Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Opasnost pri korištenju servisa daljinskog prijenosa datoteka proizlaze iz toga što se na taj način uz
očekivani sadržaj s nekog udaljenog računala mogu preuzeti i računalni virusi, odnosno
“podmetnuti” programi koji “napadaju” i “inficiraju” računalo na koje se prenosi datoteka s nekog
drugog računala. Problem je računalnih virusa ozbiljan, ali se čini da je i donekle predimenzioniran.
Danas već, naime, postoje prilično pouzdane mjere antivirusne zaštite, o kojima će biti više riječi u
odjeljku 4.3.4.
BEŽIČNI PRISTUP INTERNETU (2)
Jedna od glavnih atrakcija sajma Ce Bit 2000 u Hannoveru je WAP (Wireless
Application Protocol) – protokol za pristup Internetu putem mobilnih telefona, te
uređaji (GSM telefoni) koji koriste WAP. Kako bi korisnici mogli pristupiti Internetu
putem mobilnih telefona, potrebno je da WAP podržavaju GSM operatori, ali i sa mi
korisnici moraju imati posebne telefone.
Gotovo sve telekom kompanije koje u svojoj ponudi imaju mobilne telefone imaju i
uređaje koji podržavaju WAP. Sami WAP telefoni imaju veće ekrane kako bi se
lakše moglo surfati Internetom, ali i neke dodatne mogućnosti.
Osnovni proble m za WAP tehnologiju je spori prijenos podataka. Proble m je to veći
što su cijene korištenja GSM mnogo više od običnih fiksnih telefona. Rješenje se
vidi u novoj tehnologiji GPSR (General Packet Radio System) koja bi mogla
povećati WAP prijenos podataka za 500 posto. Očekuje se da će do 2002. godine
biti prodano desetak milijuna novih uređaja, a 1999. godine prodano ih je oko 2.5
milijuna.
Jutarnji list, 27. 02. 2000.
2.3.2 Elektronička pošta
Elektronička pošta (engl. Electronic Mail, E-Mail, e-mail) mrežni je servis koji kombinira
ekspeditivnost telefonske i trajnost pisane komunikacije, odnosno korespondencije. Koncipirao ga je
1971. godine, dakle još u “ranom djetinjstvu” ARPANET -a, američki inženjer Ray Tomlison.
Najprivlačnija su obilježja servisa elektroničke pošte njegova jednostavnost pri uporabi i primjerenost
svakodnevnim komunikacijskim potrebama poslovnih i drugih korisnika.
U elektroničkoj pošti poruku ne treba pisati rukom, kada je ona nerijetko teško čitljiva i neuredna,
ili pak tiskati strojem, ne treba je stavljati u omotnicu, ne treba je frankirati, niti nositi do najbližeg
poštanskog sandučića ili ureda, što sve iziskuje utrošak značajne količine vremena i novca. U
usporedbi s drugim telekomunikacijskim tehnikama kao prednost elektroničke pošte pokazuje se i
činjenica da ona ne iziskuje istodobno aktivnost, odnosno raspoloživost obaju komunikatora (za
razliku od telefonskog razgovora koji je neostvariv ako oba sugovornika nisu “na liniji”). U usporedbi
s tradicionalnim poštanskim (pismovnim) komuniciranjem poruke u elektroničkoj pošti “putuju”
daleko brže, a stupanj pouzdanosti njihove isporuke na odredište daleko je viši. U svezi s ovim
potonjim postoji čak i zgodna igra riječi u engleskom jeziku koju su smislili “zagriženi poklonici
Interneta” – internauti ili cybernauti, kako ih još zovu – koji, za razliku od elektroničke pošte (e-mail),
klasičnu poštu nazivaju duhovito snail mail (puževa pošta).
Zbog svega navedenoga, elektronička pošta omogućuje svakome dobro organiziranje i planiranje
komunikacijskih aktivnosti, te otklanjanje neželjenih prekida u radu zbog – tog trenutka nepotrebnih –
komunikacijskih poziva “izvana”. Sjetimo se samo, primjerice, koliko puta je svakoga od nas
iznerviralo beskonačno telefoniranje šalterskog službenika u banci dok smo bespomoćno stajali u repu
čekajući svoje vlastite pare!
26