Bogatstvo Interneta/ Željko Panian - Tutoriali

1.2 ŠEST POVIJESNIH KORAKA U STVARANJU NOVIH
PROSTORA SLOBODE ČOVJEKA
Spoznaja samoga sebe i svojega odnosa prema okolini, dakle razvitak sposobnosti logičnog
mišljenja znači prvi korak u stvaranju slobode koji su čovječanstvo u cjelini, a i svaki njegov
pripadnik pojedinačno, uspjeli ostvariti. Uočavanje prirodnih zakonitosti svijeta u kojemu živi
praktički istodobno stvara i poticaj u čovjeka na ovladavanje tim zakonitostima i njihovo
podčinjavanje vlastitim potrebama, željama i htijenjima. Pritom se, međutim, čovjek ubrzo suočava sa
spoznajom o svojim prirodnim fizičkim ograničenjima, odnosno manjkavostima.
Zbog ograničenih fizičkih sposobnosti i snage, ljudski je radijus kretanja razmjerno malen. Tjeran
prirodnom potrebom za kretanjem, prvenstveno zbog pronalaženja hrane i ostvarenja ostalih uvjeta
preživljavanja, čovjek nastoji stvoriti sredstva pomoći za prevaljivanje geografskih udaljenosti,
odnosno prostora koji nadmašuju njegove biološke mogućnosti i dosege. U tom kontekstu pronalazak
kotača pokazuje se kao epohalno otkriće, jer je lančanom reakcijom – razvitkom raznih tipova vozila
– omogućio ljudima ovladavanje cjelokupnim planetarnim fizičkim prostorom kao bitnom odrednicom
postora slobode. To se postignuće može smatrati drugim povijesnim korakom u ostvarivanju ljudskih
slobodarskih težnji.
No, ljudski um omogućuje širenje prostora slobode i bez poduzimanja značajnijih fizičkih
aktivnosti. Razmjena misli i zamisli među članovima zajednice također je mogući način otvaranja
novih prostora slobode. Saznati neku veliku novost, naime, ravno je – figurativno govoreći – otkriću
novog kontinenta. Misli uobličene na odgovarajući način i proslijeđene nekomu drugome čine
informaciju, a razmjena informacija komunikaciju. Slijedi logičan zaključak: komunikacija je također
jedan od mogućih načina širenja prostora slobode.
Nevolja je, međutim, u tome što su i ljudske sposobnosti komuniciranja ograničene. Čovjekov se
glas može čuti samo na razmjerno maloj udaljenosti, a osjetila sluha i vida su preskromnih mogućnosti
da bismo pomoću njih uspjeli percipirati sve ono što se oko nas događa. Zato je čovjek morao potražiti
prikladne načine materijalizacije svojih zamisli (odnosno, informacija) i njihove razmjene u novom –
materijaliziranom – obliku. U tome je i uspio razvijajući razne oblike pismenosti .
Informacija napisana na odgovarajućem mediju iskazuje dvije važne prednosti u odnosu na
informaciju komuniciranu prirodnim načinima (verbalnom i neverbalnom komunikacijom):
Ona je vremenski postojanija, jer se bitno produžuje njen životni vijek.
Ona je prostorno dalekosežnija, jer se može fizički transportirati uporabom već ranije razvijenih
tehnika i sredstava.
Stoga se razvitak pismenosti, povezan puno kasnije i s uspostavljanjem poštanskih sustava, može
smatrati trećim korakom u ovladavanju prostorima ljudske slobode.
Ne treba isuviše revno dokazivati kako razmjena informacija u pisanom obliku između (jako)
udaljenih komunikatora izaziva mnoštvo problema i iskazuje brojne nedostatke, od razmjerne sporosti
dostave medija s informacijama do njihova ne tako rijetkog oštećenja, nestanka ili krađe. Isto tako,
dopisivanje je diskontinuiran proces, koji može samo uz velike ograde podsjećati na uobičajeni način
međuljudske komunikacije – dijalog. Zato je sasvim razumljiva težnja za stvaranjem takvih umjetnih
(artificijelnih) komunikacijskih sustava koji će podržavati dijalošku, odnosno konverzacijsku ili
interaktivnu komunikaciju. Do razvitka je takvih sustava došlo pojavom telefonije koncem 19.
stoljeća, što ujedno predstavlja četvrti korak u stvaranju novih prostora ljudske slobode.
Pojava radiofonije, koja je uslijedila samo dvadesetak godina kasnije, predstavlja veliko tehničko
poboljšanje, ali se ipak ne može smatrati suštinski novim razvojnim korakom, jer njene učinke valja
držati samo kvantitativnim, a ne i kvalitativnim pomakom pri dosizanju konačnog cilja – pune slobode
djelovanja i duha čovjeka.
7