Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

11.04.2014 Views

Problem distribucije prodane robe “najelegantnije” će se riješiti korištenjem usluga specijaliziranog distributera, otpremnika ili špeditera. No, veliko je pitanje je li takvo rješenje i ekonomski najprihvatljivije. Na to je pitanje, dakako, teško dati jedinstven odgovor, teško je ponuditi općevažeći recept, jer on ovisi o karakteristikama prodavatelja i robe koja se nudi, o raspoloživosti (postojanju) adekvatnih specijaliziranih distributera na području u kojemu prodavatelj djeluje, o cijenama i ostalim komercijalnim uvjetima distributera, o potrebama, žurnosti i prioritetima narudžbi, o spremnosti i mogućnostima naručitelja, te brojnim daljnjim čimbenicima. Ipak, vrlo “grubo” (“paušalno”) se može ustvrditi kako će korištenju usluga specijaliziranih distributera više “naginjati” oni “pravi” trgovci, dakle osobe i tvrtke koje (pre)prodaju tuđu robu, dok će prodavatelji artikala koje su sami i proizveli biti skloniji organiziranju isporuke u vlastitoj režiji, prvenstveno zbog mogućih ušteda i potencijalno niže konačne cijene svoje robe. No, bilo kako bilo, i nadalje stoji tvrdnja kako bi prodavatelj tvrde robe morao kupcu ponuditi različite opcije isporuke. Kao najčešće među njima javljaju se: Osobno preuzimanje robe od strane kupca na lokaciji prodavatelja. Isporuka direktnom dostavom. Isporuka poštanskom dostavom. Isporuka dostavom transportera u cestovnom, željezničkom, brodskom i zračnom prometu. Isporuka putem specijaliziranih distributera (dostavljača). U prvom slučaju, tj. pri osobnom preuzimanju robe od strane kupca na lokaciji prodavatelja, kupac implicite pristaje da troškove odnošenja robe snosi sam. S druge strane, pri direktnoj isporuci prodavatelj implicite pristaje da troškove donošenja robe na lokaciju koju je specificirao kupac snosi on, a vjerojatno ih je već ranije ukalkulirao u cijenu. U slučajevima korištenja usluga transportera obveza pokrića troškova isporuke robe utvrđuje se ugovorno i to najčešće nije sporno. Ono što je u praksi prodaje/kupnje putem Interneta, međutim, nerijetko sporno, troškovi su poštarine pri dostavi robe poštanskom distribucijom. Problem se javlja zato što se na taj način obično isporučuje roba manje mase, odnosno volumena (knjige, CD-i, sitni uredski materijal, manji pokloni itd.), kada su iznosi poštarine razmjerno (a zapravo samo prividno) niski i tobože zanemarivi. No, praksa pokazuje da troškovi poštarine ne samo da mogu dosegnuti iznos koji je visok u odnosu prema cijeni same robe, već ga u ekstremnim slučajevima mogu čak i nadmašiti. Tako, primjerice, nije rijedak slučaj da poštarina pri interkontinentalnoj dostavi knjiga, primjerice na relaciji Amerika – Europa, nadmaši cijenu samih knjiga. Od prodavatelja je teško očekivati da će on podmiriti te troškove, ali ono najmanje što bi svakako trebao učiniti jest unaprijed i sasvim jasno upozoriti kupca na njegovu obvezu plaćanja poštarine, te, po mogućnosti, navesti i, ako već ne točan, a ono barem procijenjeni ili približan iznos. To u najvećem broju sredina (zemalja), pa tako ni kod nas, nije zakonska obveza prodavatelja, ali je bez sumnje nešto što spada u klasu “dobrih poslovnih običaja” i “pametne politike prodaje”. U protivnom će kupac steći dojam da je obmanut ili prevaren, što je obično dovoljan razlog da se više nikada ne “vrati” istom prodavatelju. Ukratko, ozbiljan internetski prodavatelj morao bi omogućavati, odnosno organizirati različit e načine isporuke robe kupcima i na svojim web stranicama ponuditi im iscrpne, dobro strukturirane i, prije svega, istinite i objektivne informacije o alternativnim kanalima distribucije i svim njihovim troškovnim aspektima. Premda je preuzet iz “razvijenog svijeta”, s kojim se u Hrvatskoj teško možemo mjeriti, primjer informacija te vrste što ih svojim potencijalnim kupcima nudi tvrtka Troni x iz newyorške Sedme avenije, koja proizvodi videoigre i distribuira ih kao mekanu robu (pomoću WS_FTP-a) ili, alternativno, putem CD-a, kada one imaju obilježja tvrde robe. Dobro dizajnirani i strukturirani segment informacijske Web ponude Tronixa o alternativnim mogućnostima isporuke njihove robe može poslužiti našim (potencijalnim) prodavateljima kao uzor i ogledni primjerak, a uvid u njega može se ostvariti na adresi www.tronixweb.com 71

