Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

3.2 CILJANO TRAŽENJE INFORMACIJA
“Lutanje” Internetom ili “surfanje” može se shvatiti, u najboljem slučaju, kao način zadovoljavanja
“žeđi za informacijama”. “Surfer” će u razmjerno kratkom vremenu doći do velike količine
informacija, koje će naprosto pročitati ili percipirati, ili pak pohraniti u memoriju vlastita računala.
Problem je, međutim, u tome što će tako doći do ogromne mase informacija koje mu ne trebaju, ni
trenutno niti perspektivno, koje ga ne zanimaju ili ih čak ni ne razumije. U ekstremnom se slučaju
može dogoditi da zapravo i ne sazna ništa što bi mogao na neki način iskoristiti i što bi zaista i
pridonosilo kvaliteti njegovih znanja, odnosno saznanja, dakle da informacije do kojih je došao, s
njegova subjektivnog stajališta, budu potpuno beskorisne.
Nasreću, takvi su krajnji slučajevi, kao uostalom i svi ekstremi, razmjerno rijetki. Ono što se u
praksi daleko češće događa jest situacija u kojoj “surfer” na nešto zanimljivo nailazi slučajno – poput
“ćorave koke koja slučajno pronalazi zrno” – jer pretraživanju brojnih informacijskih sadržaja
postojećih (pohranjenih) negdje u Internetu i nije pristupio s nekom unaprijed preciziranom nakanom.
Općenito, može se ustvrditi kako “surfanje” nije dobar način dolaženja do sasvim određenih, potrebnih
ili nužnih informacija. “Surfanjem” se ne mogu učinkovito zadovoljavati informacijske potrebe, u
najmanju ruku zato što se postupajući tako troši previše vremena, a to, u krajnjoj liniji, znači i novca
(jer svaka uporaba Interneta košta, odnosno stvara troškove).
Uvijek onda kada korisnik treba pronaći neku točno utvrđenu informaciju i želi do nje doći u što
kraćem vremenu, pret raživanje Int ernet a morat će provesti sustavno. Sam će u tome teško uspjeti, jer
o internetskim sadržajima, kao i mjestima i oblicima u kojima su oni pohranjeni praktički ništa ne zna.
Ako čak nešto i zna, zna to vrlo maglovito i najčešće vrlo uopćeno, što nije dovoljno da bi
pretraživanje mogao dobro organizirati, strukturirati, usmjeravati i provesti. Zato će se morati poslužiti
odgovarajućim alatima, sredstvima ili agentima (engl. Tool, Engine, Agent) za pretraživanje
informacijskih sadržaja Interneta, kao programima i programskim sustavima koje je netko, mudar i
vrijedan, već ranije razvio i koji su u Internetu načelno svakomu dostupni. Svi ti alati u sebi sadrže,
neki više, neki manje, umjetne inteligencije koje korisnika oslobađaju od velike količine napornih i
intelektualno zahtjevnih pretraživačkih aktivnosti.
3.2.1 Internetski pretraživački alati, sredstva i agenti
Osnovni su internetski pretraživački alati već objašnjeni ranije (vidi odjeljak 2.3.3.3.), pa ćemo
ovdje samo ponoviti (Repetitio est mater studiorum!) kako se oni javljaju u dva oblika – kao direktoriji
i pretraživači. I jedna i druga vrsta alata u osnovi funkcionira prema deduktivnom principu –
pronalazeći isprva široke skupove web adresa na kojima se možda nalazi traženi sadržaj i postupno ih,
iz koraka u korak traženja, suzujući.
Direktoriji nude korisniku kazalo (indeks) osnovnih tematskih područja, a “klikom” na neko od
njih otvorit će se kazalo užih područja u okviru osnovnoga, i tako na nekoliko hijerarhijskih razina. U
slučaju pretraživača najčešće se koriste ključne riječi koje se povezuju Booleovim operatorima AND
(i), OR (ili) i NOT (ne).
Navest ćemo nekoliko primjera pretraživanja internetskih sadržaja uz primjenu Booleovih
operatora.
Primjeri
Većina pretraživača pretpostavlja da uzastopno navođenje nekoliko ključnih riječi odvojenih
razmakom odgovara primjeni operatora OR (ili), pa će pronaći sve sadržaje koji u sebi uključuju
barem jednu od navedenih riječi (a, u ekstremnom slučaju možda i sve). Navedemo li, primjerice,
55