Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

3.6.2.7 Hrana, piće, delicije...
Internetsko je tržište, između ostaloga, i “raj za gurmane, pilce i znalce”. Osim “običnih”,
“svakodnevnih” jela i pića na mnogim se web mjestima nude razni specijaliteti, pikanterije i rariteti.
Više nego t očnom pokazuje se doskočica da se ovdje može naći “sve što je jestivo i što se može popiti,
sviđalo se to nekome ili mu se gadilo”.
Premda se u tehničkom smislu online kupovanje jela i pića gotovo uopće ne razlikuje od kupovanja
bilo čega drugoga putem Interneta, ipak zbog specifičnosti ove vrste robe kupci moraju uzeti u obzir
neke važne činjenice:
Način isporuke. Neka se prodajna web mjesta ponašaju tradicionalistički – naručeno dostavljaju u
kuću. Udaljenost kupca od dućana (restorana, skladišta itd.) tada je od presudnog značenja i takva su
web mjest a, načelno govoreći, lokalnog karaktera. Neki drugi online prodavači hrane i pića
organiziraju vlastitu dostavu i na većim udaljenostima, dok neki posluju po čitavu svijetu i nerijetko
koriste usluge generalnih ili specijaliziranih transportera. Najrjeđi su, ali ipak ne i rijetki, slučajevi oni
u kojima se prehrambeni artikli i pića naručuju putem Interneta, a kupac ih preuzima u fizičkoj
prodavaonici, distribucijskom centru ili skladištu. U Americi je danas pomodna stvar naručit i
Internetom jelo s radnog mjesta i “pokupiti” ga na povratku kući.
Plaćanje/neplaćanje dostave. Premda nije malen broj online prodavača prehrambenih proizvoda i
pića koji usluge dostave naplaćuju, zamjetan je trend širenja besplatnih usluga te vrste, jer se troškovi
dostave mogu kompenzirati sniženjem troškova u drugim, posebice popratnim prodajnim aktivnostima
(primjerice, smanjen broj prodajnog osoblja, manji prodajni prostor, uštede u energiji itd.).
Prodajni asortiman. Kao i u klasičnoj prodaji, u online prodaji hrane i pića postoje “svaštarske” i
specijalizirane prodavaonice. Opredjeljenje za neku od njih ovisno je o potrebama, odnosno željama
kupca.
Cijene. Segment hrane i pića jedan je od onih u kojima su razlike u cijenama robe nuđene na
raznim mjestima više nego očigledne. No, cijena sama za sebe ipak ne bi smjela “zavesti” online
kupca; on, naime, ne smije smetnuti s uma da kvalitetu nekih vrsta ove robe, posebno one lako
pokvarljive, ipak ne može organoleptički, izravnim uvidom, utvrditi. Nadalje, cijene koje iskazuju
trgovci najčešće su samo prodajne cijene, pa se ne smiju zanemariti i eventualni dodatni troškovi,
posebice kod kupovanja od inozemnih prodavača (carina i ostale dadžbine, transportni troškovi,
troškovi čuvanja i posebnog tretiranja pokvarljive robe itd.).
Mogućnosti i troškovi povrata neodgovarajuće robe. Vjerojatnost da roba iz ove kategorije neće
ispuniti očekivanja kupca puno je veća nego kod nekih drugih klasa artikala, pa osobito pozornost
treba obratiti uvjetima pod kojima se ona može reklamirati i, ako je potrebno, vratiti kupcu. Savjestan
prodavač o tome će kupca detaljno informirati na svojim web stranicama, a ako to nije tako, a kupac je
posebno zainteresiran da baš na tom mjestu nešto kupi, morat će potražiti načina da s prodajnim
osobljem stupi u izravan kontakt (najčešće telefonom ili elektroničkom poštom) i raspita se o stanju
stvari.
Postojanje/nepostojanje mogućnosti sklapanja dugoročnijih kupoprodajnih aranžmana.
Brojni su primjeri u kojima online prodavači hrane i pića svojim vjernim kupcima nude neke posebne
pogodnosti, među kojima i stanovite vrste dugoročnijih kupoprodajnih aranžmana. Jedan od takvih su
tzv. virtualne potrošačke kartice. U takvu karticu – što je zapravo svojevrstan ekranski dokument,
odnosno web stranica – kupac unosi po volji mnogo raznih proizvoda, a kada zaključi da je naručio
sve, poslat će karticu na “likvidaciju” i platiti ukupan iznos. Dakako, prije zaključivanja i likvidacije
takve kartice kupac može još jednom razmotriti treba li mu zaista sve što je u karticu ranije upisao i
ima li dovoljno novca da to plati, te po želji odustati od nekih artikala ili čak cjelokupne kupovine.
Premda je virtualna, ova se kartica koristi gotovo jednako kao i stvarna potrošačka kartica.
135