Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Paris III Sorbone: http://bucensier.univ-paris3.fr/
Britannica.com:
www.britannica.com/
Catholic Encyclopedia:
www.knight.org
Encyclodia Britannica Online:
www.eb.com
PC-Webopaedia:
www.webopedia.com
Problem, međutim, nije u količini informacija, jer je danas već, kao što je vidljivo, velik dio
ukupnog ljudskoga znanja digitaliziran, pa onda i dostupan putem Interneta. No, koliko god to bilo, s
općeg civilizacijskog stajališta i stajališta znanosti, neprocjenjivo bogatstvo, od neizmjerne pomoći
znanstvenicima i istraživačima u njihovu radu, ipak se još uvijek nameće problem pronalaženja
informacija potrebnih u konkretnim istraživanjima.
Razlozi tome uglavom nisu posljedica težnje nekoga – institucije ili pojedinca – da “skriva” i “taji”
informacije, već ipak još uvijek ograničenim mogućnostima pretraživačkih alata korištenih u Internetu
(vidi odjeljak 2.3.3.3.). Njihovi nedostaci proizlaze iz dva izvora:
Orijentacije razvijača i vlasnika većine internetskih pretraživača na njihovu komercijalnu uporabu.
Pogledaju li se samo naslovne stranice najvažnijih internetskih direktorija i pretraživača, lako će se
uočiti da su znanstvene teme tek jedna odrednica među desetak ili više drugih koje su im, svaka
posebice, u najmanju ruku ravnopravne po broju poveznica na druge web stranice. Obično se sve što
se smatra znanstvenim temama “trpa u isti koš”, u kojemu nerijetko ima i puno “smeća”. Uz to,
poimanje znanosti kakvo nameću pretraživači (ili, bolje rečeno, ljudi koji ih razvijaju) nerijetko je,
blago rečeno, konzervativno: znanstvenim temama smatra se ono što se odnosi na klasične znansoti,
poput filozofije, astronomije, medicine, biologije, fizike, kemije itd. Suvremenije znanstvene
discipline uglavnom su diskriminirane i "skrivene” iza nekih drugih (nelogičnih) odrednica
(primjerice, kineziologija se obično svrstava pod sport, pa čak i rekreaciju, ekonomske teme pod
biznis, informatika pod tehniku ili tehnologiju itd.).
Metode pretraživanja ugrađene u pretraživače još su uvijek obično “pregrube”, nedovoljno suptilne
i sofisticirane. Booleovi upiti (i, ili, ne) što se koriste za povezivanje ključnih riječi isuviše su
“mehanički”, “neosjetljivi” na nijanse koje u znanosti mogu značiti puno, tako da podsjećaju na onu
anegdotalnu situaciju u kojoj se topovima puca na komarce. Nove generacije inteligentnih
pretraživačkih alata morat će rješavati taj problem primjenom složenijih logičkih metoda, poput
asocijacije, razložnog zaključivanja, analogije i sličnih.
Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da je današnja uloga Interneta kao sredstva pomoći i
predmeta znanstveno-istraživačkog rada još uvijek prilično kontroverzna – koliko god ona bila
dragocjena i velika, znanstvenici se ipak moraju i nadalje u velikoj mjeri oslanjati na svoj um,
intuiciju, pa i ruke. To je, međutim, razumljivo i tako će ostati zauvijek.
Ova tvrdnja ne odražava nekakvo pesimističko gledanje nezadovoljnog i mrzovoljnog
znanstvenika, već je plodom “čvrste logike”; naime, zadatak je znanstveno-istraživačkog rada
otkrivanje novoga, onoga što je još nepoznato, pa se ne može ni očekivati da to novo postoji u
Internetu, u kojemu postoji samo ono što se već dogodilo i što je već netko ranije spoznao, otkrio ili
barem predvidio. Zato će znanstveno-istaživački rad uvijek biti “put u nepoznato” kojemu ni puno
savršenija inačica od današnjeg Interneta neće moći biti od presudne pomoći.
To je naprosto sudbina, “karma” ili “usud” znanstvenika i njihova rada.
185