Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
132 SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE<br />
haranja kuge 1813-1818. g<strong>od</strong>ine. Opet je slijedio lagani porast, da bi sredinom<br />
19. stoljeća dostigao broj iz 1744. g<strong>od</strong>ine. Prema Šematizmu iz 1855. g<strong>od</strong>ine<br />
Dragočaj je imao 64 kuće i 560 članova. Ovaj broj se stalno povećavao, da bi<br />
prema Šematizmu iz 1960. g<strong>od</strong>ine u Dragočaju našli 2.246 katolika. Uz njih je<br />
istovremeno živio i znatan broj pravoslavnih. Omjer u zadnje vrijeme bio je 70<br />
: 30 u korist katolika.<br />
Novije viđenje Dragočaja<br />
U novije vrijeme za Dragočaj možemo reći, da je to još uvijek poseban kraj,<br />
koji ima vlastite prepoznatljive karakteristike. Kraj i ljudi imaju svoje posebnosti,<br />
koje ih razlikuju <strong>od</strong> susjednog ivaštanskog ili motičkog mentaliteta. Mjesto i<br />
ljudi u njemu otvaraju se novini života i zbivanjima, koja se događaju u banjalučkom<br />
kraju. U samom centru Dragočaja još nemamo izrazitih urbanih obilježja,<br />
ali očekujemo, da će se širenjem urbanog prostora Banje Luke uskoro i<br />
Dragočaj uključiti u gradsko p<strong>od</strong>ručje. Dio industrijske zone Banje Luke već je<br />
izgrađen pored rječice Dragočaja, isp<strong>od</strong> Crkvena. Sam dragočajski centar ima<br />
adekvatne objekte i ustanove: poštu, školu, mjesnu zajednicu, ambulantu, dom,<br />
pr<strong>od</strong>avaonice, kavane... To je buduća jezgra, koja će biti urbano profilirana, dok<br />
širi prostori dragočajskog kraja, pored asfaltnih puteva, v<strong>od</strong>ov<strong>od</strong>a i telefona još<br />
uvijek su samo selo.<br />
U ovakav Dragočaj uvukla se psihoza rata 1991. g<strong>od</strong>ine, tijekom koga su<br />
mjesni katolici bili na velikim iskušenjima. Na koncu su morali napustiti r<strong>od</strong>no<br />
mjesto i otići u izgnanstvo. Samo neznatni broj, <strong>od</strong> dotadašnjih 2.000 katolika<br />
teškom mukom je ostao na svojim ognjištima. Učinjena je velika nepravda ovom<br />
nar<strong>od</strong>u. Da li će se ispraviti s bilateralnim nastojanjem, s mnogo htijenja i<br />
duševne snage, ostaje da sagledamo u vremenu koje je pred nama. Ako je suditi<br />
po pravdi, znamo čemu se trebamo nadati.<br />
Ova priča o Dragočaju, uvijek dragom zavičaju, katkad "dragom očaju", daje<br />
samo kratki pregled povijesti ovoga kraja. Na koncu, taj pregled upotpunjujemo<br />
profilom jednog <strong>od</strong> mnogobrojnih čestitih ljudi iz Dragočaja. Tražeći ono<br />
plemenito naličje Dragočaja, prepoznajemo ga u osobi Pave Marića starijeg iz<br />
Dikevaca. Tko ga poznaje, može za njega reći da je to čovjek dobrote, humanosti<br />
i vjere, u svakom društvu rado viđen i poštovan. Stjecajem okolnosti, na koncu<br />
Drugog svjetskog rata, ni kriv ni dužan našao se u logoru u Ključu, gdje je radio<br />
u kamenolomu. U nemogućim uvjetima, gol i bos, spao je na 35 kg. Prepozna<br />
ga poznanik-pravoslavac isp<strong>od</strong> Gradine. Njegovim zauzimanjem pušten je na<br />
slob<strong>od</strong>u. Onako ne<strong>od</strong>jeven, bez igdje ičega, dolazi u svoj Dragočaj. U njivi k<strong>od</strong><br />
Ivana Lužara trga lišće <strong>od</strong> bundeva da napravi pregaču, da bar nešto ima na sebi.<br />
Dolazi kući a rođena ga majka ne prepoznaje. Bez <strong>od</strong>jeće, bos i mršav, sama kost<br />
i koža, pun ušiju. Govori: "Majko! Ja sam tvoj sin Pavo." A ona ga tjera riječima:<br />
"Takvi su mog Pavu ubili." Jedva ga je supruga prepoznala. Poslije toga oporavio<br />
se i lijepo je živio u svom domu, doživjevši stare dane. Obudovio je i ostao sam.<br />
Teško i s kršćanskom strpljivošću p<strong>od</strong>nosio je samoću. Nadošao je i ovaj rat, u