Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

POVRATAK LEGENDE
Nakon gotovo dvije godine napokon je objavljena nova verzija Netscapea, nekoć
dominantnog internetskog preglednika. Prvu pokusnu inačicu osobno je predstavio
vodeći čovjek kompanije AOL (America Online) Steve Case na prošlotjednom sajmu
Internet World Spring 2000 u Los Angelesu.
Novi Netscape 6 nastao je na temeljima projekta Mozilla koji je pokrenut kao
odgovor sve većoj dominaciji Microsoftova Internet Explorera. Cilj je bio okupiti što
veći broj zainteresiranih programera oko otvorenog osnovnog koda Netscapea,
kako bi zajedničkim naporima napravili što kvalitetniji novi internetski preglednik.
Netscape 6 je prva potpuno nova inačica Netscapeova internetskog preglednika
nakon što je kompaniju preuzela AOL. Od niza novosti najznačajnije su potpuno
promijenjeni izgled, korištenje novog “stroja” zaduženog za prikazivanje web
stranica (Netscape Gecko) i uključivanje zanimljivog skupa dosad nekorištenih
funkcija.
Online, Jutarnji list, 12. 04. 2000.
Aktiviranjem preglednika korisnik otvara početnu (“kućnu”) stranicu (engl. Home Page, Start
Page) na kojoj su, u pravilu, navedene poveznice prema nekim drugim Web stranicama. Jasno su
uočljive, jer su prikazane u boji, podcrtane ili čak o obliku neke sličice (ikone). Kada korisnik “klikne”
mišem na odabranu poveznicu, preglednik šalje u Internet zahtjev odabranom Web poslužitelju da
pošalje svoju (selektiranu) Web stranicu. Ako je izabrani Web poslužitelj aktivan, poslat će (vratiti)
svoju Web stranicu klijentovom pregledniku, a ovaj će je prikazati na zaslonu korisnikovog računala.
U protivnom, na zaslonu će se pojaviti poruka da traženi Web poslužitelj nije dostupan. Opisano čini
temelj tzv. navigacije Web prostorom.
Broj raspoloživih poveznica može se i povećati “klikom” na određeno “dugme” na početnoj
stranici preglednika. U slučaju Netscape Navigatora verzije 4, to je “dugme” Guide, a u slučaju
Microsoft Explorera “dugme” QuickLinks.
Sustav poveznica karakterističan za hipertekstualne i hipermedijske dokumente u Web prostoru je
izvrsno sredstvo za brzu navigaciju tim prostorom. No, uvijek postoji opasnost da se korisnik pri
nekontroliranoj ili “šlampavoj” navigaciji jednostavno “izgubi”, tj. da više ne zna gdje je i kuda bi ga
daljnja “šetnja” mogla odvesti. U snalaženju će mu tada biti od koristi neki pomoćni alati u obliku
daljnjih “dugmadi” (Back, Forward, Home, Bookmarks ili Favorites, History itd.). Objašnjenja
njihovih funkcija mogu se lako naći u prozoru “Help” što ga korisnik uvijek može otvoriti na svome
zaslonu.
Međutim, postoje i situacije u kojima korisnik precizno zna što želi i gdje to može naći. Drugim
riječima, on točno zna Web adresu mjesta (poslužitelja) na koju se želi povezati i čiji sadržaj (Web
stranice) želi prikazati na svojem zaslonu, odnosno prenijeti na svoje računalo. U tom će se slučaju
poslužiti tzv. URL-om. URL (akr. engl. Uniform Resource Locator) je, pojednostavnjeno rečeno,
sinonim za potpunu internetsku adresu nekog Web mjesta ili poslužitelja. Sastoji se iz najmanje dva
dijela: specifikacije protokola za prijenos Web strani ce i naziva domene (internetske adrese
računala) u kojoj se nalazi Web stranica. T ome se mogu dodati neke daljnje opcije, poput naziva
direktorija, datoteke, dijela datoteke i sl.
U okvirima WWW servisa kao protokol za prijenos Web stranice, odnosno hipermedijskog
dokumenta služi HTTP (akr. engl. HyperText Transfer Protocol). Specifikacija tog protokola odvaja se
od oznake servisa (www) i/ili naziva domene upisivanjem niza znakova ://, kao, na primjer:
http://www.efzg.hr/pds
Ovdje se radi o internetskoj adresi Web mjesta (www) Ekonomskog fakulteta u Zagrebu (efzg), s
proširenjem (ekstenzijom) .hr (koja označuje Hrvatsku kao lokaciju Web mjesta) i opcijom /pds
(kojom se pronalaze informacije o poslijediplomskim studijima na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu).
37