Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

UKRADENA ENIGMA
MILTON KEYNES – Slavni nacist ički stroj za kodiranje Enigma ukraden je iz
Bletchley Parka, glavnoga britanskog obavještajnog centra u Drugom svjetskom
ratu, koji je pretvoren u muzej, mjesta gdje su timovi matematičara, lingvista i
šahovskih velemajstora ušlu u povijest kad su uspjeli dešifrirati kodove za
navođenje nacističkih podmornica.
Povjesničari “razbijanje” Enigme smatraju presudnim trenutkom za savezničku
pobjedu i vjeruju da je ono bitno skratilo Drugi svjetski rat. Stroj je u Veliku
Britaniju donesen nakon rata i godina ma je bio izložen. Policija procjenjuje
vrijednost ukradene Enigme na 158.000 dolara. Stroj je malo veći od starinskoga
pisaćeg stroja, a ukraden je u noći između petka i subote. Christina Large,
direktorica muzeja Bletchey Park, smatra ovu krađu sebičnim činom jer je stroj dio
britanske povijesne baštine i od neprocjenjive je vrijednost i za povjesničare,
mate matičare i studente koji proučavaju Drugi svjetski rat.
Jutarnji list, 04. 04. 2000.
Važne i povjerljive podatke bi trebalo enkribirati kada god ih se pohranjuje u računalnu memoriju i
kao takve ih trajno održavati. Procesi enkripcije i dekripcije (procesi inverzni u odnosu na enkripciju)
ne bi smjeli opterećivati ovlaštene korisnike podataka i zahtijevati od korisnika računala da
poduzimaju neke posebne aktivnosti, već bi se morali izvršavati automatski kada god je pouzdano
utvrđeno da korisnik jest ovlašten za uporabu tih podataka.
Mnoge aplikacije pohranjuju u memoriju računala otvorene dokumente, pričuvne (engl. Backup)
kopije podataka i ostale potencijalno osjetljive podatke kao privremene datoteke, premda oni ostaju
takvima kroz duže vrijeme. I takve bi podatke (datoteke) trebalo automatski enkribirati, tako da im
nitko tko za to nije ovlašten ne može pristupiti. Uz to, valja uvijek računati i s mogućnošću da će
ponekad računalo iz bilo kakvog razloga ispasti iz funkcije (kvar, prestanak napajanja električnom
strujom, ljudska pogreška ili nehat, itd.), a tada će podaci u memoriji (na disku) ostati enkribirani i
nerazumljivi (nedostupni) neovlaštenim korisnicima koji do njih u takvoj neuobičajenoj situaciji
eventualno mogu doći.
4.2.2 Zaštita tajnosti podataka pri prijenosu na daljinu
Kada god se povjerljivi podaci prenose između dvaju ili više točaka (čvorova) u Internetu, mrežni
sigurnosni programi morali bi provjeriti autentičnost svih komunikatora što sudjeluju u prijenosu u
bilo kojoj ulozi. Time će se prenošeni podaci štititi od napada, odnosno krađe s “treće strane”.
I u ovom je slučaju osnovna metoda u primjeni enkripcija, i to u inačici sustava s javnim ključem.
U tom sustavu zapravo postoje dva međusobno povezana ključa za skrivanje (“šifriranje”) prenošenih
podataka – jedan, koji može biti općepoznat (javni), i drugi, kojega mora poznavati samo primatelj
poruke. Enkribiranje vrši odašiljatelj primjenom javnoga ključa primatelja, a dekribiranje primatelj
primjenom svog tajnog ključa. Takvi se sustavi nazivaju i asimetričnim enkripcijskim sustavima, jer
omogućuje tajno komuniciranje samo u jednom smjeru. Poznavanje tajnog ključa osnova je za
autentifikaciju korisnika, jer se pretpostavlja da taj ključ znaju samo ovlašteni korisnici podataka.
Za razliku od spomenutih, postoje i sustavi s tajnim ključem, u kojima odašiljatelj i primatelj
poruka koriste isti, samo jedan ključ za enkribiranje poruka. Takvi su sustavi neprikladni za uporabu u
Internetskom okruženju, u kojemu komuniciraju mase često i nepoznatih korisnika, jer je u takvim
uvjetima tajnost ključa vrlo teško ili čak nemoguće održati. Koristit će se pretežito u privatnim i dobro
219