Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Hakeri nerijetko sebe smatraju intelektualno superiornima ostaloj populaciji, “borcima za pravdu”,
buntovnicima protiv – često sasvim imaginarnog – “establishmenta”, “nezadovoljnicima s pravom”
itd. Obično su mladi. Zajednička im je osobina da najčešće ne teže ostvarivanju nekih osobnih koristi
(premda ima dosta i takvih), već činjenju neugodnosti, problema, komplikacija ili štete drugima, iz,
objektivno, teško objašnjivih razloga.
TAŠTI HAKERI
Hakeri, krekeri i ini informatički napasnici nerijetko su, uza sve ostalo, i poprilično
tašte individue. Skrivene od očiju javnosti, u Internetu se igraju mnoge zakulisne
igre u kojima hakeri ne samo da se natječu tko će biti origina lniji i napraviti veću
nepodopštinu, već ponekad započinju i vode prave međusobne “virtualne ratove”
zbog obrane vlastite časti i pranja ukaljanog obraza.
Razmjerno je puno primjera sukoba oko dokazivanja “očinstva” nad pojedinim
virusima, crvima, Trojanima i raznim drugim podmetaljkama namijenjenim
poštenim korisnicima Mreže. Budući da se takve bezobraštine obično smišljaju i
rade u najvećoj tajnosti, a hakeri i njima slični se međusobno intenzivno špijuniraju,
dokazati “primat” u nekim je slučajevima dosta teško.
O tome zorno svjedoči i slučaj iz veljače 2000. na hrvatskoj hakerskoj “interground”
sceni, kada su se otvoreno sukobila dvojica koji se predstavljaju kao Hack(i)ja i La
Guardian, a sukobili su se oko autorskog prava nad Trojanom Yoda the Franjo,
koncipiranim prema dobro poznatom uzoru s hrvatske javne političke scene.
Za razliku od njih, profesionalni računalni kriminalci su ili plaćeni za obavljanje takvog “posla”,
kada djeluju po nečijoj narudžbi kao špijuni, ili pak teže ostvarivanju osobne materijalne koristi, pa ih
se može tretirati kao najobičnije lopove. U prvome slučaju oni predstavljaju subjekte organiziranog
kriminala, dok se u drugome slučaju najčešće radi o “slobodnim strijelcima”. Međutim, u oba im se
slučaja treba nastojati suprotstaviti prvenstveno individualnim mjerama zaštite pojedinaca ili
organizacija, ali organiziranom akcijom društva, odnosno organa borbe protiv kriminala.
MITNICK PRIZNAO SVOJ J EDINI NEUSPJEH
Najpoznatiji haker na svijetu Kevin Mitnick svjedočeći pred senatskim odborom o
svom “radu” kazao je da je samo jedan njegov pokušaj upada u računala bio
neuspješan. Nikako nije uspijevao upasti u računalni i telekomunikacijski sustav
British Telecoma. Predstavnicima nekoliko senatskih odbora Mitnick je govorio o
načinima upada, svom hakerskom načinu života te o načinima na koje se danas
napadaju računalni i telekomunikacijski sustavi.
Ovaj iskaz trebao bi omogućiti senatskim odborima i njihovim članovima da bolje
shvate kako se izvode hakerski napadi i koja su sve znanja potrebna za to.
Mitnickovo svjedočenje trajalo je nekoliko sati, ali je senatorima, ka ko su priznali,
bilo vrlo zanimljivo.
Zbog uvjetne kazne Mitnick još tri godine neće moći raditi s računalom i
prijenosnim telefonom nit i fiksnim telefonom s tonskim biranjem.
Večernji list, 13. 03. 2000.
213