Å UMARSKI LIST 3-4/1955

vima, drvoredima i parkovima uzgajaju se i razne varijacije na pr. C. avellana
var. laniciata, var. pendula, C. maxima var atropurpurea i t. d.
Plodovi (lješnjaci) su izvanredna hrana naročito od cijepljenih i oplemenjenih
vrsta, krupni i odličnog kvaliteta.
Makedonska lijeska se gaji u Istri i Hrv. Primorju, jer nosi krupan
plod i obilno rodi. Medveđa lijeska ponaraste i do 20 m visine i 1.50 m
prsnog promjera, uspijeva i na visinama od 1200—1300 m n/m i također
dobro rađa. Za prodaju Iješnika važan je momenat berbe i način uskladišten
ja (13, 38).
Za područje južnog dijela Jadranskog primorja od velika je značaja
rogač (Ceratonia siliqua), koji raste pojedinačno, u grupama i u čistim
sastojinama na otocima Mljetu, Koločepu, Lastovu, šipanu i t. d., a odomaćio
se na Hvaru, Šolti, Ugljanu i obalama Istre. Najbolje uspijeva u klimatskim
uslovima masline i naranče. Rogač nosi poligamoidne cvatove. Radi boljeg
uroda cijepi se na »ženskoj« podlozi »muška« plemka. Na dobrom staništu
rogač ponaraste kroz 2—3 godine i do 7—8 m visine i donese do 40—50 kg
ploda. U punoj proizvodnoj snazi rodi i po 400—500 kg ploda. Svojevremeno
(1940) postojao je na Mljetu na Velikom jezeru u dvorištu Vojvode rogač,
koji je jedne godine urodio 800 kg ploda, što bi prema sadašnjim prodajnim
cijenama na malo predstavljalo vrijednost od oko 100.000' dinara! U
južnoj Dalmaciji se proizvede oko 60—70 vagona rogača, dok se u susjednoj
Italiji proizvede oko 90.000 tona i izveze oko 7—8.000 tona rogača godišnje.
Bilo je primjeraka dobro razvijene široke krošnje, koji su na plodnom
tlu nekad ponijeli i po 1.000 kg ploda (Alpe 1931-32). Osobito ukusne
plodove među mnogim varijacijama nosi rogač C. saccharata. Rogač kao
plod služi kao vanredna ljudska i stočna hrana.
Analiza rogača (ploda sa sjemenom) iskazuje:
vlage 13.28%
pepela
2.57°/o
sirova proteina 6.75%
vlakna . 9.29%.
ekstrakta bez dušika 39.80%
masnoća 2.17%
reduciranog šećera 12.94%
sucroze i 19.44%
(J. Russell Smith, N. Y. 1950.)
Rogač se uzgaja obično u zemljanim lončićima. Kad ponaraste do 1 m
presadi se na teren u rastojanju od 15—20 m i slijedeće godine navrne.
S razloga, što mladi rogači imaju korjenje mnogo dulje od nadzemne biljke,
zaveden je posljednjih godina nov način razmnažanja rogača (Splint-sistem)
naročito u aridnim predjelima. Sjemenke sa malo plodne zemlje niču u glinenim
cijevima (2.5—5 cm promjera, duljine oko 60 cm) obloženim daščicama,
naslaganim pod kutom od 60° i, namočenim donjim krajem u rastopim
nitrata sode. Kad biljka razvije svoje korjenje, prenosi se na teren u
već pripremljenu odgovarajuću rupu. Sličan postupak sadnje u cijevima od
trske i suncokreta i bušenje rupa kolcima i ćuskijama, propagirali su u nas
Premušić, slander i dr. (J. E. Coit: Carob Culture in the Semiarid South
West, San Diego, California 1949).
111