3.4.4 Prodaja usluga Usluge su nematerijalne, pa su u tom smislu nalik mekanim dobrima. No, od njih se ipak razlikuju po tome što ih nije moguće nikako digitalizirati. Zbog toga njihova prodaja ipak ima određenih specifičnosti. Prvo što treba spomenuti jest klasifikacija usluga u dvije temeljne skupine, tako da postoje: - djelatne (izvršne) usluge - intelektualne usluge Djelatne se (izvršne) usluge razlikuju od intelektualnih prvenstveno po tome što one moraju imati neki vidljiv, u konačnom (dogovorenom) vremenu ostvariv učinak na (ili za) primatelja. Intelektualne pak usluge imaju više elemenata jednostranog prijenosa znanja među ljudima, s načelno neizvjesnim učinkom, jer on ovisi o umnim i nekim drugim (primjerice, psihološkim, voljnim itd.) karakteristikama i sposobnostima primatelja takvih usluga. Zato se izostanak učinka u slučaju djelatnih usluga smatra nepružanjem usluge, dok to ne mora biti slučaj onda kada su u pitanju intelektualne usluge. Putem Interneta moguća je distribucija (prodaja) usluga obaju tipova. 3.4.4.1 Pružanje (prodaja) djelatnih usluga Za sada se djelatne (izvršne) usluge ostvaruju, pa onda i prodaju putem Interneta (izuzme li se kompleks bankovnog poslovanja koji je obrađen u zasebnom odjeljku knjige, vidi odjeljak 3.8) uglavnom u četiri područja poslovnih djelatnosti: - u području informacijske (internetske) tehnologije i infrastrukture - u području turizma, hotelijerstva i ugostiteljstva - u području transporta i otpremništva - u području osiguranja od šteta Usluge u području informacijske (internetske) tehnologije i infrastrukture Opće je poznata činjenica da u Internetu djeluju brojne tvrtke čiji je osnovni, ako ne i jedini posao pružanje usluga vezanih uz rad korisnika na Internetu. Među takvim tvrtkama najpoznatiji su davatelji internetskih usluga, ali sve su češće još uvijek razmjerno “egzotične” tvrtke – nuditelji usluga online intervencija u programe instalirane u računalima korisnika Interneta. Ako korisnik, primjerice, ima nekih problema s nekim svojim programom, može pozvati virtualnog servisera programa, koji će prenijeti (snimiti) korisnikov program na svoje računalo i pokušati ga "popraviti" u svojoj virtualnoj servisnoj radionici. Po izvršenom "popravku" serviser će vratiti program u korisnikovo računalo, gdje ga se može dalje koristiti. Koliko takve usluge mogu biti atraktivne, može se zaključiti poznavanjem elementarnih svojstava internetske, odnosno web tehnologije: korisnik uopće ne mora znati gdje se serviser fizički nalazi (možda negdje na nekom drugom kontinentu) i kako se do njega dolazi. Za sada je u ponudi takvih usluga najdalje otišao, prirodno, Microsoft, o čemu se čit at elj može informirati (ako se malo potrudi tražeći potrebne informacije) na njegovoj temeljnoj web adresi www.microsoft.com/ Zanimljive su i usluge u području sigurnosti podataka u Internetu, poput generiranja sigurnosnih ključeva, kodova, certifikata itd., o čemu će biti više riječi u zasebnom odjeljku (vidi odjeljak 4.2). 72

Problem distribucije prodane robe “najelegantnije” će se riješiti korištenjem usluga specijaliziranog<br />

distributera, otpremnika ili špeditera. No, veliko je pitanje je li takvo rješenje i ekonomski<br />

najprihvatljivije. Na to je pitanje, dakako, teško dati jedinstven odgovor, teško je ponuditi općevažeći<br />

recept, jer on ovisi o karakteristikama prodavatelja i robe koja se nudi, o raspoloživosti (postojanju)<br />

adekvatnih specijaliziranih distributera na području u kojemu prodavatelj djeluje, o cijenama i ostalim<br />

komercijalnim uvjetima distributera, o potrebama, žurnosti i prioritetima narudžbi, o spremnosti i<br />

mogućnostima naručitelja, te brojnim daljnjim čimbenicima.<br />

Ipak, vrlo “grubo” (“paušalno”) se može ustvrditi kako će korištenju usluga specijaliziranih<br />

distributera više “naginjati” oni “pravi” trgovci, dakle osobe i tvrtke koje (pre)prodaju tuđu robu, dok<br />

