava<br />
i očekuje dolazak turske policije. Kad su panduri stigli, on pokaže na Marijana.<br />
Ovi ga svežu i povedu u surgun (zatvor). Dovedu ga u Banju Luku, gdje svrate<br />
u neki gostinjac da se okrijepe. Dok su blagovali, jedan <strong>od</strong> sejmena - imajući<br />
donekle samilosti - <strong>od</strong>lomi komad somuna (kruha) kojeg su jeli i pruži svezanom<br />
Marijanu. Nato skoči Jakov i štapom mu izbije kruh iz usta, spočitavši da "psu<br />
ne treba davati kruha". Ovo je Marijana ponajviše povrijedilo. Naime, knez je<br />
računao da će ga se zauvijek riješiti, pa je s njim tako brutalno postupio.<br />
Na sudištu u Gornjem Šeheru osude Marijana na robiju u tamnicu u Vidinu,<br />
što se dog<strong>od</strong>ilo najvjerojatnije 1845. g<strong>od</strong>ine. Tamo je proveo tri g<strong>od</strong>ine, nakon<br />
kojih ga puste i on se vrati. Nije se <strong>od</strong>mah pojavio u selu, nego je otišao nekim<br />
svojim prijateljima u majdanski kraj. Obukavši se u lijepu <strong>od</strong>oru, pojavi se u<br />
Dragočaju. Dođe kući kneza Jakova, kad tamo, nađe ono što je mnogo želio.<br />
Naime, Jakov je s "veselim strojem" pekao rakiju. Svi ga razdragano dočekaju i<br />
požele dobr<strong>od</strong>ošlicu: "Evo nam našeg Marijana! Dobro nam se povratio." Svi su<br />
dobre volje. Obilno piju i lijepo pričaju. Marijan se lijepo oph<strong>od</strong>io s Jakovom,<br />
kao da se medu njima ništa nije dog<strong>od</strong>ilo. Kad je pošao, pozvao je Jakova u<br />
stranu: "Zaboravio sam ti nešto kazati." Kad su prišli vrlikama, za koje su vezali<br />
konje, Marijan pograbi Jakova, prisloni mu glavu na direk <strong>od</strong> vrlike i u provali<br />
srdžbe osvetnički p<strong>od</strong>vikne: "Zato što si mi izbio onaj komad somuna iz usta,<br />
stječem ti glavu." U istom trenu pade glava kneza Jakova. O ovom događaju<br />
84 "Marianus, Fil. Matthei Lovrinovich, ejusq. 1. c. Rosae Jurich...", M. K. župe Ivanjska za g<strong>od</strong>inu<br />
1818.
Change language