Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Svaku datoteku koju dobivate putem mreže, bez obzira od koga, odmah po prihvaćanju valja
testirati na viruse. Tijekom prijenosa virus (odnosno, preciznije – crv) može se “prilijepiti” i na
datoteku koja je u tenutku slanja bila “zdrava”.
Nikada ne treba otvarati datoteke primljene elektroničkom poštom od nepoznatog
pošiljatelja, odnosno iz neznanog izvora. Širenje virusa elektroničkom poštom najčešći je oblik
infekcije. Najopasniji i najrazorniji virusi šire se obično baš na taj način (posljednji primjer – u
trenutku pisanja ove knjige – bio je virus “ I Love You” u svibnju 2000. godine).
Ako je moguće, datoteke što se zahvaćaju iz Interneta dobro je preuzeti prvo na disketu i nju
provjeriti antivirusnim programom. Ovo je jedan od najsigurnijih načina antivirusne zaštite, ali se,
nažalost, ne može uvijek primijeniti, jer je kapacitet diskete razmjerno malen u odnosu prema tipičnoj
veličini preuzimanih datoteka.
Prije preuzimanja datoteka iz Interneta dobro je kopirati (memorirati) veličinu (dimenzije) važnih
sistemskih datoteka i datum njihove posljednje promjene. Ako se nakon preuzimanja datoteke ti
podaci primijene, to je ozbiljna indikacija na moguću zarazu virusom.
Obično je dobro dezaktivirati makroinstrukcije u Word i Excel datotekama prije njihova korištenja
i testiranja na viruse. Makroinstrukcije su zapravo “miniprogrami” kakve virusi “vole” napadati, pa su
čest izvor zaraze.
Kada ste “na Mreži”, što češće aktivirajte “tragače” za virusima. Ne treba tražiti jako siguran
povod ili čekati da se virus sam “javi” – nastojte biti korak ispred njega. Učinit e da se t ragači za
virusima i antivirusni programi aktiviraju sami pri svakom preuzimanju bilo kakvog sadržaja s
Interneta, što je kod većine takvih programa moguće izborom opcije Autodete ct.
Redovito ažurirajte antivirusne programe. Najveća je nevolja s virusima ta što se stalno javljaju
novi. Prema nekim evidencijama do sada je, od pojave prvog virusa (crva) 1988. godine, registrirano
gotovo 47.000 različitih virusa i njihovih mutacija. Zato treba budno pratiti objave tvrtki koje
proizvode antivirusne programe i permanentno dograđivati antivirusni softver koji koristite.
Navedeni su savjeti tipa “Peri ruke prije jela!” – svi znaju koliko je to potrebno, ali nerijetko ipak
tako ne postupaju. A statistika ne oprašta – što manje ljudi peru ruke, više je oboljelih. Doslovno isto
vrijedi i za antivirusnu zaštitu računala.
4.3.5 Anonimizacija
Jedan od dobrih načina očuvanja i zašt it e privat nost i u Int ernet u je anonimizacija. Usluge
anonimizacije pružaju za to specijalizirane internetske tvrtke, tzv. poštari-posrednici (engl.
Remailer). Korisnik koji, primjerice, želi sudjelovati u radu neke internetske diskusijske skupine, a
hoće ostati “bezimen” (anoniman), svoje će poruke slati skupini te iz nje primati poruke drugih
članova putem poštara-posrednika.
U najvećem broju slučajeva usluge su poštara-posrednika besplatne. Funkcioniraju na različit e
načine. U jednom slučaju korisnik koji želi ostati anoniman ispunjava ekranski obrazac što mu ga
dostavlja poštar-posrednik, a ovaj prosljeđuje na adresu primatelja sve one sadržaje iz kojih se ne
može otkriti identitet pošiljatelja. U drugom slučaju pošiljatelj šalje normalnu poruku elektroničkom
poštom na adresu poštara-posrednika, ovaj je “čisti” od tragova izvornog pošiljatelja i šalje primatelju.
U trećem slučaju pošiljatelj šalje poruku poštaru-posredniku i sam označuje dijelove poruke koje će
ovaj proslijediti primatelju. U čet vrtom slučaju poštari-posrednici su međusobno povezani u tzv. lance,
pa jedan drugome šalju anonimiziranu poruku izvornog pošiljatelja, da bi se prikrio trag izvora, a
posljednji u lancu konačno je otprema primatelju.
Nadalje, neki se poštari-posrednici specijaliziraju za slanje anonimnih poruka samo u/iz korisničkih
skupina, neki u/iz dostavnih lista, a neki za regularnu elektroničku poštu. Svi oni, međutim, koriste
232