Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

3.6.2.10 Kozmetika, parfemi, nakit...
U nizu proizvoda o kojima je u posljednjih nekoliko poglavlja riječ, možda su najdelikatniji, s
obzirom na njihovu primjerenost online kupovanju, upravo artikli iz ove skupine.
Naime, kupovanje hrane “na neviđeno” je problematično zbog toga što se ne može organoleptički
iskušati, ali su, s druge strane, propisi o uvjetima njenog stavljanja u promet prilično rigorozni, pa je
već to samo po sebi izvjesno jamstvo za kupca da neće biti prevaren. U slučaju odjeće i obuće,
zamjena artikala neodgovarajućih svojstava (veličine, dezena, kroja itd.) prilično je uobičajen
postupak u tradicionalnoj trgovini, pa se on u određenoj mjeri “preslikava” i u sferu elektroničkog
trgovanja. Kupac je, dakle, i pri kupovini robe te kategorije robe razmjerno dobro zaštićen od mogućih
šteta i prijevara.
No, kada su u pitanju kozmetički preparati, parfemi, nakit i slični artikli, situacija je bitno
drugačija. Naime, takvi se proizvodi, izrijekom ili implicitno, službeno ili neslužbeno, smatraju više ili
manje luksuznom robom, pa se pretpostavlja, obično prešutno, da kupac može, pa čak i mora snositi
stanovit rizik od neadekvatne kupovine – po principu “sam si je kriv”. Dakako, to nije uvijek i sasvim
korektno stajalište, ali jest vrlo često prisutno u praksi, i od njega se ne može pobjeći. Zato kupac pri
kupnji robe iz ove klase mora biti maksimalno oprezan.
RAČUNALNI MIRISI
Koristeći visoku tehnologiju i stari “pogrebi-i-pomiriši” koncept, mala tvrtka
DigiScent namjerava dovesti mirise do računala. Cijeli je sustav zasnovan na
ScentStream softveru koji prenosi upute malom uređaju za proizvodnju mirisa,
nazvanom iSmell. Taj uređaj ima ugrađen osnovni skup mirišljivih ulja, a njihovim
miješanjem u odgovarajućim omjerima mogu se proizvesti svi drugi mirisi.
Kako bi osigurala autentičnost mirisa, tvrtka je kreirala “Scent Registry”, odnosno
digitalne zapise tisuća mirisa koje tvrtka namjerava licencirati razvijateljima kako bi
ih oni integrirali u svoje proizvode, poput igara, web stranica, oglasa, filmova i
glazbe.
Bug, br. 84, studeni 1999.
Dosadašnja, doduše ne preobilna iskustva u online kupovanju takvih artikala pokazuju da je sa
stajališta kupca najbolji i najsigurniji pristup sljedeći: prvu kupovinu dobro je obaviti na klasičan
način, u tradicionalnoj prodavaonici, a pokaže li se da je odluka o kupnji bila dobra, sljedeće nabavke
realizirati putem Interneta. Takav pristup odgovarat će u prvome redu relativno konzervativnim
kupcima, koji nisu skloni eksperimentima i “šaranju od proizvoda do proizvoda”. Oni drugi, pak, i
tako su “hazarderi” skloni rizicima, pa će eventualne promašaje pri kupovini razmjerno lako podnijeti.
Unatoč svim navedenim, uvjetno rečeno, komplikacijama, kupovina artikala iz kategorije
“luksuznih” (ili zaista luksuznih) proizvoda na Internetu naprosto “cvjeta”. Web mjesta na kojima se
takva roba nudi su već danas izuzetno brojna, a broj im se povećava, figurativno, iz dana u dan. Zato
izbor adresa koji nudimo, a na kojima se takvi proizvodi mogu naći, nikako ne treba smatrati najboljim
i definitivnim, već samo više ili manje reprezentativnim uzorkom ili “slikom stanja” aktualne
internetske ponude u tom segmentu elektroničkog tržišta.
141