Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
Sjeverozapadno od Banjaluke - Family Orlovac, Bukovica
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ŽUPE 11<br />
g<strong>od</strong>ina kasnije 1777. g<strong>od</strong>ine biskup fra Marko Dobretić spominje, kako je na<br />
svetkovinu sv. Roka na Crkvenama služio sv. Misu na veoma starom i nepokretnom<br />
kamenom oltaru, koji je predstavljao ostatak crkve sv.Vida iz ranijih<br />
vremena 3 . Znajući da je u Dragočaju sredinom 17. stoljeća bila samo trošna<br />
drvena crkvica i da katolici poslije Velikog Bečkog rata nisu bili u stanju sagraditi<br />
kamenu crkvu, morali bismo zaključiti, da su Dragočajci tu crkvu sazidali pred<br />
sam početak Velikog Bečkog rata. Ova pretpostavka o crkvi sv. Vida može biti<br />
prihvatljiva, ako se isključi mogućnost da ista crkva datira iz predturskog<br />
vremena. Kako je u ratnim vremenima nestalo dragočajske župe s crkvom sv.<br />
Vida i župnim stanom na Lovrića glavici, preostali vjernici su se opet okupljali<br />
na Crkvenama.<br />
Peto mjesto okupljanja dragočajskih vjernika bilo je Ojdanića brdo. Tu su se<br />
sabirali oni iz gornjeg Dragočaja. Na brdu je bilo staro groblje Tučjak, upravo<br />
na današnjoj raskrsnici seoskih puteva, pored kuće pok. Nike Bijelića. Tu su se<br />
do prije pedesetak g<strong>od</strong>ina mogle vidjeti nadgrobne ploče sa znakom križa s donje<br />
strane. Te ploče mještani su lomili i uzidavali u temelje kuća.<br />
U udaljenim ivaštanskim selima moralo je biti bar jedno mjesto zborovanja<br />
katolika. Vjerojatno je to bilo jedno <strong>od</strong> starih groblja ili kuća kojeg uglednijeg<br />
katolika.<br />
Nestanak župe<br />
Župna organizacija u Dragočaju iščezava u ratnim, gladnim i kužnim g<strong>od</strong>inama<br />
koncem 17. i početkom 18. stoljeća. S intenzitetom sukoba u Velikom<br />
Bečkom ratu (1683-1699.) rasle su tenzije nesigurnosti u banjalučkom kraju, što<br />
se nepovoljno <strong>od</strong>ražavalo na katolički živalj. Kulminaciju sukoba u ovome kraju<br />
predstavljalo je austrijsko zaposjednuće Banje Luke 4. rujna 1688. g<strong>od</strong>ine i brzo<br />
povlačenje austrijske vojske prema Savi. Situacija je postajala sve gora. Mnogo<br />
je katolika stradalo u sukobima i turskim racijama. Neki su se povukli preko<br />
Save a preostali - ne mogavši opstati na vjetrometini uz Vrbas, kuda su prolazile<br />
i sukobljavale se vojske - povlačili su se u zaklonitije brdske krajeve. Tako se<br />
drastično smanjio broj katolika u donjem dijelu dragočajske župe pri Vrbasu.<br />
Na istome prostoru mogao je opstati tek neznatan broj katolika. Kada je nastalo<br />
nešto mirnije vrijeme, pored nesigurnosti i <strong>od</strong>mazde Turaka, poneko se vratio<br />
na staro ognjište. Dakako, u dogovoru sa spahijom. Ipak, većina ognjišta katolika<br />
uz Vrbas ostala je pusta, jer su ratne tenzije i dalje potiskivale katolike, sve dalje<br />
<strong>od</strong> rijeke. U ponovnom ratu s Turskom (1716-1718.) Austrija je - pored ostalih<br />
mjesta - osvojila Dubicu 1717. g<strong>od</strong>ine. Dubički Turci i muslimani su našli<br />
izbjeglički dom u Trnu sve do povratka 1741. g<strong>od</strong>ine. Teško je povjerovati da<br />
su primljeni u muslimanske kuće. Imali su na raspolaganju kuće i imanja katolika<br />
rastjeranih u ratu. Ako je koji katolik preostao, ili se vratio na ognjište, opet je<br />
3 "... celebravit in altari Lapideo, perantiquo, et immobili, in quo loco existerat... Ecclesia S.<br />
Viti...", J. Jelenić, Monumenta Franciscana Iugoslavica, volumen I, Mostar 1
Change language