Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

11.04.2014 Views

“ANTISPAM” ZAKON NEUSTAVAN Prema odluci suda u Washingtonu, ova savezna država zakonom koji je donijela krši ustav SAD-a. U odluci suda među ostalim stoji kako je tim zakonom više onemogućeno kvalitetno poslovanje tvrtki nego što su zaštićeni korisnici Interneta. Ova će presuda kao presedan utjecati na slične sudske postupke u Washingtonu, ali i na sudsku praksu u drugim američkim saveznim državama. Večernji list, 20. 03. 2000. Najučinkovitiji način zaštite od spama je skrivanje vlastite adrese elektroničke pošte. To se može postići na nekoliko načina: Anonimnim uključivanjem u rad korisničkih diskusijskih skupina. Postoji veći broj int ernet skih tvrtki koje nude usluge anonimizacije (vidi odjeljak 4.3.5.). Korištenjem alternativne (druge) adrese elektroničke pošte. Pojedinac može imati više adresa, od kojih će samo jednu korisiti za “pravu” komunikaciju s provjerenim partnerima, dok će drugu ili druge “ostavljati” na mjestima s kojih mu se mogu javljati nepoznati ljudi. Tako će zaštititi važne privatne poruke od onih “bezveznih”. Mnoge internetske tvrtke nude usluge besplatnog dodjeljivanja druge e- mail adrese, a među najpopularnije spadaju HotMail, Big Foot i ZDNet na web adresama: www.hotmail.com www.bigfoot.com www.zdnet.com “Zataškavanjem” vlastite adrese. Programi za uključivanje u rad korisničkih diskusijskih skupina omogućuju da korisnik umjesto svoje prave adrese upiše lažnu (odnosno nepostojeću). Pri korištenju Microsoft Outlook Expressa procedura za to je sljedeća: Tools Accounts Properties E-Mail Address te izbrisati svoju a upisati lažnu (ali zaista lažnu, tj. nepostojeću, a ne tuđu!) adresu. Nedostatak je ovoga načina zaštite privatnosti u tome što tada nikakve poruke iz diskusijske neće stizati na pravu adresu korisnika koji se tako zaštitio. Slanjem/primanjem poruka u/iz diskusijske skupine putem web mjesta de ja.com koje nudi usluge zaštite od spama na adresi www.deja.com/ Nedojavljivanjem vlastite adrese elektroničke pošte javnim internetskim direktorijima, odnosno, ako ste već uvršteni, zahtjevom za brisanjem. Najpoznatiji javni internetski direktoriji su već spomenuti Big Foot, te Whowhere i People.Yahoo! na adresama www.whowhere.com/ www.people.yahoo.com/ Korištenjem programa za filtriranje poruka primljenih elektroničkom poštom. To su programi koji nastoje otkriti spam poruke i ukloniti ih prije stvarnog prijama. Čine to na različit e načine; primjerice, prepoznajući adrese za koje je ranije utvrđeno da lansiraju spam poruke, prepoznajući ključne riječi karakteristične za određene vrste spam poruka ili analizirajući zaglavlja poruka nastojeći otkriti indicije 227

