Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

Dvadesetak godina nakon radiofonije javlja se tele vizija, a to jest postignuće koje zaslužuje epitet
petog razvojnog koraka u razmatranom kontekstu. Radi se, naime, o začecima multimedijske
komunikacije na daljinu, koja je, međutim, za sada još uvijek samo jednosmjerna, što je ujedno i njen
najveći nedostatak.
NAJVEĆA T EHNOLOŠKA POSTIGNUĆA 20. STOLJEĆA
WASHINGTON – Izumi električne energije, automobila i zrakoplova, te široka
opskrba pitkom vodom i elektronika pet su najvećih tehnoloških postignuća 20.
stoljeća, objavila je u utorak američka Naciona lna akade mija za inženjering. Cjelovit
popis uključuje 20 izuma, među kojima se na šestom mjestu nalazi radio, na
sedmom televizija, na osmom su mjestu računala, a na devetom telefon.
Istraživanje svemira nalazi se na 12. mjestu, Internet na 13., a kućanski aparati na
15. mjestu.
Jutarnji list, 24. 02. 2000.
Premda je za sve nabrojane razvojne korake, osim, možda, prvoga, karakteristično stvaranje neke
vrste privida, iluzije ili virtualiteta, televizija, koja vuče korijene iz tehnologije statičnih, a kasnije i
pokretnih slika (filma), u tome je otišla, bez ikakve dvojbe, najdalje. Tom se tehnologijom primatelju
televizijske slike, odnosno multimedijske informacije stvara privid pasivnog sudjelovanja u prikazanoj
situaciji. No, privid je još uvijek razmjerno “naivan”, jer promatrač (primatelj informacije) nema
nikakvog ozbiljnijeg utjecaja na zbivanja kojima svjedoči. Nedostaje, dakle, još samo jedan korak –
ostvarivanje privida aktivnog i izravnog angažmana primatelja informacije u događanjima iz kojih
primljena informacija proistječe.
Taj je korak učinjen prije desetak godina kada je multimedijska mreža In te rnet izrasla u globalnu,
planetarnu mrežu čiji je utjecaj postao tako značajan da je 1991. godine proglašena “općim dobrom
čovječanst va”, poput vode, zraka, šuma it d. Dakle, Int ernet valja smat rat i šestim, i za sada
posljednjim, korakom u osvajanju novih prostora ljudske slobode.
INTER NETSKI ES PERA NT O
Kada je 1887. godine objavio prvi udžbenik esperanta, njegov tvorac, poljski liječnik
Ludwik Lazar Zamenhof nije mogao ni sanjati da će taj jezik, stotinu i nešto
godina kasnije, doživjeti i svoju internetsku reinkarnaciju. Jasno, bitno različitu po
prirodi, obilježjima i aspiracijama, kao što to već jest red kada su u pitanju
reinkarnacije.
Naime, ujesen 1999. godine Ujedinjeni su narodi pokrenuli veliki projekt razvitka
novog univerzalnog internetskog jezika. Za razliku od esperanta, koji je potpuno
artificijelan (pa zato, vjerojatno, i razmjerno slabo prihvaćen u “širo kim masama”)
Universal Networking Language UNL bit će metajezik ili, preciznije, program
prevoditelj s jednog prirodnog ljudskog jezika na drugi. Tako će korisnici moći
nesputano i nesmetano komunicirati pomoću svojih materinskih jezika, a da pritom
jedan od njih ne zna jezik onoga drugoga.
U prvoj je razvojnoj fazi predviđeno ostvarivanje mogućnosti prevođenja s bilo
kojeg na bilo koji od 16 “najvećih” jezika u svijetu: kineskog jezika man, arapskog,
engleskog, ruskog, francuskog, španjolskog, njemačkog, japanskog, hindu,
talijanskog, indonežanskog, latvijskog, mongolskog, portugalskog, svahili i thai
jezika.
Sve je to divno i krasno, ali nameće se pitanje: tko li je to, i kako, uspio “ugurati”
latvijski?
8