Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
NASELJA 131<br />
velikog Dragočaja. Već u drugom dijelu 18. stoljeća p<strong>od</strong> užim dragočajskim<br />
krajem p<strong>od</strong>razumijevaju se prostori njegovih današnjih sela.<br />
Kako je došlo do toga, da je Dragočaj umanjen i sveden na prostore u gornjem<br />
i srednjem toku rječice Dragočaja? Svakako, to je uvjetovano povijesnim prilikama<br />
u banjalučkom kraju <strong>od</strong> Velikog bečkog rata (1683-1699.) do Banjalučkog<br />
rata 1737. g<strong>od</strong>ine. Uslijed ratnih operacija, turske <strong>od</strong>mazde i haranja kuge<br />
nestajao je katolički živalj u donjem Dragočaju pri Vrbasu. Nije se mogao<br />
<strong>od</strong>ržati na toj vjetrometini, kojom su prolazile i sukobljavale su vojske, s kojima<br />
su ubogoj kršćanskoj "raji" dolazile zaraze, glad i svakojake nevolje. Katolici su<br />
ginuli, sklanjali se preko Save u austrijske zemlje, ili se povlačili dublje u brdovite<br />
predjele. Time su donekle popunjavali gornji Dragočaj, Bukovicu i ivaštanski<br />
kraj. Iz tih razloga potiskivan je katolički živalj, tako da ga je posve nestalo u<br />
dolini Vrbasa na početku Banjalučkog rata, kada su Turci 19. srpnja 1737. g<strong>od</strong>ine<br />
pobili preostale katolike u dolini spomenute rijeke, da se ne bi pridružili<br />
austrijskoj vojsci. Tko se nije sklonio dalje <strong>od</strong> Vrbasa u brdovite predjele, izgubio<br />
je život u raciji, koju su Turci p<strong>od</strong>uzeli prilikom povlačenja prema Banjoj Luci.<br />
Tako je posve nestalo katolika na prostoru donjeg Dragočaja pri Vrbasu. U<br />
kasnijim, mirnijim vremenima vraćale su se pojedine obitelji obalama Vrbasa i<br />
naseljavali su se i drugi, pridošli sa strane. Među njima živi svijest o pripadnosti<br />
Dragočaju, ali dalje se službeno p<strong>od</strong> tim imenom misli na sela, koja se i danas<br />
smatraju dragočajskim. A rječica Dragočaj, protječući između Kuljana i Zalužana<br />
i utječući u Vrbas, p<strong>od</strong>sjeća na negdašnji Dragočaj, koji je izlazio na obale te<br />
velike rijeke.<br />
Brojno stanje mještana Dragočaja<br />
Brojno stanje mještana Dragočaja u prošlosti ovisilo je o blagostanju i<br />
mirnim vremenima s jedne, te ratovima, kugi i gladi s druge strane. Zato nalazimo<br />
uglavnom promjenjivo brojno stanje. Prvu vijest o stanovništvu Dragočaja<br />
donosi nam biskup fra Nikola Olovčić 1672. g<strong>od</strong>ine, koji piše da dragočajska<br />
župa broji 1.200 vjernika. Tri g<strong>od</strong>ine kasnije biskup fra Marijan Maravić spominje<br />
1.800 duša. Uzevši u obzir da je to broj svih župljana, uključivši i slabije<br />
naseljeni ivaštanski kraj i Bukovicu, po slob<strong>od</strong>noj procjeni možemo znati koji<br />
dio otpada na Dragočaj. Uz ovakav proračun moramo spomenuti da u to vrijeme<br />
u dragočajskom i ivaštanskom kraju nije bilo pripadnika drugih konfesija, osim<br />
nešto Turaka po hanovima i čardacima, koji su predstavljali izvršnu vlast na djelu.<br />
Zahvaljujući izvješću biskupa fra Mate Delivića imamo popis kuća i župljana<br />
župe Ivanjska pred sam Banjalučki rat 1737. g<strong>od</strong>ine. Prema njegovom izvješću,<br />
stožerni dio sela, s već <strong>od</strong>vojenim Ojdanićima, Stranjanima, Matoševcima i<br />
Čivčijama imao je 138 kuća i 1.222 katolika 78 .<br />
Sedam g<strong>od</strong>ina kasnije ap. vikar Pavo Dragičević u izvješću bilježi samo 57<br />
kuća s 552 člana, što je uočljiva posljedica spomenutog rata 79 . Poslije tih g<strong>od</strong>ina<br />
broj mještana Dragočaja postupno je rastao, da bi drastično opao u vremenu<br />
78 J. Jelenić, Monumenta..., str. 51.<br />
79 Vidi: J. Jelenić, Monumenta..., str. 41-45.
Change language