Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Uspostavljanje globalne obrazovne mreže nepovratan je proces koji je već otpočeo i koji teži
stvaranju “virtualne obrazovne zajednice” u kojoj se čitav svijet neraskidivo integrira. Uz postojanje
mogućnosti učenja na daljinu djeca iz najzabitijih sela mogu pohađati najelitnije škole i fakultete, te
komunicirati s najkompetentnijim stručnjacima iz bilo kojeg kutka svijeta. Prema već prikupljenim
iskustvima o dosadašnjem razvitku tog trenda, može se predvidjeti da će naglasak biti sve više na
“učenju”, a sve manje na “udaljenosti”. Svo raspoloživo znanje čovječanstva koncentrira se u jednoj
jedinoj točci – na zaslonu korisničkog (učeničkog) računala.
3.9.2 Karakteristike učenja na daljinu
Učenje na daljinu predstavlja djelotvoran način prikupljanja znanja i usvajanja vještina putem
posredovanih informacija i poduke. Njime su obuhvaćene sve suvremene tehnologije i ono podržava i
razvija potrebe pojedinca za doživotnim učenjem. Taj je koncept primjenjiv na svim stupnjevima
obrazovanja i u svim strukama. Primjenjiv je, isto tako, u praktično svim oblicima učenja: u
individualnom, kućnom, korporacijskom, permanentnom, stručnom, vojnom, administrativnom,
(tele)medicinskom i mnogim drugim oblicima, te posebice u obrazovanju odraslih i ljudi starije dobi.
Brojna istraživanja fenomena daljinskog učenja prilično su suglasna u rezultatima koji pokazuju da
su rezultati što se postižu učenjem na daljinu u najmanju ruku podudarni s rezultatima ostvarenima u
tradicionalnim oblicima nastave, a nisu rijetki slučajevi u kojima su oni i bolji. Predavanja pa čak i
vježbe ostvarene putem Interneta daju dobre učinke na svim stupnjevima, od predškolskog do
fakultetskog obrazovanja. Učenje na daljinu pokazuje se također djelotvornim u seoskim i gradskim
sredinama udaljenima od najvažnijih obrazovnih i sveučilišnih središta, jer omogućuje proširenje
obrazovnih horizonata učenika i studenata, te usavršavanje nastavnog, pomoćnog i administrativnog
kadra.
Prilagođavanje dinamičnim i raznovrsnim razvojnim procesima, svojstvenima aktualnom trenutku
suvremenog svijeta, iziskuje usvajanje stalno novih znanja, sposobnosti i vještina pojedinaca.
Kapaciteti postojeće tradicionalne obrazovne infrastrukture naprosto tom izazovu ne mogu udovoljiti,
a investicije u nove infrastrukturne objekte te vrste iziskivale bi puno vremena i ogromna financijska
sredstva. Zato se koncept učenja na daljinu može bez dvojbe smatrati i ekonomski opravdanim.
Programi za učenje na daljinu stavljaju njihovim korisnicima na raspolaganje brojne opcije
tehničke izvedbe i sadržajnog oblikovanja obrazovnih aktivnosti. Nastavni se materijali mogu
distribuirati kao elektroničke publikacije (vidi odjeljak 3.7.), a predavanja organizirati uživo, uz
mogućnosti interakcije učitelja i učenika. Svrha i namjena takvih programa nije u prvome redu
ostvarivanje odnosa “licem u lice”, već se interakcija postiže dvosmjernom razmjenom govornih
poruka, grafike i videozapisa.
Učenje na daljinu je nadasve demokratičan oblik obrazovanja, jer ono stvara sve pretpostavke
ravnopravnosti pristupa informacijama, odnosno znanju, uz istovremeno vrlo značajno sniženje
troškova i rizika od “prisilnog” angažiranja neodgovarajućeg obrazovnog kadra, jer su kvalificirani
učitelji ipak razmjerno malobrojni u odnosu prema broju potencijalnih učenika.
Konačno, telekomunikacijska i, prije svega, internetska infrastruktura što se koristi za potrebe
učenja na daljinu može također uvelike pridonijeti i općem razvitku društva, odnosno sredina u kojima
se koristi. Ona ima i izravnog i neizravnog pozitivnog utjecaja na gospodarske tokove, a u izoliranim i
zabačenim dijelovima svijeta čak predstavlja šansu za opstanak domicilne autohtone ljudske zajednice.
175