Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

3.5.4 Online aukcije ili dražbe
U razvijenim je tržišnim privredama kultura trgovanja na aukcijama ili dražbama uvelike razvijena.
Na taj se način trguje umjetninama, nakitom i raritetima, ali i savim “prozaičnim” stvarima, poput
hrane, automobila, sportske opreme ili odjeće. Najveći je, međutim, nedostatak klasičnih aukcija taj
što su one striktno vezane uz fizičku lokaciju na kojoj istovremeno moraju biti nazočni i kupci i
prodavatelji. Moglo bi se, doduše, dokazivati kako je upravo u tome draž dražbi, ali se to ipak u
suvremenom svijetu, u kojemu se mora živjeti i raditi brzo i učinkovito, pokazuje zapravo kao njihov
veliki nedostatak.
I upravo kada su klasične aukcije počele definitivno gubiti trku s vremenom, pojavio se – kao deus
ex machina – Internet koji, kao što je to do sada već puno puta naglašeno, naprosto briše prostorne i
vremenske granice. Tako je nastala ideja online aukcija (dražbi), kao web mjesta na kojima se
susreću ponuda i potražnja, a prodavači i kupci su u pravilu ljudi, dakle fizičke osobe. Umjesto ponude
stvarne robe nude se informacije, a i kupuju se, zapravo, također informacije “iza” kojih, “negdje
daleko”, “stoji” roba ili usluga.
Vrlo slične online aukcijama su elektronike burze roba i usluga, ali se taj naziv koristi onda kada su
nuditelji i tražitelji tvrtke, tj. fizičke osobe. No, o tome će biti više riječi u odjeljku 3.5.7..
“Guru” elektroničkih aukcija je eBay.com, prva i najveća među njima, koja se može, dakako, naći
na adresi
www.ebay.com/
Ova je internetska tvrtka nametnula određene standarde i procedure funkcioniranja online aukcija,
koje u nastavku ukratko opisujemo.
Ljudi koji žele ponuditi nešto na prodaju i oni koji nešto žele kupiti prijavljuju se na aukciju šaljući
svoju adresu elektroničke pošte i (obično) neke daljnje osobne podatke, poput imena i prezimena, te
njihove stvarne (fizičke) adrese. Registracija je, u pravilu, besplatna. Prodavači prijavljuju robu koju
žele prodati, a prijave obično sadrže kratki opis artikala, najnižu cijenu i, kada je to moguće,
fotografije, crteže ili video snimke ponuđene robe. Navode se i neki komercijalni uvjeti – primjerice,
tko snosi troškove isporuke, postoji li mogućnost povrata kupljene robe itd. – ali to nije uvjet. Za
objavljivanje popisa nuđenih artikala prodavač obično plaća neku simboličnu naknadu (u praksi reda
veličine jednog USA dolara).
Na taj način započinje dražba koja traje određeno vrijeme (u prosjeku sedam do deset dana). Na
nekim online aukcijama prodavač sam proizvoljno određuje dužinu trajanja dražbe.
Ljudi koji žele nešto kupiti šalju svoje cjenovne ponude (engl. Bid) za određene artikle
ispunjavajući odgovarajući HTML obrazac (vidi odjeljak 3.4.1.2). Sudionici mogu povremeno ili
kontinuirano pregledavati ili pratiti kako teče dražba, te koja je aktualna najviša ponuda. Većina online
aukcija šalje dnevne obavijesti prodavačima elektroničkom poštom s informacijama o najvišim
cijenama koje su njihovi ponuđeni artikli do tog časa postigli. Kupci se pak obavještavaju onda kada i
ako je njihova cjenovna ponuda premašena i daje im se mogućnost da svoju ponudu povećaju.
eBay i neke druge online aukcijske kuće prakticiraju tzv. delegi ran je ovl asti z a podn ošen je
cjenovnih ponuda (engl. Proxy Bidding). Radi se o tome da podnositelj cjenovne ponude X navodi
najviši iznos koji je spreman platiti za određeni artikl. Dražbovatelj će predstaviti ponuđenu cijenu
podnositelja X kao iskličnu cijenu ili pak kao za dolar višu ponudu od momentalno najviše. Ponudi li
netko drugi višu cijenu, povisuje se i cijena podnositelja X, tako da bude za dolar viša, ali do
maksimalno ponuđenog iznosa podnositelja X.
Evo primjera. Pretpostavimo da Vam se sviđa neka umjetnina čija je isklična cijena 100$. Vi nudite
maksimalnu cijenu od 200$. Ako još nitko do tada nije ništa ponudio, prepostavit će se da je Vaša
104