da se radi o spam porukama. Takvi su programi daleko od apsolutno djelotvornog sredstva zaštite od neželjenog “zasipanja” neželjenim porukama, ali ipak mogu biti od neke koristi. Microsoft Outlook uključuje takav program pod nazivom Junk E-Mail, kojega se može pronaći pod opcijom Organize. Ako ste ipak postali žrtvom spama, najbolje će biti da se požalite svojem davatelju internetskih usluga koji bi trebao barem nastojati pronaći neko rješenje tog problema. Alternativno, možete se obratiti i nekoj od tvrtki “zakletih boraca protiv spama”, kao što je tvrtka Fight Spam na adresi: http://spam.abuse.net/ Dobro je pogledati i informacije koje svakodnevno publicira tim za borbu protiv spama pri sveučilištu UCLA na adresi http://dlis.gseis.ucla.edu/people/pagre/spam.html 4.3.3 Zaštita kod plaćanja karticom Unatoč još uvijek prilično rasprostranjenom uvjerenju ili, bolje rečeno, predrasudi da je plaćanje karticom putem Interneta opasno, valja ustvrditi kako pretjeranome strahu od izloženosti možebitnim rizicima od manipulacija ipak nema mjesta. To je već dobro uhodan i siguran postupak, a incidenti te vrste razmjerno su rijetki. Uostalom, i kod plaćanja kreditnom karticom u klasičnoj trgovini također postoji stanoviti rizik – kopija “slipa” (potvrde o plaćanju) sa svim potrebnim podacima o kupcu uvijek ostaje kod prodavatelja, koji je može zlorabiti. Pitanje je, međutim: čemu se prodavatelj na taj način izlaže? Odgovor je jasan – počinio je kazneno djelo falsifikata i/ili zlouporabe i najvjerojatnije se neće lako izvući iz šaka pravde. Tipično, prije no što se započne s naplaćivanjem, kupac će biti “pozvan” u tzv. sigurno područje (eng. Safe Area). Drugim riječima, prodavatelj će mu pružiti mogućnost pouzdanog slanja potrebnih podataka uz pomoć odgovarajućeg sigurnosnog protokola, sigurnosnog standarda i sigurnosne tehnologije. Među sigurnosnim protokolima najčešće je u uporabi protokol Se cure HTTP (HTTP-S). Skup sigurnosnih standarda kojega forsira skupina velikih zainteresiranih kompanija (Microsoft, Visa, MasterCard i druge) jest SET (Secured Electronic Transaction). Najsuvremenija tehnologija koja omogućuje vrlo pouzdanu enkripcijsku zaštitu podataka je SSL (Secure Socket Layer). Više informacija o sigurnosnim standardima, protokolima i tehnologiji može se naći na internetskoj adresi: www.ssl.com/ Procedura plaćanja karticom pri online kupovanju je razmjerno jednostavna. Kupac unosi tražene podatke – ime i prezime, adrese (kućnu i elektroničke pošte), vrstu kreditne kartice, njen broj i rok važenja, te, eventualno, još neke kontrolne podatke. Nakon što je dao tražene podatke upisujući ih u ekranski obrazac, kupac će “kliknuti” na odgovarajuće, dobro označeno mjesto – tzv. du gme (eng. Button) – na zaslonu i time ih poslati prodavatelju. Potom će pričekati neko vrijeme da se primljeni podaci provjere, te, ako je sve u redu, dobiti neku vrst potvrde plaćanja. Premda to, teoretski, ne bi trebalo spominjati, ali ipak malo upozorenje: potvrde plaćanja dobro je ipak odštampati i spremiti na sigurno mjesto (zlu ne trebalo!). Tako ćet e imat i barem nekakav materijalni dokument koji će vam dobro doći u slučaju možebitnog spora! Postoje i rješenja u kojima prodavatelji nude kupcima dugoročnije odnose iz kojih proizlaze i neke posebne pogodnosti. Tako neki od njih, primjerice, pružaju mogućnost otvaranja klijentskih računa kod prve kupovine, što znači da se kod svake daljnje kupovine neće morati ponavljati čitava procedura plaćanja, uključujući sve provjere, već će biti dovoljno da se kupac identificira i ispostavi nalog za plaćanje. Na sličnom principu funkcioniraju i različite vrste kreditnih odnosa kupca i prodavatelja. 228

da se radi o spam porukama. Takvi su programi daleko od apsolutno djelotvornog sredstva zaštite od<br />

neželjenog “zasipanja” neželjenim porukama, ali ipak mogu biti od neke koristi.<br />

