Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica

138 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE
IVANČICA
NESTALO I ZABORAVLJENO NASELJE
Na Damjanovcu je postojala zidana crkva sv. mučenika Kuzme i Damjana,
u groblju, koje je i danas u upotrebi. Takva crkva s grobljem na uzvisini nije
bila u nenaseljenom kraju. U predturskom vremenu prostranstva oko Damjanovca
bila su prilično nastanjena katolicima. Međutim, uz sam Damjanovac
bilo je središnje naselje, ni grad ni selo; ono što u kasnijem periodu Turci
nazivaju kasabom. Prema predaji, spomenuto naselje je imalo ime Ivančica.
Bilo je smješteno uz sam brežuljak. U stvari, s jugoistočne strane naslanjalo
se na njegovo podnožje, da bi dijelom bilo uvučeno u tjesnac između Damjanovca
i Bobije. Bilo je u prisoju, od sjevera zaklonjeno Bobijom i Kozarom.
S ravnicom, otvorenom prema Mišinom Hanu Ivančica je imala vrlo pogodan
smještaj.
U ono vrijeme banjalučka naselja i Kozar grad (Kozara, Kozarac) činili su
veća naselja a na putu između njih bila su dva manja, Ivangrad i Ivančica. Kako
je Kozar grad pao u turske ruke 1518. godine, Ivančica je morala pasti prije pada
Banje Luke 1528. godine. U turskoj navali porušena je crkva sv. Kuzme i
Damjana. Nije nam jasna sudbina naselja Ivančice. Činjenica je da spomenutog
naselja više nema, da je nestalo. Da li tada ili tijekom kasnijih sukoba? Moguće
za Velikog bečkog rata 1683-1699. godine? Uvažavajući kasnije izvore, mogli
bismo zaključiti da je Ivančica nestala prilikom turskog zaposjednuća ovih
krajeva ili najkasnije u vremenu Velikog bečkog rata. Nešto kasnije, u 18.
stoljeću izvori ne spominju naselja s tim imenom. Spominju se sela Motika,
Dragočaja i Ivanjske a pored kasabe u Trnu ne spominju nikakvo veće naselje na
sjeverozapadu Banje Luke.
Iz ove maglovite predstave mogli bismo izdvojiti dosta uvjerljive činjenice:
- Da je postojalo naselje s imenom Ivančica.
- Da je bila smještena uz sam Damjanovac.
- Da su Damjanovac, crkva sv. Kuzme i Damjana i rječica Ivančica 81 spomeni
na ovo naselje. Zidanu crkvu u ono vrijeme nije moglo graditi selo, nego
značajnije i veće naselje.
- Da je naselje stradalo u stihiji požara, najvjerojatnije prilikom dolaska
Turaka.
Prema predaji, kuće su bile od drveta i zbijene jedna uz drugu, pa je posve
moguće, da je požar do temelja uništio cijelo naselje. Prema istoj svježoj predaji,
Ivančica je izgorjela kad i Banja Luka, pa bismo njezinu propast mogli povući u
kasniju prošlost, ali ne kasnije od Velikog bečkog rata, kada je austrijska vojska
bila pod Banjom Lukom 1688. godine.
81 "Ivanjščica", M. Pavlinović, Nav. dj., str. 106.