će prodavatelji artikala koje su sami i proizveli biti skloniji organiziranju isporuke u vlastitoj režiji,<br />

prvenstveno zbog mogućih ušteda i potencijalno niže konačne cijene svoje robe.<br />

No, bilo kako bilo, i nadalje stoji tvrdnja kako bi prodavatelj tvrde robe morao kupcu ponuditi<br />

različite opcije isporuke. Kao najčešće među njima javljaju se:<br />

Osobno preuzimanje robe od strane kupca na lokaciji prodavatelja.<br />

Isporuka direktnom dostavom.<br />

Isporuka poštanskom dostavom.<br />

Isporuka dostavom transportera u cestovnom, željezničkom, brodskom i zračnom prometu.<br />

Isporuka putem specijaliziranih distributera (dostavljača).<br />

U prvom slučaju, tj. pri osobnom preuzimanju robe od strane kupca na lokaciji prodavatelja, kupac<br />

implicite pristaje da troškove odnošenja robe snosi sam. S druge strane, pri direktnoj isporuci<br />

prodavatelj implicite pristaje da troškove donošenja robe na lokaciju koju je specificirao kupac snosi<br />

on, a vjerojatno ih je već ranije ukalkulirao u cijenu. U slučajevima korištenja usluga transportera<br />

obveza pokrića troškova isporuke robe utvrđuje se ugovorno i to najčešće nije sporno.<br />

Ono što je u praksi prodaje/kupnje putem <strong>Interneta</strong>, međutim, nerijetko sporno, troškovi su<br />

poštarine pri dostavi robe poštanskom distribucijom. Problem se javlja zato što se na taj način obično<br />

isporučuje roba manje mase, odnosno volumena (knjige, CD-i, sitni uredski materijal, manji pokloni<br />

itd.), kada su iznosi poštarine razmjerno (a zapravo samo prividno) niski i tobože zanemarivi. No,<br />

praksa pokazuje da troškovi poštarine ne samo da mogu dosegnuti iznos koji je visok u odnosu prema<br />

cijeni same robe, već ga u ekstremnim slučajevima mogu čak i nadmašiti.<br />

Tako, primjerice, nije rijedak slučaj da poštarina pri interkontinentalnoj dostavi knjiga, primjerice<br />

na relaciji Amerika – Europa, nadmaši cijenu samih knjiga. Od prodavatelja je teško očekivati da će<br />

on podmiriti te troškove, ali ono najmanje što bi svakako trebao učiniti jest unaprijed i sasvim jasno<br />

upozoriti kupca na njegovu obvezu plaćanja poštarine, te, po mogućnosti, navesti i, ako već ne točan, a<br />

ono barem procijenjeni ili približan iznos. To u najvećem broju sredina (zemalja), pa tako ni kod nas,<br />

nije zakonska obveza prodavatelja, ali je bez sumnje nešto što spada u klasu “dobrih poslovnih<br />

običaja” i “pametne politike prodaje”. U protivnom će kupac steći dojam da je obmanut ili prevaren,<br />

što je obično dovoljan razlog da se više nikada ne “vrati” istom prodavatelju.<br />

Ukratko, ozbiljan internetski prodavatelj morao bi omogućavati, odnosno organizirati različit e<br />

načine isporuke robe kupcima i na svojim web stranicama ponuditi im iscrpne, dobro strukturirane i,<br />

prije svega, istinite i objektivne informacije o alternativnim kanalima distribucije i svim njihovim<br />

troškovnim aspektima.<br />

Premda je preuzet iz “razvijenog svijeta”, s kojim se u Hrvatskoj teško možemo mjeriti, primjer<br />

informacija te vrste što ih svojim potencijalnim kupcima nudi tvrtka Troni x iz newyorške Sedme<br />

avenije, koja proizvodi videoigre i distribuira ih kao mekanu robu (pomoću WS_FTP-a) ili,<br />

alternativno, putem CD-a, kada one imaju obilježja tvrde robe. Dobro dizajnirani i strukturirani<br />

segment informacijske Web ponude Tronixa o alternativnim mogućnostima isporuke njihove robe<br />

može poslužiti našim (potencijalnim) prodavateljima kao uzor i ogledni primjerak, a uvid u njega<br />

može se ostvariti na adresi<br />

www.tronixweb.com<br />

71

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!