Microsoft Outlook uključuje takav program pod nazivom Junk E-Mail, kojega se može pronaći<br />

pod opcijom Organize.<br />

Ako ste ipak postali žrtvom spama, najbolje će biti da se požalite svojem davatelju internetskih<br />

usluga koji bi trebao barem nastojati pronaći neko rješenje tog problema. Alternativno, možete se<br />

obratiti i nekoj od tvrtki “zakletih boraca protiv spama”, kao što je tvrtka Fight Spam na adresi:<br />

http://spam.abuse.net/<br />

Dobro je pogledati i informacije koje svakodnevno publicira tim za borbu protiv spama pri<br />

sveučilištu UCLA na adresi<br />

http://dlis.gseis.ucla.edu/people/pagre/spam.html<br />

4.3.3 Zaštita kod plaćanja karticom<br />

Unatoč još uvijek prilično rasprostranjenom uvjerenju ili, bolje rečeno, predrasudi da je plaćanje<br />

karticom putem <strong>Interneta</strong> opasno, valja ustvrditi kako pretjeranome strahu od izloženosti možebitnim<br />

rizicima od manipulacija ipak nema mjesta. To je već dobro uhodan i siguran postupak, a incidenti te<br />

vrste razmjerno su rijetki. Uostalom, i kod plaćanja kreditnom karticom u klasičnoj trgovini također<br />

postoji stanoviti rizik – kopija “slipa” (potvrde o plaćanju) sa svim potrebnim podacima o kupcu<br />

uvijek ostaje kod prodavatelja, koji je može zlorabiti. Pitanje je, međutim: čemu se prodavatelj na taj<br />

način izlaže? Odgovor je jasan – počinio je kazneno djelo falsifikata i/ili zlouporabe i najvjerojatnije<br />

se neće lako izvući iz šaka pravde.<br />

Tipično, prije no što se započne s naplaćivanjem, kupac će biti “pozvan” u tzv. sigurno područje<br />

(eng. Safe Area). Drugim riječima, prodavatelj će mu pružiti mogućnost pouzdanog slanja potrebnih<br />

podataka uz pomoć odgovarajućeg sigurnosnog protokola, sigurnosnog standarda i sigurnosne<br />

tehnologije. Među sigurnosnim protokolima najčešće je u uporabi protokol Se cure HTTP (HTTP-S).<br />

Skup sigurnosnih standarda kojega forsira skupina velikih zainteresiranih kompanija (Microsoft, Visa,<br />

MasterCard i druge) jest SET (Secured Electronic Transaction). Najsuvremenija tehnologija koja<br />

omogućuje vrlo pouzdanu enkripcijsku zaštitu podataka je SSL (Secure Socket Layer).<br />

Više informacija o sigurnosnim standardima, protokolima i tehnologiji može se naći na internetskoj<br />

adresi:<br />

www.ssl.com/<br />

Procedura plaćanja karticom pri online kupovanju je razmjerno jednostavna. Kupac unosi tražene<br />

podatke – ime i prezime, adrese (kućnu i elektroničke pošte), vrstu kreditne kartice, njen broj i rok<br />

važenja, te, eventualno, još neke kontrolne podatke. Nakon što je dao tražene podatke upisujući ih u<br />

ekranski obrazac, kupac će “kliknuti” na odgovarajuće, dobro označeno mjesto – tzv. du gme (eng.<br />

Button) – na zaslonu i time ih poslati prodavatelju. Potom će pričekati neko vrijeme da se primljeni<br />

podaci provjere, te, ako je sve u redu, dobiti neku vrst potvrde plaćanja.<br />

Premda to, teoretski, ne bi trebalo spominjati, ali ipak malo upozorenje: potvrde plaćanja dobro je<br />

ipak odštampati i spremiti na sigurno mjesto (zlu ne trebalo!). Tako ćet e imat i barem nekakav<br />

materijalni dokument koji će vam dobro doći u slučaju možebitnog spora!<br />

Postoje i rješenja u kojima prodavatelji nude kupcima dugoročnije odnose iz kojih proizlaze i neke<br />

posebne pogodnosti. Tako neki od njih, primjerice, pružaju mogućnost otvaranja klijentskih računa<br />

kod prve kupovine, što znači da se kod svake daljnje kupovine neće morati ponavljati čitava procedura<br />

plaćanja, uključujući sve provjere, već će biti dovoljno da se kupac identificira i ispostavi nalog za<br />

plaćanje. Na sličnom principu funkcioniraju i različite vrste kreditnih odnosa kupca i prodavatelja.<br />

228

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!