Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Kada i ako korisnik pronađe dostavnu listu na koju bi se želio prijaviti (pretplatiti), morat će poslati
elektroničkom poštom poruku na we b mjesto dostavne liste (a ne interesne skupine) zahtijevajući
uvrštenje, koje je u najvećem broju slučajeva besplatno. U “tijelu” poruke elektroničke pošte trebat će
jednostavno navesti tekst sljedećega tipa:
SUBSCRIBE naziv skupine ime prezime
Tako bi, primjerice, stanoviti Marko Petrić mogao izraziti neodoljivu želju za uvrštenjem u
dostavnu listu Malezijskog astronomskog društva tako što će na adresu CYBERHQ elektroničkom
poštom poslati sljedeću poruku:
SUBSCRIBE maig Marko Petric
Kada (ako ikada) se naš Marko predomisli, isključit će se (ispisati) iz dostavne liste šaljući na istu
adresu poruku tipa:
SIGNO FF maig
Daljnji vrlo popularan sustav dostavnih lista je Majordomo, koji funkcionira na način sličan
LIST SERV- u, o čemu se mogu naći detaljnje informacije na svakomu od njegovih Web mjesta, kao
što su, primjerice:
majordomo@usa.net
ili
majordomo@big.host.com
Ima primjera da dostavne liste vremenom prerastaju u tzv. we b forume . To je zapravo neki
hibridni oblik internetske komunikacije, koji integrira svojstva dostavnih lista i korisničkih
diskusijskih skupina. Organiziraju ih najčešće veće internetske tvrtke (primjerice, Alta Vista, AOL,
Microsoft) na svojim web mjestima zbog pružanja tehničke potpore i druge vrste pomoći i
konzultacija svojim klijentima.
Procjenjuje se da danas u Internetu postoji negdje oko 25.000 takvih foruma, a njihov najpotpuniji
popis, s pripadajućim adresama, može se naći na internetskoj adresi:
www.reference.com
Konačno, još jedan dobar način za uspostavljanje kontakata među ljudima putem Interneta je servis
korisničkih diskusijskih skupina. Kao što je već ranije u knjizi spomenuto (vidi odjeljak 2.3.4.2.), taj
je servis vrlo sličan servisu dostavnih lista. Razlike proizlaze iz toga što su sudionici u diskusijskoj
skupini obično aktivniji negoli u dostavnim listama, jer se od svakoga od njih očekuje ne samo da
“sluša” druge, nego da i sam što češće “uzima riječ”.
Diskusijske se skupine gdjekad organiziraju prigodno, kao jednokratne ili periodičke interaktivne
komunikacijske sesije. Tada se obično nazivaju telekonferencijama ili, ako omogućuju i prijenos
pokretne slike u realnom vremenu, videokonferencijama. Budući da se ovdje ne radi o rutinskim
aktivnostima, takvu će konferenciju trebati dobro planirati i pripremiti u tijesnoj suradnji s davateljem
internetskih usluga koji ju zna i može realizirati. No, budući da je broj sudionika, barem onih pasivnih
(“gledatelja”), praktički neograničen, one obično izazivaju veliku pozornost i imaju puno odjeka, što je
dovoljan razlog za ulaganje značajnih sredstava i truda u njihovo organiziranje.
Tele (video) konferencije se, poput nesvakodnevnih televizijskih emisija, unaprijed najavljuju, pa
se korisnici o tome mogu informirati na mnogim web mjestima, posebice u specijaliziranim
internetskim časopisima.
62