Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

2.3.1 Daljinski prijenos datoteka
Ideja daljinskog prijenosa datoteka uz odgovorajući protokol (skup pravila koja reguliraju prijenos)
jezgro je čitave ideje Interneta. Mreža je, naime, i razvijena upravo zato da bi se računalne datoteke
različitih vrsta i tipova, smještene u jednom računalu mogle prenijeti na neko drugo računalo, i potom
na njenu obrađivati. Čak je i zamisao o elektroničkoj pošti nastala nešto kasnije.
BEŽIČNI PRISTUP INTERNETU (1)
WAP (Wireless Application Protocol) je protokol koji omogućuje izravan pristup
internetskim sadržajima s mobilnog telefona, bez povezivanja na računalo ili neko
slično pomagalo. Tako svaki WAP telefon ima ugrađen program pretražnik (eng.
Browser) pomoću kojega se mogu pregledavati tzv. WAP stranice, ali treba znati da
se tu ne očekuje onako kvalitetan grafički prikaz sadržaja kao u slučaju “pravih”
Web stranica.
Kod WAP-a se radi uglavnom o čitanju posebno načinjenih tekstualnih stranica, za
čiju se izradu koristi poseban jezik WML (Wireless Markup Language).
Na tržištu je nastala zbrka oko WAP-a jer su se u mobitelima pojavile dvije,
međusobno inkompatibilne verzije protokola – 1.0 i 1.1. Danas je već gotovo
izvjesno da će u “borbi” tih dvaju protokola prevladati verzija 1.1, koju forsira
kompanija Nokia. Situaciju, međut im, komplicira to što su u ne kim velikim
zemljama (pr imjerice, u Francuskoj) već potpuno izgrađene i uhodane mreže
zasnovane na verziji 1.0, čiji je glavni zagovornik kompanija Siemens.
Onima koji nisu životno zainteresirani za bežični pristup Internetu može se zato
jednostavno savjetovati da malo pričekaju – dok “se prašina ne slegne i stvari ne
dođu na svoje mjesto”.
Protokol za prijenos datoteka označuje se akronimom (kraticom) FTP (engl. File Transfer
Protocol). Mjesta s kojih se mogu preuzimati datoteke u Internetu nazivaju se FTP-mjestima, a
procjenjuje se da se na njima održava preko 100 milijuna različitih datoteka. FTP-mjesta ne treba
brkati s web mjestima, koja su bitno drugačiji izvori podataka i o kojima će biti više riječi u odjeljku
2.3.3.
Neka su FTP-mjesta u Internetu privatna i pristup njihovim datotekama ograničen je na manji broj
ovlaštenih korisnika, ali je daleko veći broj javnih FTP-mjesta s datotekama kojima može pristupati,
načelno, svaki korisnik Interneta (dakako, pod određenim financijskim i drugim uvjetima). T akva se
FTP-mjesta nazivaju poslužiteljima anonimnih korisnika. Zainteresirani korisnik aktivirat će
takvoga poslužitelja šaljući mu zahtjev za prijenos datoteke (engl. File Transfer Request) i navodeći
svoju adresu u Internet elektroničkoj pošti kao lozinku (engl. Password).
Od tog trenutka nadalje korisnik u dijalogu komunicira s FTP-poslužiteljem, koristeći se pritom
odgovarajućim programom za daljinsko preuzimanje datoteka (eng. Remote Files Downloading
Program, RFDP).
2.3.1.1 Geneza i vrste programa za daljinski prijenos datoteka
U svom izvornom obliku, servis daljinskog prijenosa datoteka ostvarivao se pomoću programa čije
je naredbe korisnik morao sam pisati i aktivirati. U pravilu, ostvarivao se u okruženju operacijskog
sustava UNIX. Budući da je zahtijevao razmjerno visok stupanj osposobljenosti, znanja i ekspertize
korisnika, taj rani oblik FTP servisa nije bio osobito dobro prihvaćen i prakticiran u širim korisničkim
krugovima.
24