Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

2.1.2 Prva razvojna faza – “skladan brak” civilnog i vojnog sektora
U prvom su koraku spojena dva računala (na Sveučilištima UCLA i Berkley u Los Angelesu), da bi
ih koncem 1969. godine u ARPANET-u bilo umreženo njih četiri, od kojih jedno u vlasništvu
Ministarstva obrane SAD-a. Broj povezanih računala vremenom progresivno raste, a jednim od
važnijih događaja smatra se priključenje mreže ALOHANET značajno udaljenog i prilično izoliranog
Sveučilišta Hawaii 1971. godine u integrirani mrežni sustav. U ARPANET-u su lipnja 1971. godine
bila povezana 22 za tadašnje pojmove velika računala, a rujna 1972. već njih četrdesetak, što vojnih
što civilnih, u prilično složenoj i zamršenoj mrežnoj arhitekturi.
Ilustracija ekspanzivnog rasta ARPANET-a u prvim godinama postojanja predstavljena je na slici
2.1. za neke, više-manje slučajno odabrane točke u vremenu.
SLIKA 2.1 KARAKTERISTIČNE TOČKE U RAZVITKU ARPANET-a
a) PROSINAC 1969. (4 ČVORA) b) SRPANJ 1970. (7 ČVOROVA)
c) OŽUJAK 1971. (16 ČVOROVA) d) TRAVANJ 1972. (23 ČVORA)
e) RUJAN 1972. (34 ČVORA)
U vojnim je krugovima nakon nekog vremena zaključeno kako tendencija umrežavanja sve većeg
broja računala iz vojnog s onima iz javnog i privatnog sektora može ugroziti nacionalnu sigurnost
zemlje, a zbog stihijskog razvitka mreže u njoj više nije bilo moguće uspostaviti bilo kakav oblik
ozbiljnije kontrole i upravljanja. Zato je 1983. godine odlučeno da se mreža “razbije” u dva segmenta
– vojni, pod nazivom MILNET, i civilni, sa samo formalno izmijenjenim nazivom ARPAnet.
14