Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

doznakama, gotovinskim uplatama ili pouzećem, pa je u interesu trgovca da svoj zahtjev za
otvaranjem novog računa dobro pripremi, potkrijepi odgorajućim dokumentima i kvalitetno obrazloži.
Poslovne banke ili slične organizacije koje omogućuju otvaranje trgovinskih računa, baš kao i
svaka financijska institucija pa i svaki poduzetnik ili gospodarski subjekt općenito, teže minimalizaciji
rizika u svojem poslovanju. Obično ne žele raditi s neprovjerenim, neodgovornim, “šlampavim” ili
sumnjivim komitentima, s onima koji ne mogu pružiti dovoljno dokaza o potencijalima poslova koje
pokreću, te s onima koji su se već negdje kompromitirali. Njihov je interes usmjeren prema izglednim
poslovima i istim takvim komitentima.
EKONOMSKA OPRAVDA NOST INT ERNETSKOG BA NKARSTVA
Agencija Vijeća Europe Europay, čiji je osnovni zadatak rješavanje proble ma i
pospješivanje financijskih tokova u Europskoj uniji, prezentirala je čvrste argumente
u prilog tvrdnjama o neupitnoj ekonomskoj opravdanosti suvremenih tehnoloških
rješenja u bankarstvu. Možda je najupečatljiviji sljedeći: prosječni trošak jedne
financijske transakcije u poslovnici neke europske banke iznosi oko jedan dolar,
obavlja li se transakcija telefonski, trošak je oko pola dolara, uz primjenu
bankomata trošak iznosi četvrt dolara, a u internetskom bankarstvu tek jedan cent.
Možda su ovi podaci i pomalo “frizirani”, ali, uzme li se u obzir i zavidno povećanje
razine vrsnoće usluga pružanih klijentima istim redoslijedom moda liteta obavljanja
transakcija, prednosti internetskog bankarstva postaju, vjerojatno, posve
bjelodanima.
Davatelji i opslužitelji (serviseri) trgovačkih računa osiguravaju trgovcima jednostavan pristup do
vlasnika kreditnih kartica. Najčešće oni ustupaju ili iznajmljuju i opremu za naplatu putem kreditnih
kartica – tzv. kartične terminale i odgovarajuću programsku podršku. Ovisno o potrebama trgovca, to
može biti tek jednostavan dodatak registarskoj blagajni, programski paket kojega će trgovac
implementirati na svojemu web mjestu ili čak posebno računalo s potrebnim softverom.
Banke i davatelji kartičnih usluga te svoje usluge, dakako, na neki način naplaćuju. Ovisno o
dogovoru, naplata može biti paušalna ili u formi provizije, u nekom postotku od iznosa naplate, a
samo izuzetno takve usluge mogu biti, obično na kraći rok i iz posebnih, često promotivnih razloga,
besplatne. Poslovna politika solidnih banaka i davatelja kartičnih usluga obično je stimulativna za
trgovca, tako da za veći obujam obavljenih transakcija naplaćuju manje provizije.
Davatelji usluga kartičnog poslovanja brinu i o sigurnosti takvih financijskih transakcija, no i
trgovac također mora na sebe preuzeti određeni dio odgovornosti u tom smislu. O tome će biti nešto
više riječi i daljnjem tekstu (vidi odjeljak 3.8.4.).
3.8.3 Oblici elektroničkog plaćanja i naplate
3.8.3.1 Kartično plaćanje i naplata
Internetske narudžbe temeljene na plaćanju karticom obrađuju se posebnim programima koji brzo i
učinkovito obavljaju brojne rutinske transakcije, ali im je glavni nedostatak nepostojanje izravne
međuljudske komunikacije, što kod obje strane – kupca i prodavatelja – može stvoriti osjećaj
nedostatne kontrole nad procesima i transakcijama u tijeku. Prodavač, naime, od kupca traži da unese
broj kartice i lozinku (a ponekad i neke daljnje, teoretski nepotrebne podatke), prosljeđuje to instituciji
169