Å UMARSKI LIST 3-4/1955

oja naučnih radnika fitosociologija u toku posljednjih 30 godina revolucionarno prodirući
izrasla u posebnu znanost i usto usko se povezala sa susjednim biološko-ekolološkim
naukama (pedologija, ekologija, mikrobiologija, fenologija, fiziologija, zoocenologija
i dr.), unaprijedila ih, stvarala sintezu mnogih nauka. Pokazalo se dalje, da
ta nauka ima izvanrednu praktičnu vrijednost za sve struke, koje imaju veze s biljnim
svijetom. Najviše se to odrazilo u šumarstvu; pogotovo zato, što se ono pod utjecajem
raznih teorija odviše bilo udaljilo od zakona prirode. Uzgajanje, pošumljavanje,
biološke melioracije, osnivanje pretkultura, zaustavljanje erozionih procesa, nabava
i upotreba sjemena, uređivanje, zaštita i dr. te izrada dugoročnog šumsko-uzgojnog
plana našli su u nauci o biljnim zajednicama dobrog pomagača i savjetnika. Šumska
vegetacija je najneposredniji izraz utjecaja prirodnih i gospodarskih faktora, pa floristička
analiza izvršena kroz fitosociološka istraživanja može često otkriti uzroke pojedinih
dobrih i loših stanja i dati putokaz za daljnji rad, pouzdan kriterij za prosuđivanje
bivših i budućih biološko-tehničkih postupaka. Fitosociološka metoda istraživanja,
kao najbolja pratilica stanja i promjena čitavog kompleksa svih poznatih i nepoznatih
stanišnih faktora, može životne uvjete sastojine najbolje obuhvatiti i najjednostavnije
objasniti. Prema tome ona daje najsigurniju osnovicu za mnoge radove u šumarstvu.
Prelazeći na detaljniji prikaz, pisac na trinaest primjera raspravlja o važnosti, značenju
i potrebi fitosociologije u šumarstvu: determiniranje vegetacijskih tipova i tipova
šuma, kriteriji za prosuđivanje i klasificiranje staništa, kriterij za ocjenu razvitka
šume, izbor vrsta za konverziju monokultura i općenito loših šuma, pošumljavanje
golih površina, šumske melioracije, osnivanje i preskakivanje pionirnih sukcesija, problem
introdukcije eksota, unutrašnje gospodarsko razdjeljenje šume, bonitiranje staništa,
sjemenarska služba i dr.
Zahvaljujući upornoj borbi nekolicine fitosociologa i šumara u našoj zemlji, nauka
o biljnim zajednicama duboko prodire ne samo u šumarske nauke, nego i u praksu.
Stoga bi tu vrlo sažetu raspravu trebalo što prije objaviti i u našoj stručnoj štampi.
Iskorišćavamo ovu priliku da istaknemo, kako je kod nas upravo šumarstvo pozvano
da razvitku fitosociologije stvori što širu osnovicu osnivanjem komisije, odbora
ili si. za koordinaciju rada fitosociologa i za dalje proširivanje te biološke grane u
šumarsku praksu.
J. Šafar
Horvatić S.: ILUSTRIRANI BILINAR Str. 767., SI. 171, Zagreb, 1954.
Poznavanje fonda naše flore t. zv. viših biljaka je iz dana u dan sve važnije i to
ne samo botaničarima, što je samo po sebi razumljivo, nego i cijelom nizu struka kao
na pr. šumarima, agronomima, farmaceutima, veterinarima, raznim tehničkim strukama,
geografima i t. d. Do najnovijeg vremena nismo imali priručnike za naprijed
navedenu svrhu. Odnosno imali smo osnovne florističke priručnike (Schlosser—Vukotinović:
»Bilinar« i »Flora croatica«, Pančić: »Flora Kneževine Srbije«), ali su oni izdani
i štampani još u prošlom stoljeću, a time praktično nepristupačni široj stručnoj javnosti.
Izdavanjem Domčeve »Flore«, kao i »Ilustriranog bilinara« prof. Dr. S. Horvatića
je u tome pogledu učinjena upravo prekretnica.
»Ilustrirani bilinar« sadrži koncizno i pregledno porodice i rodove naše flore.
Pomoću njega se mogu upoznati (odrediti) sistematske kategorije porodice i rodovi.
Za poznavanje vrsta su potrebni drugi priručnici. No ovaj »Bilinar« je naročito prikladan
za početnike. Razumjevanje teksta olakšavaju odlične ilustracije, koje se nalaze
uz odgovarajući dio teksta. Prije upotrebe ovoga priručnika potrebno je, da se pročita
u uvodu opis najznačajnijih biljnih organa (korijen, stabljika, list, cvijet, plod i sjeme).
Priručnik je značajan i time, što svaka porodica i rod uz latinsku botaničku terminologiju
imaju i narodne nazive.
Dr. Josip Kovačević
148