09.04.2014 Views

Å UMARSKI LIST 3-4/1955

Å UMARSKI LIST 3-4/1955

Å UMARSKI LIST 3-4/1955

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

64. S t o c k e 1 e r J. H.: Windbreak and shelterbelt planting in the U. S. Helsinki<br />

1950.<br />

65. S u č i ć S.: O arealu pitomog kestena na području Srebrenice s kratkim<br />

osvrtom na ostala nalazišta. B. i H. Sarajevo 1953.<br />

66. Schad C: Le problem de l'amelioration du chataignier en France. Commission<br />

du chataignier, Nancy.<br />

67. Schweiz. Zeitschrift f. Obst-u. Weinbau, 1952: Prilog dobivanju ožiljenih izbojaka<br />

nekih vrsti oraha.<br />

68. Schneiter F.: Alpwirtschaft, Graz, 1948.<br />

69. Smith J. K.: Tree crops a permanent agriculture, New York, 1950.<br />

70. Š p a n o v i ć T.: Crni orah. šumarstvo, Beograd, 1954.<br />

71. Šušteršić M.: Pitomi kesten, Les 1949.<br />

72. Ščepotjev: Uzgajati orahe otporne proti kasnom mrazu. Les Hoz. 1958. •<br />

73. Tanner H. i N ä g e 1 i W.: Wetterbeobachtungen und Untersuchungen über<br />

Windverhältnisse im Bereiche v. Laub-u. Nadelholzschutzstreifen. 1947.<br />

74. U g r e n o v i ć A.: Upotreba drveta i sporednih produkata šume. Zgb, 1948.<br />

75. Ugrenović A.: Trsteno — arboretum i stanica Inst. eksp. šum. Jugosl.<br />

akademije, <strong>1955</strong>.<br />

76. Vujičić L.: Domaći orah. Narodni šumar 1950.<br />

77. Wettstein W.: Wuchssteigerung durch Kombinationszüchtung und Chromosomenvermehrung.<br />

Forstarchiv 17/1941.<br />

78. Wraber M.: O stanju kestenovih šuma u LR Sloveniji.<br />

79. Zon R.: The Volga Valley Authority. Unasqlva Vol. III-No. 2. 1949.<br />

80. Zlatar i ć B.: Uloga šumarstva u borbi za povećani i stabilan prinos poljoprivrednih<br />

kultura u SSSR-u. Šumarski list br. 1/2 1949.<br />

N<br />

SREDOZEMNA MAKIJA NA DALMATINSKOM KRŠU<br />

Ing. Josip Marčić — Dubrovnik<br />

ema značajnije slike za Jadran i za zemlje oko Sredozemnog Mora do<br />

makije, koja je u neku ruku njihovo obilježje.<br />

Pod nazivom makija (talj. macchia, fr. maquis, španj. monte bajo, port,<br />

matto) podrazumjevamo obično onu prirodnu, samoniklu, zajednicu, naime<br />

onu asocijaciju grmolikih sastojaka sa kožnatim i vazda zelenim lišćem, koji<br />

djelomično prave neprohodne šikare, a djelomično i rijetke sastojine od Portugala<br />

i Maroka do Male Azije i Palestine, pridržavajući pri tome ipak onaj<br />

monotoni, smeđe zeleni ton, naime onu jednoličnost, koja je značajna za naš<br />

Jadran.<br />

Usprkos prividnoj jednoličnosti makije, ona predstavlja jednu mješovitu<br />

šumu veoma bogatu različitim sastojcima, koji većim dijelom, ako ne<br />

isključivo, imaju kserofilno lišće, a pripadaju svim skoro velikim porodicama<br />

našeg raslinstva.<br />

Makija, ukoliko je ima oko sjevernog Jadrana, rijetka je i jednostavnija.<br />

Prema jugu dobiva postepeno sve to više sastojaka, osobito na otocima<br />

zbog blažeg i vlažnijeg podneblja, te je bujnija i više privlačiva. Makija na<br />

Lokrumu, najjužnijem otoku na Jadranu, je jedna od najbogatijih po broju<br />

vrsta. Ona nosi izrazito sredozemsko obilježje po obilju i osobinama vrsta,<br />

po sastavu biljnih zajednica i po karakteristikama razmnožavanja (regeneracije).<br />

Preko sto različitih sastojaka sačinjavaju makiju, od kojih je četrdesetak<br />

glavnih. U ovoj zajednici nalazimo i više stotina različitih jednogodišnjih<br />

i višegodišnjih travolikih biljaka. Makija na dalmatinskom kršu<br />

118

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!