Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

2.3.2.5 Obazrivost prema primatelju i izbjegavanje nesporazuma
Kao i pri svakoj komunikaciji, i kod dopisivanja elektroničkom poštom prilikom formuliranja
poruke namijenjene nekoj osobi ili instituciji treba razmišljati o stilu i intonaciji, primatelja treba, u
načelu, poštivati, te izbjegavati moguće nesporazume i komplikacije.
Evo nekoliko savjeta kako postupiti imajući na umu upravo navedene tvrdnje:
Ne pišite nešto što ćete možda kasnije morati nijekati. T reba unaprijed dobro promisliti o
sadržaju poruke, te o tome da ona može, na razne načine, postati dostupnom i onome za koga ne biste
željeli da je pročit a.
Razmislite o tome kako će te intoni rati poruku. Zbog pogrešne intonacije, poruka kojom ste
nastojali biti nonšalantni može biti shvaćena kao arogancija ili će pak nastojanje da budete duhoviti
djelovati bezobrazno.
Neka poruka bude nedvosmislena. Pretpostavite da primatelj ne zna, ne želi ili jednostavno ne
može proniknuti u “dubinski” ili “skriveni” smisao poruke, pa ju formulirajte tako da se može tumačit i
samo na jedan jedini način.
Pročitajte poruku prije no što je pošaljete. Rijetke su situacije u kojima treba reagirati tako brzo
da nema vremena za prethodnu analizu sadržaja i formalne ispravnosti poruke. Pročitate li je prije
slanja, možda ćete primatelju uštedjeti trud i vrijeme, a sebe poštedjeti komplikacija.
Budite uglađeni. Malo je situacija u kojima bi poruka zaista morala biti vulgarna, prosta ili
provokativna. Izbjegavajte takve poruke kada god je to moguće.
Neka poruka zvuči argumentirano. Ako već nešto morate porukom “napasti”, neka to bude stav,
mišljenje ili čin, a ne konkretna osoba.
Poštujte civilizacijske, kulturne, religijske, nacionalne i druge razlike i posebnosti primatelja. To je
naročito važno onda kada se obraćate unaprijed nepoznatom primatelju ili većem broju njih.
Načelno govoreći, elektronička pošta, baš zato što je pri takvom načinu komuniciranja prilično lako
ostati anonimnim, iziskuje pristojnost, jer nepristojan pošiljatelj poruka može očekivati da će mu se to
vratiti kao bumerang.
2.3.3 World Wide Web
Na samom početku rasprave o World Wide Webu (koji se ponekad referencira i kao WWW, The
Web ili W3) treba otkloniti jednu zabludu uvriježenu u široj, a nedovoljno upućenoj javnosti: World
Wide Web nije isto što i Internet. WWW je samo jako rasprostranjen i vrlo popularan softverski
sustav, odnosno internetski servis. Dakle, Internet i World Wide Web nikako ne treba smatrati
sinonimima.
2.3.3.1 Hipertekst i hipermedija kao osnova World Wide Weba
Ideja hiperteksta, kasnije razrađena i podignuta na višu razinu kao ideja hipermedijskih
dokumenata, razvijena je prije petnaestak godina, ali pravi “procvat” doživaljava posljednjih, otprilike,
pet godina. Hipertekstualni dokumenti su skupovi informacija izraženi u tekstualnom obliku čiji su
dijelovi logički povezani s dijelovima nekih drugih takvih dokumenata pohranjenih u memoriji istog
ili nekog drugog umreženog računala. Analogno tome, pod pojmom hipermedijskog dokumenta
podrazumijeva se skup srodnih informacija, iskazanih u tekstualnom, grafičkom, video i/ili zvučnom
obliku, koje se odnose na neki (složeni) objekt, a koje se također mogu po volji povezivati s
dijelovima sličnih takvih dokumenata u memorijama različit ih računala. Veze među dokumentima
nazivaju se poveznicama (engl. Link), a u svakom su dokumentu vidljivo označene (primjerice,
podcrtavanjem teksta, uokvirivanjem naziva dijela dokumenta itd.).
33