Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
NASELJA 127<br />
BUKOVICA<br />
Kao naselje <strong>Bukovica</strong> je poznata <strong>od</strong> davnih vremena. Gravitirala je varošici<br />
Trnu, da bi istovremeno bila integralni dio dragočajske župe. G<strong>od</strong>ine<br />
1720. potpala je p<strong>od</strong> Ivanjsku, kojoj je pripadala do 1876. g<strong>od</strong>ine. Potom je<br />
tri g<strong>od</strong>ine potpala p<strong>od</strong> Petrićevac, da bi u peri<strong>od</strong>u 1879-1980. g<strong>od</strong>ine bila u<br />
sastavu barlovačke župe. Nakon toga pripala je novoformiranoj župi Trn.<br />
<strong>Bukovica</strong> u prošlosti<br />
Kao selo, <strong>Bukovica</strong> se spominje početkom 17. stoljeća. U istom peri<strong>od</strong>u -<br />
pored današnjeg sela - obuhvaćala je i prostore Barlovaca, Jablana i Balaginaca.<br />
Sve su to prostranstva s brežuljcima, na rubu vrbaške kotline, u kojoj je uz samu<br />
rijeku bila varošica Trn s crkvom sv. Ivana Krstitelja, što je za Bukovicu imalo<br />
veliki značaj. S druge strane, župnom organizacijom bila je povezana s Dragočajem,<br />
kamo su pošli na Službu Božju u 70-tim g<strong>od</strong>inama 17. stoljeća. Naime,<br />
tada je dotrajao most na Vrbasu; nitko ga nije popravljao, niti novi gradio. Ne<br />
mogavši prelaziti Vrbas crkvi sv. Ivana, Bukovčani su pošli na Crkvene. Osim<br />
toga, velika većina mještana Bukovice pokopavala se na Crkvenama, pored<br />
postojećeg groblja na Suvajama.<br />
Pored tada kompaktnih seoskih p<strong>od</strong>ručja Motika, Dragočaja i Ivanjske,<br />
<strong>Bukovica</strong> je uz trnsku varošicu činila posebnu seosku sredinu, u kojoj su katolici<br />
mogli relativno mirno živjeti, zahvaljujući naslonjenosti na Kozaru i dovoljnu<br />
udaljenost <strong>od</strong> važnijih putnih pravaca. Stoga, početkom 17. stoljeća u Bukovici<br />
nalazimo priličan broj katolika, što možemo zaključiti iz iskaza administratora<br />
Bosne, biskupa fra Tome Ivkovića, koji je u vremenu 1626-1630. g<strong>od</strong>ine u više<br />
navrata posjetio dragočajsku župu. U tim kanonskim obilascima dva puta je bio<br />
u Bukovici i krizmao 124 krizmanika, što je stvarno značajan broj.<br />
Velikim bečkim ratom (1683-1699.) bojišnicom postaje dolina Vrbasa, pri<br />
čemu Trn gubi značaj i postaje manje selo, dok je zaklonjena i mirnija <strong>Bukovica</strong><br />
postala još napučenija, jer je izvjestan broj Trnjana u njoj našao pribježište. Pred<br />
sam Banjalučki rat 1737. g<strong>od</strong>ine <strong>Bukovica</strong> je imala 18 kuća i 270 članova, što<br />
nalazimo u izvješću biskupa fra Mate Delivića.<br />
Početkom 1742. g<strong>od</strong>ine ivaštansku župu poh<strong>od</strong>io je ap. vikar fra Pavo<br />
Dragičević. Obilazeći Bukovicu, u njoj se zadržao dva dana. Dana 16. siječnja<br />
držao je Službu Božju i p<strong>od</strong>jeljivao sakramenat sv. Potvrde u kući Petra Bumbara<br />
71 . Tada je krizmao 32 krizmanika. Narednog dana služio je sv. Misu i<br />
krizmao 46 krizmanika k<strong>od</strong> kuće Šime Miljanovića 72 . Istom prig<strong>od</strong>om nalazi u<br />
selu 30 kuća s 362 člana. To je vrijeme, kad se još uvijek p<strong>od</strong> Bukovicom<br />
71 L. Đaković, Nav. dj., str. 436.<br />
72 L. Đaković, Nav. dj., str. 437.
Change language