Å UMARSKI LIST 3-4/1955

uzrastom, bujnom krošnjom velikih tamnozelenih listova, bijelih cvatova,
impozantno djeluju sa estetskog i turističkog stanovišta (3, 24, 38).
Na savjetovanju održanom u Firenci 1948. godine u cilju unapređenja
uzgoja kestena, u referatu o problemu uzgoja kestena u odnosu sa drugim
vrstama drveća, zagovarao je De Philippis, da se ubuduće uzgaja kesten na
svim položajima svoga optimuma, dok se na drugim staništima ima postepeno
zamijeniti drugim bolje odgovarajućim vrstama drveća, obzirom na
sve jaču pojavu bolesti raka i crne truleži u kestenicima, te atrofiranja ploda
»mumifikacije kestena« prouzrokovane gljivom Phomopsis viterbensis.
Pretpostavlja se, da infekcija nastupa uslijed lošeg uskladištenja zrelih plo-
Voćnjaci i vinogradi pod zaštitom burobrana u okolini Rog. Slatine, NRH.
dova (12). Negdje se preporučuje i kao niska šuma. Slab uspjeh naše operative
za posljednjih godina, u kojima se prosječno godišnje sadilo oko 150
tona kestena na površini od 3.000 ha, ima se dobrim dijelom pripisati činjenici,
da je sje.tva vršena već upaljenim ili presuhim plodovima. Rezultati
istraživanja u tom pogledu provedeni 1951. god. u Institutu za šum. istraživanja
u Zagrebu, moći će uvjeriti mnoge praktičare na terenu o potrebi
pravilnijeg i brižljivijeg postupka sjetvenim materijalom (9).
Konstataciji stalnog opadanja prvašnjeg prirodnog areaala pitomog kestena
i degradacije postojećih sastojina, suprotstavlja se uporno naglašavanje
potrebe intenzivne obnove u cilju što većeg rasprostranjenja kestena'
širom naše domovine. Tako Lončar zagovara proces obnove u vidu kombinacije
uzgoja panjača i sastojina iz sjemena kao i mješovitih sastojina
kestena radi mnogo lakšeg i elastičnijeg uzgoja, veće i vrednije drvne'mase,
naročito prorednog materijala, te boljeg čuvanja produktivne snage tla (37).'
107